Bivši američki veleposlanik nije zadovoljan. Hrvati se nisu asimilirali i, ne makar u očekivanom broju, iselili, kao što je on prije dva desetljeća ljubazno nudio kardinalu Puljiću. Zato će se Thomas Miller u novom kabinetu Joea Bidena baviti Bosnom i Hercegovinom.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Neformalni je list jedne povremeno opozicijske bh. stranke ovih dana navijestio kao, valjda, veliki muštuluk kako će se predlaganjem nove strategije za Bosnu i Hercegovini u kabinetu Joea Bidena baviti – uz još neke – i Thomas Miller. S tom je viješću, možda i nespretno, korespondirala i ona kako je izabrani i – možda?! – godinama neprimjereno razigrani predsjednik SAD-a, igrajući se s psom (Majorom), slomio stopalo. Loš je to možda (pred)znak da će, eto, ta politika Trumpova nasljednika biti na klimavim nogama. Prema Balkanu poglavito…
No nije ovdje riječ ni o bivšem niti o novom stanaru Bijele kuće… riječ je, dakle, o nekadašnjem američkom veleposlaniku u BiH, za kojeg rečena sarajevska tiskovina tvrdi kako je ostavio dubok trag u središnjem dijelu brdovitog Balkana. Bosni napaćenoj, naime.
Udruženi zločinački pothvat
Kad bih, međutim, opisivao trag, koji je ostavio taj navodno budući Bidenov specijalac za ovaj dio europskoga istoka, ne bih ga mjerio centimetrima, nego više čulom mirisa. Jasno, koga još, u ovo korona-dobu, služi. Jer, Miller je svojim stolovanjem u BiH u (nekoć) neposrednoj blizini sjedišta SDP-a BiH – što će se pokazati kobnim – početkom ovoga stoljeća, iskazao diplomatsku nezgrapnost svojstvenu prvenstveno diplomatima velikih sila. I – slabe nerve. Nije do toga „ostavljača dubokoga traga“ nikako moglo doprijeti da ovdje živi tri (različita) naroda. (A o Ostalima da i ne govorimo.)
Jedanput je, baš usred mandata nervoznoga, a za nas i nevjernog Thome, čak i – pošteni Hrvat – Stjepan Kljujić prosvjedovao nakon što se Clintonov poklisar nije mogao načuditi kako Hrvata ovdje ima tako malo, a u vlasti ih je da ti pamet stane?! Viška! Zanimljivo, Bakir Izetbegović vrlo često parafrazira toga začuđenoga Amerikanca te govori o pozitivnoj (hrvatskoj) diskriminaciji… Ali, pustimo Izetbegovića II. Ima on trenutačno većih briga. Opasni su mangupi iz vlastitih redova.
Slijedom toga čuđenja, Miller se nametnuo kao stožernik udruženog zločinačkog pothvata, a doglavnici su mu bili čelnik OESS-a Robert Barry i tadašnji visoki predstavnik (tzv.) međunarodne zajednice Wolfgang Petritsch. Unutar toga paklenoga trokuta iznjedreni su prvo Barrijevi amandmani, kojima je omogućeno da čak trećinu izaslanika u Klubu Hrvata Doma naroda parlamenta Federacije BiH biraju Bošnjaci iz većinskih bošnjačkih županija. (Priča o goraždanskim Hrvatim Muji i Sulji, ili kako se zapravo zovu, već je opjevana.) Trebalo je proći otprilike desetljeće i pol da Ustavni sud BiH, po apelaciji Bože Ljubića, taj „bošnjakluk“ 2016. proglasi neustavnim.
Alijansa za prijevare
Ali – ne može na sve stići ni Sud, ma koliko bio ustavni. U isto je vrijeme Petritsch nametnuo ustavne amandmane prema kojima je bilo omogućeno da se uz pomoć jedne trećine izaslanika u nacionalnim klubovima – umjesto dotadašnje polovice – može izabrati predsjednik i dopredsjednik FBiH i Federalna vlada za koje je glasovala većina Hrvata. A (onako) usput ukinut je dotadašnji paritet u Vladi FBiH, pa je, umjesto polovice, određeno da Hrvati imaju tek trećinu. Jasno, Amerikancu Robertu i Austrijancu Wolfgangu ljestve je držao američki veleposlanik. Tako je to kad je neka zemlja neovisna. Tisuću godina – najmanje!
Pa je onda na tako, kazao bi Avaz, dubokim temeljima nastala Alijansa za promjene, ili – točnije! – Lagumdžijina alijansa za prijevare, u kojoj je Lagumdžijina multi-kulti ruža esdepeovska ugradila Zubakovu (tzv.) Novu hrvatsku inicijativu i glasovite hercegovačke mesare Lijanoviće. Za poštenoga Krešu glasovala je obitelj (ali ne i sa ženine strane), a Lijani su nakupovali ponešto glasova i da vidiš – Hrvata!
Vraćamo se, dakle, u vrijeme kada je diplomat – čijim nam povratkom, evo, prijete (ne)formalni stranački bilten – vrhbosanskom nadbiskupu Vinku kard. Puljiću ponudio rješenje svih hrvatskih problema. Kazao mu je: „Ili se asimilirajte, ili iselite“. Ispričavam se dnevniku stranog naziva, doista je ostavio dubok trag.
Opet – ili-ili?!
No što znači Millerova ovotjedna poruka kako treba ojačati mandat visokog predstavnika?! Slijedom njegova minulog rada, odgovor nije težak. Bit će opet ili-ili. Istina, ex-veleposlanik kaže kako visokog predstavnika u određenom – ne veli kojem – trenutku treba ukinuti. Špekulira se, pak, istovremeno kako bi na mjesto Valentina Inzka, koji, čini se, ipak neće – kao onaj bravar iz Kumrovca na Dedinju, u Bijeloj kući na Miljacki stolovati do smrti, mogao doći diplomat iz Velike Britanije i(li) Kanade. Ne znam za Kanađane, ali Britanci su ovdje do sada bili, makar što se Hrvata tiče, američki suptilni.
A to znači, ako vam ne odgovara niti jedno od onih Millerovih ili-ili, mogu raditi i tenkovi. Pa zar ih tandem Thomas & Wolgang nisu slali na Hercegovačku banku početkom stoljeća? Znakovito, američki se diplomat „koji je ostavio dubok trag u BiH“ ovdje ukazao baš nekako na 20. obljetnicu i Alijanse za prijevare i tih tenkovski udara na antiasimilatore, koji se (još) nisu iselili.
Znakovito?
Nedjelja.ba
