“Ranije su narodi u BiH pronalazili zajedništvo kroz različitosti. Sada je vrijeme da otkriju to zajedništvo u miru. Cijeli svijet je na našoj strani.”
Tim je riječima američki predsjednik Bill Clinton objavio kako je postignut Daytonski sporazum koji je bio rezultat konačnog vraćanja u realnost zaraćenih strana nakon što su hrvatske snage doprle gotovo do Banje Luke, što je, očito, bila prekretnica za postizanje dogovora, piše Večernji list BiH.
Uz BiH i istočna Slavonija
Izvješće generala Dona Kerricka, koji je bio savjetnik Antonyja Lakea, tadašnjeg savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika Billa Clintona, do u potankosti je otkrilo što se događalo iza zatvorenih vrata američke vojne baze Wright Patterson prije 25 godina u gradu Daytonu u američkoj saveznoj državi Ohio. Najveći problem predstavljali su zemljovidi BiH, a uza sve to, uz rješenje BiH, Hrvatska je pregovarala i o rješenju istočne Slavonije. Izaslanstva koja su predvodili Franjo Tuđman, Alija Izetbegović i Slobodan Milošević u Daytonu su započela pregovore 2. studenoga.
“Ozračje je ostalo pozitivno. Čak i srčano. Trebat će mi nekoliko dana ili čak punih tjedan da vidim pozitivne korake. Svi su spremni na dogovor – čak i nestrpljivi da to učine”, bio je dojam generala Kerricka koji je iz Daytona pisao brzojave. Već prvoga dana razriješeno je kako treba funkcionirati FBiH, upravo na inzistiranje hrvatske strane. Autori toga sporazuma usuglasili su se da će FBiH sa županijama funkcionirati po bavarskome modelu široke autonomije koju ova neovisna njemačka savezna zemlja ima u odnosu na Njemačku. “Dogovoren je bavarski model, gdje je Bavarska dio Njemačke. Bavarske vlasti ne primaju naredbe od Kohla (Helmutha, tadašnjeg kancelara)”.
Kerrick ističe kako su izaslanstva najviše vremena provela u razgovorima o izbornome modelu i zemljovidima, što je i danas najviše razlog prijepora. No, bilo je i trenutaka opuštanja. Primjerice, večera 6. studenoga.
“Pozitivni tonovi očiti su bili na večeri koju je organizirao (Strobe) Talbott, a protekle noći Milošević i Izetbegović pričali su viceve jedan drugome na svome domaćem jeziku. Čini se da su previše uživali u međusobnome društvu”, napisao je Kerrick.
Uvjet Hrvata jedna pozicija
Nakon toga slijedila su puno teža iskušenja. Zemljovidi. Hrvatska i bošnjačka strana inzistirale su na federalnome statusu Sarajeva, no Milošević je to na prvu odbacio.
“Rekao nam je da prestanemo raspravljati o novim idejama te se vratimo početnim pozicijama”, tvrdi Kerrick u dopisu Lakeu. Osmog studenoga 1995. godine punih sedam sati nije bilo napretka oko Ustava, zemljovida i izbornih pitanja između Miloševića i Izetbegovića, otkrivaju ova izvješća. Nakon što su svi predstavili svoje zemljovide, u jednome trenutku prijetio je i prekid razgovora.
“Izy (kako su oslovljavali Izetbegovića) potpuno je odbacio prijedlog o zemljovidima”, piše Kerrick i tvrdi kako mu se Milošević žalio da mu je život na kocki ako popusti. Za vrijeme pregovora potpisan je i sporazum i oživotvorenju Federacije, a hrvatski predstavnici prijetili su da neće uopće sudjelovati ako Bošnjaci ne odustanu od tadašnjih triju vodećih pozicija: predsjednika, premijera i šefa diplomacije. Uz protivljenje Harisa Silajdžića i Krešimira Zubaka, sporazum je na kraju potpisan, a rat je zamijenio mir.
Zoran Krešić / Večernji List
