Anton Kikaš, jedan od najuspješnijih poduzetnika u Kanadi, humanitarac, filantrop…, inače rođeni Hercegovac iz srca Brotnja, predstavljen je nedavno u kanadskom časopisu Envision Canada.
Časopis je 13. lipnja veliki Kikašev portret objavio na naslovnici, a priča o ovome Hercegovcu, koji je uvršten i među 150 izvanrednih Kanađana, ispričana je na četiri stranice teksta popraćenog s čak 14 fotografija koje su obilježile Kikašev put “preko trnja do zvijezda”. Večernji list BiH donosi cijeli tekst s prijevodom na hrvatski jezik, objavljen u Envisionu Kanada.
Odrastao u Bosni
“Rijetki su ljudi u društvu koje možemo smatrati personifikacijom trijumfa ljudskoga duha. Takav izuzetak je dr. Anton Kikaš, uglednik, profesionalni inženjer, poduzetnik, humanitarac, pjesnik i tekstopisac, kao i filmski i televizijski producent, koji je dao značajan doprinos, posebno u Kanadi, ali i Hrvatskoj, njegovoj prvoj domovini. Danas, Kikaš je predsjednik i izvršni direktor raznih tvrtki, uključujući Robmar Developments, Cromark Media i Anton Kikas Limited.
Korijeni Antona Kikaša su iz mjesta Međugorje/Bijakovići u Bosni i Hercegovini. To je mjesto gdje je 1981. šestero djece doživjelo ukazanje Majke Božje (međugorske Gospe) i od tada je postalo katoličko svetište koje posjećuje više od milijun ljudi godišnje iz cijeloga svijeta. Svjetski poznati tenisači Marin Čilić i Ivan Dodig su iz istog mjesta. Čini se da je upravo odatle Kikaš naslijedio duboki osjećaj odgovornosti, poniznosti i suosjećajnosti prema drugima. Odrastao je u Bosni, u malom rudarskom gradu (Kakanj, nap. a.) u obitelji s petero djece. Kikaš je započeo svoj prvi ljetni posao u dobi od 14 godina i nastavio pohađati Geodetsku tehničku školu u Sarajevu. Odmah nakon diplome Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu otišao je u Kanadu kako bi ostvario svoje životne snove. Za dobivanje profesionalnih licencija, u trima različitim strukama, morao je položiti dosta ispita, što je bio veliki izazov jer po dolasku nije govorio engleski jezik. Kako bi uspio, morao je steći izvrsno znanje engleskog jezika u rekordnom vremenu. Kikaš je 1975. osnovao svoju tvrtku za građevinske, geodetske i urbanističke usluge Anton Kikas Limited. Više od 35 godina projektirao je i razvijao nova naselja, uključujući i osobne projekte razvoja novih naselja. Radio je s nekim od najvećih izvođača i graditelja u pokrajini Ontario razvijajući poljoprivredna zemljišta u nova naselja. – Anton je nesumnjivo uspješan kanadski poduzetnik, domoljub, humanist i hrvatski nacionalni junak – kaže profesor Zvonimir Šeparović, bivši ministar vanjskih poslova i ministar pravosuđa Hrvatske.
Svojom tehničkom stručnošću, liderskom vještinom i poslovnim sposobnostima, Anton Kikaš izabran je za člana odbora Građevinskoga inženjerskog programa na Sveučilištu Ryerson i Geodetskog programa na Koledžu ‘George Brown’ u Kanadi. Zbog osjećaja svoje građanske odgovornosti bio je uključen u saveznu, provincijalnu i općinsku politiku kako bi potaknuo pozitivne promjene. Bio je član Olimpijskoga odbora u Torontu s kojim je na turneji po Europi promovirao kanadski grad za dobivanje Olimpijskih igara, a bio je i u Moskvi kao član kanadskog izaslanstva pri odluci o dodjeli Igara 2001. godine. Filantrop u svom srcu, Kikaš je pomogao prikupiti više od 300.000 dolara za Hrvatski franjevački kulturni i društveni centar u Norvalu, Ontario te još 300.000 dolara u jednoj večeri 1988. za izgradnju hrvatske crkve u Oakvilleu, kao i 50.000 dolara za hrvatski studentski centar na Sveučilištu York u Torontu. Također je 1989. prikupio 250.000 dolara za izgradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bio je domaćin gostovanja Hrvatskoga narodnog kazališta, promovirao pjesnike iz Hrvatske u Torontu i financirao publikacije mnogih knjiga. Teško je i navesti sve njegove brojne osobne donacije, pomoć za transformacijske inicijative i druge doprinose i aktivnosti.
The Ethnic Press i Vijeće za medije Kanade proglasilo je 1992. Antona Kikaša Čovjekom godine. Dobitnik je Dijamantne jubilarne medalje kraljice Elizabete II. i Konfederalne komemorativne medalje generalnoga guvernera Kanade za svoj doprinos Kanadi i zajednici. Godine 2018. dobio je prestižnu Nagradu za ostavštinu od Transformation Institutea za liderstvo i inovacije u Torontu i ujedno je imenovan u Savjetodavno vijeće Instituta. Kikaš je uključen i opisan u knjizi nasljeđa “150 izvanrednih Kanađana” za svoja profesionalna dostignuća i životno djelo velikodušnosti.
– Anton je cijenjeni lider globalne reputacije. On je ponos Kanade i Hrvatske – kaže dr. Tony Ruprecht, bivši ministar za državljanstvo i multikulturalizam u Ontariju. Član je Udruge pisaca Herceg Bosne, kao i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Mostar, BiH. Uvaženi je pjesnik i tekstopisac, a njegove pjesme izvođene su na međunarodnoj razini, uključujući i one u koncertnim dvoranama poput Roy Thomson Halla u Torontu. Senat Sveučilišta Hercegovina dodijelilo mu je počasni doktorat. Na međunarodnoj inženjerskoj sceni, istodobno pružajući usluge razvoja novih naselja u Kanadi, Kikaš je imao projekte u Maroku 1980., Trinidadu 1982. i u Saudijskoj Arabiji 1984. godine. Projektirao je glavnu cestu koja vodi do svete džamije u Meki. Također je od 1982. do 1986. promovirao nogometne utakmice u Torontu i Los Angelesu. Godine 1984. organizirao je posljednju utakmicu poznatog nogometnog kluba New York Cosmos u Los Angelesu, a na utakmicu je doveo legendarnog brazilskog igrača Pelea. Godine 1986. večerao je s argentinskom nogometnom superzvijezdom Diegom Maradonom tijekom UNICEF-ove dobrotvorne svjetske All-Star utakmice. U 80-ima Kikaš je postao predsjednik više udruga, kao što su Društvo hrvatskih gospodarstvenika i profesionalaca Kanade i Hrvatsko-kanadske zaklade Home Foundation te nogometnog kluba Toronto Croatia. Također je predsjednik Zaklade za hrvatske studije koja je osnovala Katedru za hrvatski jezik i kulturu na Sveučilištu of Waterloou 1989. godine. Organizirao je i prikupio milijun dolara u dvije večeri za Katedru, što je u današnjoj valuti ekvivalent oko 2,5 milijuna dolara. Zaklada, također, podržava i promovira studijske programe, nakladništvo knjiga i produkciju filmova.
Globalna pozornost
Kikaš je 2013. osnovao Cromark Mediju Inc. i postao urednik i producent hrvatskog tjednog programa Croatica TV na OMNI televiziji za hrvatsku zajednicu u Kanadi. Producent je mnogih dokumentarnih filmova, uključujući i povijesni film 2019. “Hrvatske sportske legende – 120 godina sporta u Hrvatskoj”, koji obuhvaća sve OI i svjetska prvenstva od 1900., kada je prvi Hrvat na drugim Olimpijskim igrama u Parizu osvojio medalju.
U svibnju 1991. osnovao je prvi Kiwanis Club u Hrvatskoj dovodeći tako doprinos poznate globalne humanitarne organizacije iz Amerike u svoju domovinu. Samo tri mjeseca poslije njegovo domoljublje postavit će ga u središte globalne pozornosti.
Nesebične aktivnosti Antona Kikaša su beskrajne i apsolutno povijesnih razmjera. Godine 1991. počeo je agresorski rat protiv Hrvatske koji je vodila Jugoslavenska armija i druge snage koje su ubijale nevine ljude, uništavale sakralne objekte i činile druga zvjerstva, uključujući i pokušaj otimanja dijela hrvatskoga teritorija, koji joj pripada od stoljeća sedmog! S opravdanim ogorčenjem i financijskim doprinosom hrvatske zajednice Toronta Anton je krenuo u misiju aranžmana kupnje i dostave oružja svojoj zemlji kao dar Ministarstvu unutarnjih poslova i hrvatskoj specijalnoj postrojbi, Zboru narodne garde. Dana 31. kolovoza 1991. dva jugoslavenska borbena zrakoplova MiG 21 presrela su čarter-zrakoplov Uganda Airlines Boeing 707 s 19 tona oružja s Antonom Kikašom i šest članova posade u avionu. Profesionalni britanski trgovac oružjem organizirao je cijelokupnu pošiljku. Kikaš je bio zaokupljen dostavom oružja jer ga je Hrvatska očajnički trebala za obranu od agresije. Nažalost, zrakoplov je bio prisiljen sletjeti u Zagreb, gdje ga je zarobila Jugoslavenska armija.
Zatočen pa pušten: Opet bih to učinio!
Nakon tri mjeseca zatočeništva u ćeliji vojnoga zatvora, gdje je sa slomljenim rebrima, gležnjem, umalo i umro, Kikaš je pušten na slobodu u razmjeni za vodećeg jugoslavenskog generala kojega su specijalci Zbora narodne garde uhitili, što najbolje svjedoči o postavljenoj vrijednosti na njegov život. Ovaj nemio incident zabilježile su ugledne novine, Chicago Tribune, Maclean’s Magazine i mnogi drugi međunarodni mediji i tako potvrdili njegovu hrabru i domoljubnu vjerodostojnost kao nacionalnog junaka u Hrvatskoj.
Na tiskovnoj konferenciji po povratku u Kanadu, na pitanje bi li to ponovno učinio, Kikaš je rekao: “Ako bi napad bio od vanjskog agresora, ponovno bih to učinio za Kanadu, kao što sam to učinio za moju domovinu Hrvatsku“. Dobitnik je Srebrne plakete Hrvatskoga generalskog zbora kao i Zlatne medalje Karlovačke građanske garde. – Anton je renesansni čovjek. Pun je pozitivnog duha, uzvišenih ideja i uvijek odlučan ispuniti svoje ciljeve. Njegova ljubav prema čovječanstvu vrhunac je njegove iznimne ostavštine – kazao je biskup Juraj Jezerinac.
Dok se svijet divi utjecaju dr. Antona Kikaša u kanadskoj i hrvatskoj povijesti, njegova odana i lijepa supruga Marija poznaje ga kao izvanrednog supruga, a njegovi sinovi Robert i Marko vole ga jer je sjajan i brižan otac. Njegovi prijatelji poštuju ga kao uvaženoga gospodina i iskrenog prijatelja, koji uvijek daje, a nikada ništa ne traži za sebe. Čovjek koji teško kaže “ne“ bilo čemu dobrom što može učiniti i koji je uvijek spreman pružiti nadstandardnu pomoć, što objašnjava njegovu posvećenost mentorstvu budućih generacija ‘reformatora’, koji će nesumnjivo učiniti svijet humanijim, a zauzvrat dalje nastaviti njegovo nasljeđe”.
Ivana Brkić Ćubela / Franjo Pušić / Večernji List
