Dvanaesti Susret duhovnih zvanja iz Brotnja održan je danas u Čerinu.
Na tradicionalnom godišnjem susretu svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništarca s područja Broćanskog dekanata okupilo se 35 Broćanki i Brotnjaka koji su se odazvali Božjem pozivu za služenje kroz duhovna zvanja.
Nakon zajedničkog okupljanja u dvorani Pastoralnog centra sve okupljene pozdravili su fra Ivan Ševo i don Ljubo Planinić, članovi Organizacijskog odbora susret, te fra Hrvoje Miletić, župnik župe Čerin.
U ugodnom razgovoru sudionici skupa osvrnuli su se na zajedničke teme, a don Ljubo Planinić iznio je sažeti pregled značajnijih događaja od prošlogodišnjeg susreta.
Don Ljubo je tako istaknuo kako su od Susreta održanog u Kruševu preminuli časna sestra Dobroslava Vučić i fra Ljubo Krasić.
Osvrćući se na jubileje, don Ljubo je kazao da su fra Ivan Dugandžić , fra Tomislav Pervan i don Branko Šimović proslavili Zlatne mise te da će u rujnu časna sestra Marija Vučić proslaviti 90. rođendan. Također, prilikom navođenja obljetnica navedeno je kako se u svibnju navršilo četrdeset godina svećeništva fra Ivana Ševe, ali i da se uskoro bliži dvadeseta obljetnica smrti fra Slavka Barbarića.
Od prošlogodišnjeg susreta mladomisnici su postali fra Stipe Rotim i don Mate Pehar, dok je u novicijat ušao fra Ivan Lovrić. S područja Broćanskog dekanata u istom razdoblju dvije osobe odlučile su se za duhovna zvanja a to su: Danijel Milićević, koji se prijavio u postulaturu Hercegovačke franjevačke provincije i Veronika Radišić, koja ide u samostan časnih sestara.
Na 12. Susretu duhovnih zvanja iz Brotnja, fra Ivan Ševo održao je prigodno predavanje na temu: Bez čovjeka i pravog odgoja sve je laž, a
Fra Ivan Ševo je održao propovijed na misi koja je održana u župnoj crkvi sv. Stjepana Prvomučenika:
Braćo i sestre!
»Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«
‘Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.’
Svima nam je poznato, žetva je i u našem vremenu velika, ogromna, i puno toga trebamo uraditi: vjeronauk, savjetovanja, briga za bračne parove, djecu, adolescente, studente, odrasle, briga za stare – usamljene – bolesne, podrška-financijska-duhovna-bratska, pomoć osobama u svim vrstama kriza, pomoć onima pred teškim izazovima današnjeg vremena u pogledu abortusa, upotrebe droga, morala i etike, i svih okolnosti u kojima posredujemo u našem susjedstvu, na radnom mjestu, preko prijatelja i poznanika kao i u posebnim, izvanrednim, okolnostima. Mi zapravo trebamo prepoznati što je to što Bog od nas želi, u Njegovu usrdnom pozivu za naš rad s ljudima – u Njegovoj žetvi.
Svakako, naš odnos prema budućnosti ne tiče se samo budućnosti već se taj isti odnos odražava i na našu svakidašnjicu. To će reći, najveći smisao života jest primati i ljudima oko sebe nesebično darivati ljubav. Zasigurno, osobe koje znaju primiti i dati ljubav, radosni su ljudi. Radosni su što postoje, nošeni osjećajem životne radosti, punine i nade. U tome se svi psiholozi slažu, za normalan psihički razvoj svake osobe iznimno je važno iskustvo ljubavi.
Neupitna je činjenica s kojom se često susrećemo:
Zdrava obitelj je temelj cjelokupnog djetetovog razvoja. Optimizam, zajedništvo, ljubav i poštovanje bit će djetetu pozitivan model za daljnji život. „Zdrava i poticajna obitelj živi u čistoj i urednoj sredini, a svi članovi pridonose održavanju obiteljskog okoliša. (…) Bitno je za kvalitetnu obitelj da njezini članovi imaju neke važne zajedničke vrijednosti i prioritete. Obrazovanje članova jedna je od bitnijih zajedničkih vrijednosti, a zatim su to međusobno povjerenje, česta komunikacija, te snošljivost i poštovanje individualnih sloboda unutar dogovorenih granica.“ (Čudina, 2006.).
Uistinu, osobe koje nemaju iskustvo ljubavi, teško pronalaze smisao života; one jednostavno nemaju nadu pa odbacuju svako uživanje u životnoj datosti. Nada se, kao i ljubav, ne trži i ne kupuje. I nadu i ljubav ljudi nose i nesebično dijele jedni s drugima. Ta nada ne samo da daje snagu, nego ona utječe na čovjekovo cjelokupno ponašanje. Zapravo, ona pokreće ljude da se ponašaju upravo na način koji može pomoći pri ostvarenju onoga o čemu u životu sanjaju.
Nadati se, nadalje, znači u dubini naše današnjice otkrivati Život koji nezaustavljivo vodi naprijed. To znači i prihvaćati taj i takav Život čitavim bićem. Upuštajući se u taj Život, navedeni smo na stvaranje znakova drugačije budućnosti ovdje i sada, sred teškoća svijeta, sjemenje obnove što će u svoje vrijeme roditi pozitivnim plodom.
Nada je važna poglavito u kršćanstvu; ona je vrlina koja je uvijek u središtu, a jedino zdrava nada utječe na cjelovito ljudsko djelovanje. Stoga je nada san budnih, a čovjeku bez nade ostaje jedino pustoš u duši. U Bibliji božansko obećanje ne očekuje od nas da pasivno sjedimo i čekamo da ostvarenje, kao čarolijom, dođe. Prije izricanja punine života koju mu nudi, Bog kaže Abrahamu: «Idi iz zemlje svoje u krajeve koje ću ti pokazati» (Postanak 12,1). Kako bi ušao u Božje obećanje, Abraham je pozvan svoj život učiniti hodočašćem, započeti iznova. Optimizam, dakle, prethodi aktivizmu, odnosno neumornom zauzimanju za Božje neprolazne vrijednosti.
U Isusu Kristu Bog želi zajedništvo sa svakim čovjekom. Upravo zato naša duboka vjera u Isusa Krista, kroz njegovog Duha, daje nam pravi temelj za istinito zajedništvo i potiče nas da težimo jedinstvu. Neupitno je, crkvena zajednica je poglavito zajednica života, ljubavi, nade i istine. Ona je sakrament intimnog jedinstva ljudi s Bogom i jedinstva cijele ljudske obitelji. Krist je ustanovljuje kao model i instrument novog snažnog zajedništva i otkupljenja, kao svjetlo i sol zemlje.
Na temelju već rečenog možemo zaključiti i reći sljedeće:
Bog nas nije stvorio samo zato da bismo trošili (jeli, pili, uživali, provodili se…), nego i zato da bismo stvarali različita dobra. Uistinu, mi smo stvoreni da ostavimo trag, štoviše, stvoreni smo da “osvojimo” vječnost – život s Bogom. Zaista, naš život neupitno brzo prolazi, a vječnost sigurno dolazi i neizbrisivo traje.
Po evanđeoskim savjetima naš život na zemlji služi duhovnim vrijednostima; to će reći da mi trebamo neumorno izgrađivati svoj karakter, a ne da po svaku cijenu tražimo lažnu neku ugodu računajući kratkoročno samo na ovaj život i sve blagodati koje on pruža. To bi bilo upravo ono što Krist traži od svojih učenika: da budu sol zemlje i svjetlo svijeta. Drugim riječima, da budu uzori koji će nadahnjivati, ljude voditi Bogu i jedne drugima. Sol je, osobito prije a ponegdje i danas, služila za očuvanje hrane. Ujedno ona hrani daje kvalitetu i ugodan okus.
Svakako, naše poslanje ima „sličnu“ ulogu kao i sol: ono čuva svijet/ društvo da se moralno ne iskvari, daje mu prepoznatljiv okus božanskoga i ujedno ga duboko oplemenjuje. Kršćani su i svjetlo svijeta, veli Gospodin. Kao takvi, dok hodočastimo životom, strpljivo napredujući između progonstava svijeta i utjehe Božje pozvani smo biti sve više začin društva, svjetlo koje ukazuje na pravi put koji vodi u život, kvasac humanosti i svjedoci pravih vrijednosti.
Dakako, sve okolnosti, nevolje, problemi koje na svom putovanju doživimo prolazni su, a naš karakter će vječno ostati; on nas trajno i snažno obilježava. Ako nam je pak stalo do gore spomenutoga, moramo biti sami sebi najveći i najkvalitetniji kritičari. Izbor je, dakle, jako jednostavan: u suradnji s Bogom i s izgrađenim ljudima neumorno raditi na osobnoj promjeni, odnosno na poboljšanju životnih okolnosti, znajući pritom da naš duhovni rast uvijek prethodi materijalnom ili se kukavički predati i svekoliku odgovornost za sebe i društvo adresirati samo na druge osobe, institucije, lobije, urote, itd. Jedno je neupitno sigurno: bit će onako kako svatko od nas izabere.
Isuse, pomozi mi rušiti sve barijere, lomiti ta pogrešna uvjerenja koje sam postavio u okovima straha i sumnje, i nauči me, Isuse, da život započinje tek izvan njihovog dometa.
Pomozi mi, Isuse, da se oslobodim te zatvorenosti u sebe, i da se otvorim tvome planu, da bez i malo straha i sumnje prihvatim plan koji si za mene namijenio, plan koji je višestruko bolji i ljepši od svih mojih planova zajedno.
Isuse, ti znaš da svatko od nas očajnički želi biti voljen od nekoga nama bliskog i dragog, i da često tu ljubav tražimo od nekih pogrešnih osoba, osoba koje misle da imati neku osobu znači voljeti je.
Oprosti nam, Isuse, što tu ljubav ne vidimo u Tebi, beskrajno nam je dijeliš, a mi gledamo u ljude koji nas pod izlikom ljubavi samo koriste i iskorištavaju.
Otvori nam oči za onu pravu sliku ljubavi, tada ćemo u svojim životima otkriti ono najveće blago.
Daj nam snage i dopusti nam da nastavimo stvarati mozaik svoga života tvojom rukom i ljubavlju. Amen!
U nastavku možete pročitati predavanje fra Ivana Ševe sa 12. Susreta duhovnih zvanja iz Brotnja
“Ovo je žuti karton čovječanstvu, ali COVID-19 nije zadnja pošast koja će nam podizati svijest.” (fizičar Davor Pavuna, 31. 03. 2020.)
Dakle, koronavirus je na neki način žuti karton čovječanstvu, da se osvijestimo, opametimo, i savjesno svi zajedno izronimo istinski pravedniju, bolju i mudriju civilizaciju. To je za sve nas veliki izazov i bitan proces u tijeku.
1.Bez čovjeka sve je laž – Duhovno sazrijevati – put duhovnih disciplina
Odgoj je proces izgrađivanja i oblikovanja ljudskog bića sa svim njegovim tjelesnim, intelektualnim, moralnim, estetskim i radnim osobinama. To je vrlo složen proces u komu djeluju brojni činitelji.
Želi se ukratko reći: odgoj ima svoje općeljudsko, univerzalno, povijesno i individualno značenje. Star je koliko i čovjek. Dakle, odgoj je čvrsto povezan s razvitkom i usavršavanjem ljudske zajednice. Bez odgoja i odgojne funkcije ne bi bilo ljudskoga društva ni njegove povijesti. Dakle, odgoj je jedan od temelja razvijanja i održanja ljudske vrste.
Nadalje, temeljno i bitno značenje ima odgoj i u razvitku svakog pojedinog čovjeka: razvitku njegovih tjelesnih, intelektualnih, moralnih i radnih sposobnosti, razvitku racionalne, emocionalne i voljne sfere čovjekove osobnosti. Stoga odgoj i jest proces izgrađivanja, očovječenja čovjeka kao humanog ljudskog bića.
Možemo reći da su naša znanja, umijeća i navike, naše sklonosti i sposobnosti, naš pogled na svijet, naš osjećajni i voljni život, naša osobnost i karakter (značaj) u velikoj mjeri rezultati odgoja.
Upravo zbog toga odgoj mora težiti najvišim i uzvišenim ljudskim idealima. Njegova svrha je potpuni čovjek, cjelovita osobnost. Zato su odgojna nastojanja usmjerena prema razvijanju svih čovjekovih sposobnosti, postizanju svih njegovih stvaralačkih mogućnosti, prema ostvarivanju mnogostrano razvijene ličnosti. Konačna svrha uvijek mora biti čovjek, bogatstvo uljuđene osobnosti. U suglasju s tim pedagoška nastojanja teže izgrađivanju čovjeka u komu se povezuju i dopunjuju tjelesna skladnost, ljepota i zdravlje, duhovno bogatstvo i samostalnost, moralna snaga i dobrota, estetski smisao za skladno i lijepo, kultura rada i tehnička kultura. Takav odgojni ideal odražava težnje čovječanstva u prošlosti i danas. U tomu je njegova snaga.
Dakako, odgojem želimo utjecati na izgrađivanje i oblikovanje osobnosti tako da u skladu s čovjekovim dostojanstvom obavlja svoje ljudske dužnosti. To je dugotrajan i vrlo slojevit proces. Zbiva se u svim manifestacijama života: u obitelji i školi, u drugim odgojnim ustanovama i izvan njih. Na njega djeluje način života, društvena shvaćanja i odnosi, literatura, sredstva javnog obavještavanja, kulturne ustanove, ali i ukupna angažiranost odgojenika, njegovi osobni stavovi, različite aktivnosti, djelovanje u slobodnom vremenu.
Jasno nam je, odgoj nije ni svemoćan ni nemoćan, ima svoje granice i mogućnosti. Ovisan je o prirodnim dispozicijama, društvenim uvjetima i o odnosu odgojenika prema obrazovnim dobrima, odgojnim vrjednotama i odgojiteljima. Bez njega se ne može ni zamisliti čovjekov život. Nikada nije postojalo, ne postoji i nikada ne će postojati ljudsko društvo bez odgojne funkcije. Odgoj je sastavni dio života. Stoga mu u ljudskoj zajednici i u svakom konkretnom društvu pripada izuzetno važno mjesto i značenje.
2.Svaki čovjek treba odgajati sam sebe do posljednjeg daha. (D’Azeglio)
Zasigurno, čovjek je najviša ovozemaljska vrijednost. On je opće dobro, uljuđeni cilj, svrha cjelokupnog života. Kao temeljna vrijednost i svrha, kao razumno društveno i moralno biće, čovjek se nikada i nipošto ne smije tretirati kao sredstvo. Stoga su čovjeku kao temeljnoj vrijednosti podređene sve druge zemaljske vrjednote.
Čovjek je, nadalje, početak i svršetak svega, središnja tema, izvor i korijen. To će reći, tko (u sebi) ima čovjeka, ima sve, tko je njega krivo riješio i preskočio, taj će u svemu drugome pogriješiti. Svim prednostima i odlikama, svim manama i pogreškama svih kulturnih sustava, nazora i ideologija uzrok je na kraju čovjek, koji sve unapređuje i sve upropašćuje. A isto tako i pojedinac samo u sebi, u svojoj ljudskosti, u svojoj cjelokupnoj vrijednosti, može tražiti svoj uspjeh i neuspjeh, svoju sreću i nesreću, svoj uspon i pad.
Svakako, čovjeka nije moguće ničim obuhvatiti, ograničiti ni površno izraziti, jer on je živo biće, biće koje se razvija, preširoko i predobro za naše izmišljene, uske i manama podvrgnute ideološke kalupe. Čovjek je po naravi dobar i širokogrudan, ali smo ga, moguće je, krivim odgojem pokvarili i napravili nesnošljivim. Zato nitko ne treba odgajati čovjeka kroz upitne sustave, programe, stranke, skupine i ideologije, već ga njegovati kao takvog. To znači: natrag k čovjeku!
3.Čovjek je neprocjenjiva vrijednost
Uz već gore rečeno, valja nam dalje razvijati temu i istaknuti: čovjek je nezamjenjiv i nenatkriljiv, on u sebi čuva sreću i nesreću, uspjeh i slom, bogatstvo i siromaštvo. Po svome ljudstvu on napreduje i nazaduje, stiče slavu i gubi ugled. Tko svojim ljudstvom padne, ničim se više ne može podignuti, tko se u čovještvu uzvisi, nitko ga više neće biti u stanju poniziti. Tjelesnim zdravljem (»zdravlje je najveće blago«), duhovnim sposobnostima (»pamet je veliko blago«) i ćudorednim odlikama (»više vrijedi dobar glas nego zlatan pas«) predstavlja vrhovno mjerilo, prema kojemu cijeli svijet dobiva svoju cijenu.
Dakako, stvari, predmeti, imanja, bogatstva, ukrasi, nakiti, zemlja, kuća, strojevi, oruđa, sve to ima svoju vrijednost samo i isključivo u savezu s čovjekom i njegovim ljudstvom. Samo za sebe nije ništa, kao što svojim prednostima, koristima i odlikama ne može ništa pomoći čovjeku u njegovoj vrsnoći, ako ove u sebi nema. A ipak, ljudi kao da nisu svjesni ni svoje vlastite cijene. Mjesto da sebi, svome napredovanju i usavršavanju posvete glavnu brigu i pažnju, oni se često utječu stvarima da ih one spase i unaprijede!
Uistinu, nitko pametan ne poriče važnost pojedinih teorija, sustava i ideologija na znanstvenom, kulturnom i društvenom polju, ali je danas nadasve potrebno boriti se za važnost uloge čovjeka, jer kao da se sve više mimoilazi i preskače ta stanica, preko koje na kraju mora sve proći i koja svemu daje svoju boju i žig vlastite vrijednosti. Želi se reći, valja prije svega u sebi dotjerati i isklesati čovjeka.
Na zdravoj podlozi sve će se primiti, a na gnjilu ni ono najzdravije. Zdrav, pošten, pametan i radišan čovjek svakome će sustavu, svakome poretku i društvenom uređenju dobro poslužiti, a nevaljanac neće koristiti ni svojoj ideologiji, osim kao stvar i broj kojim će se po volji množiti i dijeliti.
Stoga se nameće potreba što većeg zanimanja za vrijednost čovjeka, za njegov što veći moralni, umni i voljni uspon.
4.Zaključak: život kao vrijednost
Otkad je svijeta i vijeka, život je čovjekov na zemlji bio i ostao istodobno i izazov i muka. Oduvijek se, naime, činilo ono što život traži, stoji u velikom raskoraku prema onomu što on pruža, i to za sve bez iznimke – bio on klasična sirotinja, ili na kraljevskim dvorovima.
Za vjerodostojnu priču o ljudskom životu, potrebno je poznavati razliku među pojmovima vrijednost i vrednota. Najkraće rečeno, vrednote su osmišljene u samima sebi te, kao takve, tvore svrhu i motiv ljudskog djelovanja. Tako govorimo, primjerice, o vitalnim vrednotama (zdravlje, snaga i sl.), kulturnim vrednotama (znanje, umijeće i sl.), političkim vrednotama (sloboda, samostalnost i sl.) etičkim vrednotama (pravednost, istinoljubivost, vjernost i sl.) i o religioznim vrednotama (svetost).
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.1691633650984256&type=3
Citluk.ba
