Koronavirus, odnosno COVID-19, zamijećen je u prosincu 2019. godine u Kini u gradu Wuhan-u. Na samom početku ozbiljnost tog virusa shvatili su liječnici ali ne i službene vlasti Kine na što su bili upozoravani od strane stručnjaka. Tek nakon širenja izvan granica Kine vlasti su naložile ozbiljnije postupanje i početak restriktivnih mjera u suzbijanju do tada nepoznatog virusa.
Vrlo brzo koronavirus se proširio i na ostale kontinente. Do kraja siječnja ušao je u 18 država Azije i Europe. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) službeno je proglasila 11. ožujka 2020. pandemiju. U krajeve koje naseljavaju Hrvati COVID-19 ulazi preko Italije, Njemačke, Austrije, Švicarske… Na području BiH prvooboljeli registriran je 5. ožujka, u gradu Mostaru 18. ožujka, a u Čitluku 28. ožujka.
Imajući u vidu probleme koje je zdravstvu u Italiji izazvao koronavirus pristupilo se u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini mjerama koje su trebale rasteretiti zdravstveni sustav, pogotovo onaj u BiH koji je ionako na klimavim nogama.
U tom kontekstu i imajući u vidu odgovornost pred vjernicima i čitavim društvom pojedinačno i zajedno oglašavali su se biskupi Biskupskih konferencija Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Njih su slijedili kako župnici pojedinačno tako i dekanati.
Župnici Broćanskog dekanata sastali su se 20. ožujka (petak) u dvorani župnog ureda Gradina kako bi se dogovorili o poduzimanju zajedničkih mjera povodom pojave koronavirus na području Mostara i Županije. Bilo je pitanje samo dana kad će se koronavirus, zbog blizine Mostara kao središta epidemije, pojaviti i na terenu Brotnja. Pismo biskupa Ratka od 19. ožujka i okružnica biskupa Vrhbosanske metropolije od 13. ožujka djelovali su poticajno na župnike. Zaključke donesene na tom sastanku planiralo se navijestiti u nedjelju 22. ožujka ali su se mjere Stožera civilne zaštite Hercegovačko – neretvanske županije donosile iz sata u sat. Donesene odredbe ostale su na čekanju radi usklađivanja s Biskupijskim i Županijskim odredbama. Tek u subotu, 21. ožujka, u predvečerje su usuglašene mjere najavljene na večernjoj Misi u Međugorju od strane župnika fra Marinka Šakote. Iste odluke župnici dekanata su stavili na župne portale, poslali ih općinskim glasilima, te ih na nedjeljnim Misama navijestili malobrojnim vjernicima tijekom župnih oglasa. U odredbama je glavna vijest bila da se Mise mogu slaviti ali da u crkvi ne može biti više od deset, kasnije pet, osoba. Vjernici koji dođu na Misu a ne mogu zbog ograničenosti broja ući u crkvu ostaju izvan crkve, uz poštovanje mjera, na vanjski razglas mogu sudjelovati u svetoj Misi. Nažalost u župnim oglasima i portalima izašli smo s loše definiranom najavom. Izjavivši sljedeće: “Nedjeljna, blagdanska i dnevna Misna slavlja svećenici će redovito slaviti ali bez naroda jer treba poštivati odredbe o javnim okupljanjima i zabrani kretanja osoba mlađih od 18 i starijih od 65 godina”. Bilo bi efikasnije i razboritije da smo definirali na način kako je to definirala Biskupija i Županijski stožer: “Svećenici će redovito slaviti svetu Misu, a u crkvi može biti do deset vjernika, a ostali vjernici koji dođu na Misu, Misno slavlje mogu pratiti preko razglasa u crkvenom dvorištu”, kao što smo se bili i dogovorili. Na području same župe Kruševo moglo se pristupiti i opuštenije jer su ionako Misna slavlja od pojave koronavirusa na vanjskom oltaru s mogućnošću održavanja predviđenih mjera distance i ostalog.
Koronavirus je izazvao kontroverze diljem svijeta: od negacije samog virusa, uspoređivanja s običnom gripom preko različitih teorija zavjere koje se šire na raznorazne načine. Brzina širenja koronavirusa biskupe Hrvatske i Bosne i Hercegovine natjerala je da se s obzirom na to očituju više puta kako pojedinačno tako i kao Biskupske konferencije:
– biskupi Vrhbosanske metropolije, obratili su se svim vjernicima metropolije 13. ožujka 2020.;
– sarajevski nadbiskup Vinko Puljić 18. ožujka 2020. kao nadopuna uputama od 13. ožujka;
– banjalučki biskup Franjo Komarica 18. ožujka 2020. kao nadopunu uputa od 13. ožujka. U dopunama nadbiskupa Puljića i biskupa Komarice istaknut je radikalan pristup glede liturgijskih slavlja, tj. slavlje Misa bez naroda, dokidanje javnih pobožnosti, odgađanje podjele drugih sakramenata itd.;
– biskup Ratko obratio se svećenicima, redovnicima i redovnicama te bogoljubnim vjernicima dva puta i to 19. i 21. ožujka potičući na razborito i racionalno vladanje u pandemiji te u prihvaćanju i provođenju odredaba Županijskog stožera glede javnih okupljanja, vodeći se dvostrukim principom: ne možemo mi, biskupi i svećenici, prvi ukidati sv. Misu, i, drugo, iskoristimo ono što nam omogućuju Stožeri;
– biskupi Biskupske konferencije Hrvatske 19. ožujka izdaju „odredbe“, koje su i u samom naslovu, da se “sve svete Mise, slavlja sakramenata, sakramentala, pučke pobožnosti, župna slavlja i drugi događaji i svi sastanci otkazuju do daljnjega… Svećenici će slaviti svete Mise privatno, bez sudjelovanja vjernika”. Zbilja radikalne odredbe i otkazi.
Odluke biskupa BK Hrvatske izazvale su različite reakcije kako klera tako i vjernog puka. Činjenica ostaje da crkve nisu bile zaključane nego otvorene kako bi vjerenici mogli doći i pomoliti se, ali isto tako odluke BK Hrvatske prouzročile su rasprave do tvrdnji da se te mjere nisu mogle donijeti niti po Božjim niti po Crkvenim zakonima. Unatoč odredbama biskupa BK Hrvatske neki župnici su nastavili redovito javno slaviti Mise za one koji dođu. Od vjernika su tražili da se pridržavaju mjera Nacionalnog kriznog stožera Republike Hrvatske. Među takvima je i župnik župe Sirobuje u Splitu don Josip Delaš.
Navedeni župnik privukao je pozornost medija jer je slavio svetu Misu pred župljanima koji su, kako tvrde neki novinari, došli na njegov poziv. Od toga trenutka započela je hajka, ne samo na župnika don Josipa nego i na njegove župljane… Proziva se i doziva Splitsku nadbiskupiju da “kazni svećenika koji čini zlo”, misleći na don Josipa Delaša, a “kazniše svećenika koji je činio dobro” misleći na don Ivana Grubišića. Te u vrlo ružnu kontekstu ističu ponašanje don Josipa Delaša, a novinarski postupci ističu se ublaženo. Oni su čak i mučenici „prikliještenih vrata“.
Istini za volju, nije bio primjeren rječnik don Josipa Delaša. Ali, poznajući mentalitet jednog Dalmatinca otkriva se da je takav rječnik, nažalost, uobičajen. Pa sjetimo se navodnih riječi sv. Jeronima: “Oprosti mi, Bože, što sam Dalmatinac”.
Susjedi R. Hrvatske, Slovenci, u udarnim terminima večernjih vijesti prenijeli su događaj iz Sirobuja, kako mi javlja kolega SMS-om, sljedećim riječima: “U zadnjih trideset godina u Hrvatskoj ništa novo, jedino što su hrvatske vlasti izgubile nešto na snazi, pa se sada na ovaj način pokušavaju ponovno konsolidirati, a ovo iz župe Sirobuja su im samo akcijski potezi. Ovo je više od korone”. Drugim riječima, Slovenci postavljaju pitanje: s čim se to bave novinari i službene vlasti RH? Borbom protiv koronavirus ili borbom protiv Crkve, kršćanstva?
O don Josipu Delašu njegovi župljani javno komentiraju kako takva “svećenika kojega bi svaki grad poželio… Godinama je živio u kontejneru… svako ljeto išao na bauštelu u Njemačku i radio kako bi zaradio novce za gradnju crkve… U 23 godine nikada nije uzeo niti jedine lipe pri blagoslovu obitelji niti je ikada tražio kakvu financijsku pomoć… Što niste napisali kako je skupio 400 000 kn za vrtić na Sirobuji”.
Don Josipa osobno ne poznajem ali sam nazvao njegova školskog kolegu, svećenika naše biskupije, koji za njega ima samo riječi pohvale. Upravo ono što su kao komentar javno iznijeli župljani Sirobuja.
Nameće se pitanje je li zbilja veći problem, ne opravdavajući ponašanje ali imajući u vidu dalmatinski temperament, koronavirus ili Crkva? Jedan od kolega komentirajući događanja u župi Sirobuje i odluke BK Hrvatske o slavljenju svetih Misa bez naroda piše: “Ovo stanje ne smije dugo potrajati. Mi na terenu vidimo najbolje što se događa. Naše Crkvene vlasti ne bi smjele ni pod koju cijenu kaskati za civilnim. Suradnja da, ali nam poslanja nisu ista. To se ne smije zaboraviti.”
I koga slušati, netko priupita don Mladena Parlova, Crkvenu ili civilnu vlast? Don Mladen odgovarajući citira Djela apostolska 4,19 te odgovara riječima apostola pred židovskom vlašću: “Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga”. Tendencioznost u događajima sa Sirobuje postoje. Bojim se da je ovo razdvajanje na “mi” i “oni”, na “naši” i “vaši”. Epidemija će proći, ali nepovjerenje koje se među nama sije moglo bi nam nanijeti više zla od pandemije korone.
U slučaju Sirobuje, netko reče da treba zaštiti novinare. Dobro! Pa oni su itekako zaštićeni…
A tko će zaštititi vjernike, svećenike, župnike? Je li to nekome krivo zato što ima još uvijek vjernika i župljana koji će stati na stranu svećenika?
Boli izjava kojom se biskup ograđuje te izjavljuje kako župnik Sirobuja ne sluša nikoga, ni biskupa, ni papu, ni državu… Ima li neka bolja izjava? Skoro za ne povjerovati da se biskup tako izrazio o svojem svećeniku koji je tolike godine u pastoralu i toliko dobra učinio u župi Sirobuje. Radije bi prihvatio da je to netko drugi iz Ordinarijata izjavio a sakrio se iza biskupa, nego li da je to sam biskup izjavio.
U slučaju Sirobuje i u prebrzom donošenju odluka 19. ožujka, ostaje pitanje: Je li u pitanju dodvoravanje biskupa, ili je u pitanju nesnalaženje u novonastalim okolnostima, ili se sve na brzinu događalo pa tako i donošenje odluka.
Stječe se dojam da se biskupi nisu najbolje snašli. Čemu se s odlukama žurilo. U sve odluke i uredbe trebalo je više unijeti duha mudrosti i razuma…. i sviju Sedam darova Duha Svetoga. Narod kaže: „trebalo je stati na lopticu,….“
Do kada ćemo tako … Zašto dajemo povoda da se s nama pune stranice nekih nenaklonjenih portala. Ne treba se rat voditi, ali ne treba se ni izuvati prije gaza. Ako treba biti kažnjen zbog nečega, i to je za ljude. Ako treba ići u zatvor zbog nečega, i to je za ljude. Ako treba dati neki novac kao nadoknadu za učinjen prekršaj, dat će se. Ali podizati hajku da bi se ulovilo još jednoga zeca, da bi se postiglo nešto drugo, nešto više. Nije dobro ni za koga… Ostaje pitanje, što to nekome smeta ako je u crkvi bilo dvadesetak ili desetak vjernika koji su bili pristojno, više od propisa odmaknuti, razmaknuti, udaljeni… Barem tako pokazuju fotografije iz lađe crkve…
Od pojave koronavirusa, bilo je na stotine prekršaja pojedinaca i skupina i nije se toliko podizala prašina ni u jednom slučaju koliko u ovom sa Sirobuje
Ne može se oteti dojmu da su se “Stožerske vlasti” od početka, od pojave koronavirusa, s guštom upustile na učenje poslušnosti Crkve i crkvenih struktura.
Bojim se da će Crkva dodvoravanjem više izgubiti nego li dobiti. Crkva se ne smije dodvoravati nikome nego slijediti “Put, Istinu i Život”. U slučaju Sirobuje koga se to Crkva prepala? Koga se trebamo bojati: nekog virusa, obzira, Stožerske vlasti, naroda, svijeta, progona, medija, koga…?
Ipak, stigla je radosna vijest 16. travnja. Javljeno je: u poslijepodnevni satima na Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar na COVID-19 testiran je 81 uzorak. Iz Hercegovačko – neretvanske županije nema pozitivnih. Osim kod trojice iz Jablanice koji su bili na retestiranju. Bogu hvala – dobra vijest, a trojici Jablaničana želimo što brži oporavak.
Molimo Boga – da koronavirus prestane harati našim područjem i uopće svijetom; da bolesnici COVID-19 ozdrave; da svim pokojnima, koji su preminuli i od koronavirusa Bog udijeli pokoj vječni; da u Hrvatskom narodu prestanu bespotrebne podjele.
