Župnici Broćanskog dekanata uputili su Uskrsnu čestitku vjernome puku.
Čestitku je u ime sedam župnika poslao dekan Broćanskoga dekanata don Đuro Bender.
Istu prenosimo u nastavku:
Poticaj na razmišljanje uz čestitku Uskrsa vjernicima 2020.
Na Cvjetnicu, nedjelju Muke Gospodinove, makar u skromnom broju vjernika, uz blagoslov maslinovih, lovorovih, palminih i drugih grančica čuli smo da od početka korizme pripravljamo srce pokorom i djelima ljubavi na otajstvo Kristove Muke i Uskrsnuća.
Skoro cijelo korizmeno vrijeme proveli smo više u obiteljskim domovima nego u crkvama ili na radnim mjestima. Ali ne svojom voljom već iznenadnim čudnim gostom – Korona virusom. Ovaj gost, koji je pohodio cijeli svijet, prisilio nas je na ono što nismo mogli ni pomisliti i na ono što bi svatko od nas prije rekao: “To je nemoguće!” Ovaj čudni posjetitelj usporio je naš hod i prisilio nas na razmišljanje o nama samima i na to koliko smo bili zaokupljeni površnim, i to uglavnom, zemaljskim stvarima. Zatvorio je ne samo bolesnike u bolnice, već i zdrave, mlađe i starije, u obiteljske domove, samoizolacije i karantene.
Naš nepozvani i neočekivani gost poučio nas je da se brzo rasplinjuju naši snovi i da se može živjeti bez mnogih stvari. Možda smo se neki od nas tek u ovo vrijeme po prvi puta u obitelji jedni drugima dobro pogledali oči u oči i upitali se: kako si suprugo, supruže, oče, majko, sine, kćeri, brate, sestro…? Ili na radnom mjestu: susjedu, suputniku, neistomišljeniku u političkom i bilo kome drugom pogledu, rekli: prijatelju gdje si i kako si?
Događaji Velikog tjedna poučili su apostole da se ne oslanjaju samo na sebe i svoje ljudske sile i ljudsko znanje jer ono je nestalno, krhko i površno. Dok Isus govori učenicima: “Kamo ja idem vi ne možete sada poći, ali poći će te kasnije!” Petar ga pita: “Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!” Na to mu Isus reče: “Zaista, kažem ti: “Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš!” (Iv 13, 36-38). I doista, tako je i bilo. Kad je nastupila muka, križ i smrt svi su se razbježali i posakrivali. Umjesto hrabrosti i samopouzdanja nastupili su strah, tjeskoba i pitanje što sada i kamo sada? Vjerojatno se jedan dio nas i vas, kroz ove dane, upitao isto.
Ali ubrzo je svanulo uskrsno jutro i apostoli su čuli riječi uskrsloga Učitelja: “Ne bojte se! Ja sam!” Tako je Krist, s malo riječi, malovjernim i beznadnim učenicima ojačao vjeru, probudio nadu i Božanskom ljubavlju pokazao da je On Put, Istina i Život. Da je u Njemu smisao ljudskog postojanja i rješenje svake ljudske patnje i izlaz iz svake životne krize.
Vjerujući Kristu i učeći se na primjeru apostola i mi možemo prepoznati vrijednost i smisao našega osobnog i obiteljskog križa, te sveukupne društvene patnje. U vjeri u uskrslog Krista pronaći ćemo put životne pobjede kroz obiteljsku ljubav, izgradnju zajedništva i povjerenje među ljudima.
Neka stvarnost Kristova uskrsnuća učvrsti našu vjeru, ojača našu nadu i odjelotvori ljubav prema Bogu i svima s kojima se susrećemo i živimo. Molimo jedni za druge i obdržavajmo propise odgovornih Stožera za suzbijanje i iskorjenjivanje nepoželjnog gosta Korona virusa.
Mi svećenici, vaši župnici, pozivamo vas na osobnu i obiteljsku molitvu i želimo vam svima
blagoslovljene i radosne uskrsne i pouskrsne dane.
Vaši župnici:
− Čerin, fra Hrvoje Miletić;
− Čitluk, fra Miro Šego;
− Gradina, don Đuro Bender;
− Gradnići, fra Nikola Rosančić;
− Međugorje, fra Marinko Šakota;
− Kruševo, don Ljubo Planinić i
− Ploče-Tepčići, don Ivan Turudić.
