Povijest Crkve pamti i teže dane, jednako radilo se o ratovima ili kugama. Crkva je uvijek bila otvorena i dostupna – sama od sebe nije se zatvarala i u sebe povlačila!
Uvijek je imala odgovor vjere i razuma na razne životne kušnje. To je i danas naš zadatak. Stoga vas i pozivamo da u ovom vremenu budemo utjeha i okrjepa, u prvom redu duhovna i sakramentna, a onda i karitativno-humanitarna, istaknuo je biskup Ratko u ponovnu obraćanju svećenicima u situaciji razvoja i opasnosti koronavirusa.
Dopis prenosimo u cijelosti:
Poštovani župnici, braćo svećenici!
U uputama, br. 223/2020., naznačeno je kako je teško i na dnevnoj ravni pratiti sve promjene oko razvoja i opasnosti koronina virusa, kamo li donositi dugoročne odluke. Nije prošlo ni 48 sati, a evo novih odredaba s razine raznih kriznih stožera.
Valja nam sve budno pratiti i ono što se odnosi na naš crkveni život i djelovanje beziznimno poštovati. Čitajući nove odredbe, vidimo da za sada postoje dvije koje moramo uvažiti onakvima kakve jesu, bez ikakvih osobnih tumačenja. A stigle su iz Federalnoga stožera civilne zaštite i Kriznoga stožera HNŽ-a, a vjerujemo da će i drugi županijski stožeri takve odredbe izdati pa ono što vrijedi za jedan dio biskupije vrijedi i za sve.
Odredba Federalnoga stožera civilne zaštite: „Naređuje se zabrana kretanja osobama mlađim od 18 godina i starijim od 65 godina na području Federacije BiH.“ Ova, naime, zapovijed, koja već određuje i u nekom drugom smislu usmjeruje i naše crkveno-pastoralno djelovanje, izravno se odnosi i na nas svećenike koji smo u pastoralu; velik broj svećenika, dijecezanskih i redovničkih, prešlo je naznačenu granicu od 65 godina. Dakle, i na njih se odnosi ova zabrana o kretanju. Stoga, ostati im je u svojevrsnoj izolaciji i pojačati osobne molitve i slaviti sv. Mise na nakane vjernika bez nazočnosti naroda. Zato i pozivamo sve svećenike koji su ispod ove dobi da imaju razumijevanja i još više se posvete sakramentnim, pastoralnim i karitativnim potrebama ne samo povjerenih im vjernika nego i vjernika susjednih župa u kojima je župniku iznad 65 godina. Bez obzira na životne okolnosti, mora se odvijati naše poslanje po kojem Crkva uvijek, posebno u kriznim vremenima, treba biti prepoznata. Ako se svi društveni sustavi brinu za zdravlje tijela i toliki su na „prvoj liniji bojišnice“, odakle pravo nama da ne budemo na toj istoj liniji i dostupni za duhovne i sakramentne potrebe vjernika, dakako, poštujući mjere opreza s kojima nas upoznaju i na koje nas pozivaju odgovorni stožeri.
Naredba Kriznoga stožera HNŽ-a: „Protuepidemijska mjera socijalnoga distanciranja nalaže izbjegavanje bliskoga osobnoga kontakta u razmaku od najmanje 2 metra u zatvorenom prostoru i 1 metra u otvorenom prostoru. Zapovijeda se do daljnjega: odgode održavanja svih javnih događanja i svih oblika okupljanja više od 10 (deset) osoba na jednom mjestu.“ Ova odredba ne poništava našu odluku da crkve budu otvorene za osobnu molitvu, pobožnost te liturgijska i sakramentna slavlja. Ali i ona se mora poštovati onakvom kakva jest. Stoga, iako će vjernici s ovim biti upoznati raznim medijima, valja ih i preko crkvenih oglasa (župnih web stranica i na druge prikladne načine) upozoriti na ovu odredbu kako ne bi sutra, kao i dosadašnjih nedjelja na sv. Misu dolazili u većem broju, odnosno na mogućnost da ostanu vani ako ih neki (najviše njih 10) preteknu ulaskom u crkvu. Svima koji sudjeluju u sv. Misama (bilo u crkvi bilo izvan crkve) i zatraže sakramentnu okrjepu – sv. Pričest – dužni smo im to podijeliti, dakako vodeći računa o svim mjerama moguće zaštite koja nam se iz dana u dan postrožuje.
S obzirom na sama slavlja sv. Mise, neka ona budu bez pjevanja i koncelebracije, s kratkim nagovorom tako da se svede na što manju mogućnost prijenosa virusne zaraze.
Gdje je u župi više svećenika (župnik i više župnih vikara) neka se slavi više sv. Misa tako da Misi (poštujući određen broj) može prebivati više vjernika. Ne mogu se ni u kojem slučaju slaviti četiri sv. Mise u istom danu.
Neka se ne skuplja milostinja i neka ne bude ministranata (ionako vrijedi zabrana izlaska osobama mlađim od 18 godina).
Pojedinačna ispovijed u prostoru, gdje se može osigurati potrebno odstojanje između ispovjednika i penitenta, prema svim uputama ne bi trebala biti riskantna.
Hrabri budimo. U najstrašnijem i u najvažnijem trenutku Kristove Muke i Smrti svi se apostoli razbježali, osim apostola Ivana! I tek ih je Uskrsli uspio smiriti i utješiti. Ne povlačimo se s bojnoga polja! Povijest Crkve pamti i teže dane, jednako radilo se o ratovima ili kugama. Crkva je uvijek bila otvorena i dostupna – sama od sebe nije se zatvarala i u sebe povlačila! Uvijek je imala odgovor vjere i razuma na razne životne kušnje. To je i danas naš zadatak. Stoga vas i pozivamo da u ovom vremenu budemo utjeha i okrjepa, u prvom redu duhovna i sakramentna, a onda i karitativno-humanitarna.
Djelotvorna ljubav. Odluka o zabrani izlaska osobama iznad 65 godina povećava potrebu za djelotvornom ljubavlju. Stoga pokažimo primjerom evanđeoske otvorenosti i odgovornosti i onima na koje se zabrana kretanja odnosi kako nam je u ovom vremenu posvjedočiti Evanđelje pristupajući onima koji su osamljeni i u kojima se Isus na poseban način želi prepoznati.
Naš Biskupijski caritas u ponedjeljak – 23. ožujka – počinje, za sada u Mostaru, s projektom „Jelo na kotačima“ u okviru već uspostavljene Kućne skrbi za stare i nemoćne. Trebat će i hrane i volontera. Nadamo se suradnji sa župnim zajednicama.
Neka ova nenadana kušnja bude milosno vrijeme naše veće vjernosti Bogu i našega čišćenja da se oslobodimo ne samo koronina virusa nego i virusa zla koje donosi i „tijela satrvenje i duše izgubljenje“.
Na sve vas, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, zazivam blagoslov Presvetoga Trojstva.
Ratko Perić, biskup
