Ništa toliko ne pobuđuje oduševljenje kao slika poštenog čovjeka koji ustaje protiv sile i nepravde i u toj borbi ustraje. To je slika koja ljudima priraste srcu i koja ih podsjeća kako nada uvijek postoji – nada da pravda i čisto srce mogu pobijediti bahatost i nepravdu.
Tako je nekima još uvijek živa slika ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak, doktora Bore Nogala, koji zbog zabrane javnog istupanja u krugu bolnice, izlazi na ulicu kako bi dao izjavu za medije. U jednom trenutku se okreće i vidi kako je za njim krenulo čitavo osoblje bolnice – pred tim prizorom na oči mu naviru suze. Potresen je rekao: “S ravnateljskom sam se foteljom oprostio, ali ovaj osjećaj, ovi ljudi… To se ne može mjeriti ni sa čim” – piše Večernji List.
Ljudi koji su uložili godine truda kako bi svojim znanjem i stručnošću bolnicu podigli s dna, odlučili su ići do kraja. Bilo je to poput scene u kojoj David objavljuje rat Golijatu. Zajedno sa svojim ravnateljom usprotivili su se onima koji su krenuli rušiti njihov višegodišnji san o nečemu boljem. “Mi smo bolnica koja je gradonačelniku uvijek bila mala i nebitna, dok nismo dobili novac i postali klinika. Tada smo mu počeli smetati.”
Svi su se pitali tko je taj srčani, ali opet samozatajni liječnik? Porijeklom Imoćanin, odrastao u Grudama, kao i onaj protiv koga se sada pobunio, ali s kojim, osim tog detalja, nema ništa zajedničko. Umjesto jurenja “kumovskih” veza, Nogalo se odlučio za put liječničkog poziva i pomaganja drugima. Već i letimičan pogled na biografiju pokazuje kako je na tom putu bilo ogromnih prepreka, ali i da je iz njih uvijek izlazio kao pobjednik.
Tako je za vrijeme Domovinskog rata služio na novljanskom području, a potom je bio liječnik u opkoljenom Kiseljaku i srednjoj Bosni. Nakon rata zaposlio se u Domu zdravlja u Kozari boku, gdje pokreće akciju renoviranja i obnove zapuštenog objekta. Naročito se brine o djeci prognanika koja tu žive, i inzistira na cijepljenju romske djece sa zagrebačke periferije. Zbog svega toga postaje omiljen među kolegama, ali i među malim pacijentima i njihovim roditeljima.
Njegove kolege iz tog vremena svjedoče: “Bio je stručan pedijatar i znao je s ljudima… Ujedno je imao i sjajne menadžerske sposobnosti. Bila su to teška vremena, no s tako izvanrednim čovjekom bilo je odlično surađivati.” A onda prelazi u Dječju bolnicu Srebrnjak, koja je tada bila prepuštena nebrizi. Na zahtjev kolega kandidira se za ravnatelja i od bolnice pred gašenjem pravi uzornu dječju kliniku.
Danas je ta bolnica postala nositelj projekta vrijednog skoro pola milijarde kuna. Oslanjajući se samo na kriterije kompetentnosti i timski rad, dr. Nogalo je oko sebe stvarao čuda. A onda su na njega i njegov tim krenuli oni koji iza sebe nemaju ništa, osim vlastohleplja i srebroljublja. Ali, Nogalo nije ustuknuo, već je poslao poruku: „Neću u životu odstupiti od nekih principa kad je u pitanju dobrobit djece.“
Međutim, politika je odlučila staviti interes igrača iz sjene ispred interesa djece, i u želji da smjenom Nogala preuzme kontrolu nad projektom ugrozila njegovu opstojnost. Stoga se ispostavilo kako je jedini mogući odgovor da bi se spasio projekt – onaj politički. Naime, kako je grad vlasnik bolnice, a projekt ugrožava interese moćnika povezanih s gradskom vlašću, jasno je da je jedni način da se projekt spasi – preuzimanje vlasti u Zagrebu. Tako da je moja poruka doktoru Nogalu – doktore, “Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu.”
Sasvim je jasno da nitko tko je uspješan u svom poslu ne ulazi rado u politiku – ali to je pravilo koje vrijedi sve dok se politika ne počne baviti s tobom i tvojim životom. Zato je, doktore, jedini način da pomognete djeci i spasite ovaj projekt – Vaša kandidatura za gradonačelnika Zagreba.
Trenutni je gradonačelnik Milan Bandić osoba koja je direktno odgovorna za ono što se, dr. Nogalo, posljednjih mjeseci događa u Vašem životu. U Zagrebu imamo vlast koja je – i simbolički i stvarno – zaglavila u dubokom blatu. To je vlast koja je zbir onog najgoreg u hrvatskoj politici – vlast koju je jedna partija posijala, a druga se bavi njenim uzgajanjem i održavanjem.
Čovjek na čelu te vlasti je kvintesencija one politike i interesnih skupina koje poput metastaza napadaju i ubijaju svaku zdravu ćeliju u našoj zajednici. Upravo zbog toga njih ne može pobijediti nitko tko bi dolazio iz tog tabora, ni lijevi, ni desni. Njih može pobijediti samo jako zračenje, netko tko predstavlja antitezu tom karcinomu, i njegovu čistu suprotnost – netko tko bi ostao neovisan i tko bi se okružio jednako neovisnim i sposobnim ljudima poput sebe, koji također nisu političari.
Dr. Nogalo bi mogao okupiti tim neovisnih profesionalaca i izaći sa svojom neovisnom listom na lokalne izbore, na kojima bi pozvao svoje sugrađane da ga podrže. Dovoljno je obećati malo poštenja, ali ukoliko bi nastupio s konkretnim projektima i obećao uvođenje reda u gradu, lako bi mogao zadobiti široku podršku. Na taj način bi ta lista postala klin svim interesnim skupinama koje sada isisavaju život iz hrvatske prijestolnice.
Doktore Nogalo, godinama ste pomagali i spašavali djecu, a sad na red dolaze i odrasli. Jer, netko tko je toliko učinio za djecu, sigurno će dobiti povjerenje i njihovih roditelja, baka i djedova. Gotovo jednoglasna podrška dr. Nogalu širokih društvenih skupina, kao i čitave javnosti, oko bolnice Srebrnjak dovoljna je poruka sama za sebe.
Njegov jednostavan jezik i otvorenost u komunikaciji odmah su pridobili povjerenje i onih koji nisu prije čuli za Boru Nogala. Njegove kolege tvrde kako je to čovjek koji uvijek iz ljudi izvlači ono najbolje. Rijetko se u jednom čovjeku može sresti toliko vrlina, od empatije za druge, beskompromisnog stava i borbe za ideale, ljudskosti u pristupu i građanske hrabrosti, pa do sposobnosti upravljanja velikim projektima i vođenja sustava.
Uostalom, dr. Nogalo je već iznio svoj program kada je rekao: “Ja sam se borio za Hrvatsku, ne za ovakve igrače kojima je njihov interes iznad interesa djece, iznad kršćanskog morala, iznad ljudskog, humanog, iznad istine i pravde. Ne želim to prihvatiti ni mirno gledati. Jedina mi je satisfakcija što je narodu sve jasno, a ovi bahati su podcijenili moć djece, moć malog čovjeka, moć istine.” Jedino što na te riječi možemo uzvratiti jest: “Doktore Nogalo, pomagao si djeci. Sada pomozi i odraslima!”
Aristotel je govorio kako je “za grad bolje da njime vlada dobar čovjek, nego dobri zakoni” – a onaj kojemu vjeruju i koga vole djeca, svakako je dobar čovjek i netko kome će vjerovati i njihovi roditelji. Jer, nije zbog Blata zapeo samo projekt doktora Nogala. U tom su “blatu” već odavno s Bandićem zapeli Zagreb i Hrvatska. Zato je, doktore Nogalo, u interesu svih u Zagrebu, ali i čitave Hrvatske – da netko konačno Bandiću da nogu.
Izvor: Borislav Ristić / Večernji List
