U vrijeme globalnog zagađenja prirode, kada se svakodnevno iz okeana izvuku velike količine otpada, u vazduh ispusti mnogo štetnih gasova, kada se predviđa porast količine otpada za 70% do 2050. godine, potrebno je pronalaziti i koristiti prakse koje će zagađenje smanjiti što je moguće više. Jedna od takvih praski je i Zero Waste, odnosno život bez otpada.
Šta je to Zero Waste?
Prema definiciji Međunarodne Alijanse ovog pokreta, zero waste je “konzervacija svih resursa putem odgovorne proizvodnje, konzumacije, ponovne upotrebe i oporavka pakovanja i materijala bez sagorijevanja i ispuštanja supstanci koje štete okruženju ili ljudskom zdravlju u zemlju, vodu ili vazduh”. Zero waste ili život bez otpada podrazumijeva pet osnovnih principa: refuse-kupovati stvari koje su manje upakovane (poput proizvoda u rinfuzi), reduce – smanjena kupovina stvari, reuse – ponovna upotreba već korištenih stvari ili kupovina polovnih (ovo se prvenstveno odnosi na odjeću), compost -kompostiranje organskog otpada te recycle odnosno reciklaža.
Prednosti ovakvog načina života su mnogobrojne jer ne samo da se smanjuje količina otpada i zagađenje okoliša, smanjuju troškovi njegovog zbrinjavanja, takođe se povećava kvalitet života, koriste mnogo zdravije namirnice i kozmetika.
Jeftin način života, ali i dalje bez sistemske podrške
Iz Zero waste Bosnia, Facebook stranice koju su pokrenuli Adnan Spahić i Emina Borčak-Spahić kako bi promovirali ovaj način života ističu da život bez otapada nije uopšte skup kako se na prvu da pomisliti.
“Mi smo mislili isto tako. Vidjeli smo kozmetiku, metalne slamke, skupe posudice itd. kojih nema kod nas da se kupe, a i mnogo su skupi. Ali, zapravo se sav koncept zero wastea svodi na to da je najbitnije da ne kupujemo nove stvari, da koristimo i cijenimo ono što imamo. Počev od garderobe i namještaja, do plastičnih posudica i kesica. Ako je već kupljeno, treba da se koristi što duže. Živjeti minimalistički je zapravo jeftino i nije nikakav luksuz”, ističu oni.
Marina Kuburić, Ivana Kulić i Jelena Vukelić, koje i same svakodnevno pokušavaju živjeti bez otpada, ističu da bi ovo mogla postati svakodnevna praksa i kod nas, ali uz učešće svih strana – poslovnih subjekata, vlasti i građana.
“Nažalost, mislimo da ćemo još dugo morati pričekati da se ovaj koncept u širem spektru počne primjenjivati i kod nas. Ali pozitivno smo iznenađene koliko je pojedinaca u posljednih nekoliko godina počelo da primjenjuje koncept Zero waste u određenim segmentima njihovog života. Svijest građana se polako mijenja, ali potrebni su uslovi koji će ih dalje podstaknuti i omogućiti im takav način života. Ono što je ohrabrujuće za zero/low waste pokret u BiH, jeste da imamo generacije koje se sjećaju života bez prekomjerne plastike. Kroz kratki razgovor sa starijom osobom veoma lako možemo otkriti dostupne i jeftine alternative proizvodima koji se nalaze u plastičnoj ambalaži”, ističu one te dodaju da ovakav način života može biti komplikovan dok se ne naviknete da “razmišljate da u torbi uvijek imate ceker, da za kupovinu proizvoda na vagu, naročito od lokalnih proizvođača, nosite svoje posude, da nađete zamjenu za proizvode koje ste ranije kupovali, a koji stvaraju mnogo otpada, itd.”
Svijest građana se polako mijenja, ali potrebni su uslovi koji će ih dalje podstaknuti i omogućiti im takav način života.
“Način života bez otpada nije skup, on je čak jeftiniji, jer je cilj iskoristiti postojeće stvari i dati im novu upotrebnu vrijednost, a ne prvobitno ih zamijeniti novim i modernim, pa čak i ako one bile promovirane kao “zero waste” proizvodi. Ali u pravu ste da mi na našem tržištu još uvijek nemamo proizvode koji su dostupni inostrano, ali to je moguće riješiti internet kupovinom, čak po povoljnijim cijenama”, ističu ove djevojke.
Adnan i Emina se slažu da je ovaj način života mnogo jeftiniji te ističu i da je potrebna promjena svijesti kako bi ljudi shvatili da su oni dijelom problem, ali i rješenje.
“Ljudi kao potrošači imaju mnogo veću moć nego što misle. Kada niko od nas više ne bi tražio plastične kese, ne bi se više proizvodile. A trenutno se svake minute koristi novih milion plastičnih kesa. To nam pokazuje da ljudima trebaju kese. Potražnja diriguje proizvodnju. Vrlo jednostavno. Tako da mi, jedno po jedno, možemo diktirati kompanijama kako da se ponašaju. U svijetu već postoje promjene gdje kampanje i institucije prestaju koristiti jednokratnu plastiku, uvode obaveze veganskih menija u kantine, itd. Sve su to promjene koje su došle, jer su pojedinci tražili. Ipak, radi se o budućnosti naše djece i kakav ćemo im svijet ostaviti u amanet. Treba nam veliki broj ljudi koji će živjeti low waste, umjesto malo ljudi koji će živjeti zero waste”, ističu naši sagovornici.
Poljoprivreda utiče na količinu otpada
Veliki uticaj na zagađenje ima i poljoprivreda. FAO ističe da je čak 38% vodenih površina Evropske unije izloženo zagađenju koje je uzrokovala poljoprivredna proizvodnja. Intenzifikacija proizvodnje je praćena pretjeranom upotrebom pesticida i fertilizatora, te u velikom broju slučajeva erozijom, salinitetom i nakupljanjem naslaga u vodi. Ovako se zagađuje, ne samo zemljište i voda, već i vazduh, stočna hrana, izumiru mnoge biljne i životinjske vrste te dolazi i do zdravstvenih problema kod ljudi.
Treba nam veliki broj ljudi koji će živjeti low waste, umjesto malo ljudi koji će živjeti zero waste, ističu naši sagovornici.
Iz tog razloga se i razvio pojam zero – poljoprivrede koji upravo i ima cilj borbu protiv zagađenja uzrokovanih poljoprivrednom proizvodnjom. Cilj ovakve proizvodnje jeste ponovno dovođenje u ravnotežu biogeohemijskih procesa, smanjenje potrošnje neobnovljivih izvora, poboljšanje kvaliteta okoliša, kreiranje održivih proizvoda visoke vrijednosti.
Ovo jesu tehnike koje su izuzetno korisne te neophodne, ali u našim uslovima teško primjenjive. Ipak, postoje neke stvari koje bi svi mi mogli uraditi kako bi smanjili zagađenje uzrokovano poljoprivredom te počeli živjeti zero waste, tvrde Adnan i Emina.
“Najbolja stvar koju možete učiniti za našu planetu jeste da prestanete plaćati proizvodnju mesa, jer je mesna industrija najveći zagađivač današnjice. Ne možete reći da se borite za očuvanje okoline dok istovremeno plaćate krčenje prašuma radi uzgoja stočne hrane. Cijenite i koristite ono što imate. Ne kupujte novo, nego zašijte, zakrpite, zalijepite, čuvajte. Ne kupujte bespotrebne kese i plastična pakovanja, kad možete imati višekratne. Ne bacajte hranu i ne kupujte egzotična jela. Napravite svoje proizvode za higijenu, čišćenje i hranu. Mislite globalno, ali djelujte lokalno!”, govore oni.
Kako živjeti bez otpada?
Jelena, Ivana i Marina su podijelile i nekoliko savjeta o tome kako da što lakše pređemo na život bez otpada i da nam ovaj način života postane navika.
“Naša glavna poruka bi bila da krenete lagano, i da koncept života bez otpada počnete uvoditi u pojedinim segmentima vašeg života gdje je to za vas najednostavnije. Npr. prilikom kupovine namirnica uvijek birajte po mogućnosti staklenu ili kartonsku ambalažu, tamo gdje je moguće kupite proizvode sa povratnom ambalažom, izbjegavajte plastične vrećice, pa čak i za voće i povrće na vagu – naljepnicu jednostavno stavite na proizvod, u torbi uvijek nosite ceker/e, jer nikada ne znate kada će vam zatrebati. U pekari recite da vam pored papirne vrećice ne treba i plastična. Kupujte što više proizvode u rinfuzi, a za to ponesite svoje posude – ovo je moguće kod svih manjih lokalnih proizvođača, ali i u sve više supermarketima. Kupujte domaće proizvode, od manjih lokalnih proizvođača, više kuhajte, a manje kupujte (polu)gotova jela. Pravite sami prirodnu kozmetiku i proizvode za higijenu ili ih kupite od lokalnih proizvođača. Ne kupujte flaširanu vodu, nosite svoju bocu, u kafićima recite da ne želite slamku, izbacite papirne ubruse i salvete iz svog domaćinstva i vratite se pamučnim kuhinjskim krpama, štampajte samo neophodne dokumente i to dvostrano, pri kupovini bilo čega, a naročito odjeće, prvo dobro razmislite da li vam je to stvarno neophodno”, govore naše sagovornice za kraj, piše Agroklub.
Više o tome kako pozitivno utjecati na okoliš pročitaj OVDJE
