Tijekom zimskog perioda bolesti vinove loze prezimljavaju kako u zemljištu, tako i na svim organima vinove loze, korijenu, stablu, mladicama, pupovima, bobicama i otpalom lišću.
Stručnjaci donose pregled najznačajnijih bolesti. Uzročnik plamenjače vinove loze je gljivica (Plasmopara viticola). Krajem ljeta i tijekom jeseni stvaraju se spore, koje prezimljavaju u ostacima lišća i u zemljištu – oospore. Oospore klijaju u proljeće ako su lišće s oosporama i zemljište zasićeni vodom.
Za ostvarivanje prvih primarnih zaraza potrebni su uvjeti poznati kao “tri desetke”: 10 °C prosječna dnevna temperatura, ako je palo barem 10 mm kiše u posljednjih 24 do 48 sati,,10 cm duge mladice, list promjera najmanje 3 cm (10C – 10cm-10mm).
Pored kemijske zaštite, savjetuje se provođenje i niza agrotehničkih mjera kao što su uklanjanje oboljelih dijelova, rezidbu obavljati po suhom vremenu i to što kasnije, obaviti dezinfekciju alata, sadnju zdravih cijepova itd.
Kako prepoznati pepelnicu vinove loze?
Uzročnik pepelnice vinove loze je gljivica (Uncinula necator). Zaraženi listovi i bobice otpadnu i na njima prezimljava pepelnica u obliku sitnih kuglica. Pepelnica prezimljava i na mladicama u vidu crvenkastih mrlja i to je micelija pepelnice s plodonosnim tijelima, a dio takvih mladica se rezidbom ukloni. Pepelnica prezimljava u obliku kleistotecija i micelije iz kojih se u proljeće razvijaju zaražene mladice koje imaju skraćene internodije i sitno lišće. Kleistotecije, pucaju i izbacuju askospore koje vrše primarnu infekciju. Iz njih se razvijaju oidije koje ostvaruju sekundarnu infekciju i koje vidimo na površini lista, kao pepeljastu prevlaku.
U proljeće razvoj patogena počinje već na temperaturi iznad 6°C, a njen razvoj prestaje iznad 30°C. Za razvoj nema potrebe za kišom, dovoljna je relativna vlažnost od 30%. Suzbijanje pepelnice počinje u ranim fazama, kada su mladice dužine 5-10 cm.
Infekcija crnom pjegavosti moguća je u širokom rasponu temperature
Uzročnik crne pjegavosti vinove loze je gljivica (Phomopsis viticola) koja prezimljava u staroj lozi ili u ostacima loze na tlu. Crne točkice, vidljive na zaraženoj lozi izvor su zaraze, a nazivaju se piknidi. Spore se razvijaju od proljeća do kasnog ljeta, ovisno od vremenskih prilika, a infekcija loze je moguća u širokom rasponu temperatura od 1 do 37°C. Bolesti najbolje odgovara temperatura od 23°C i visoka vlažnost zraka.
Pri rezidbi je potrebno ostavljati što zdravije pupoljke i time smanjiti potencijal bolesti. Nakon rezidbe treba iznijeti orezane ostatke i spaliti ih, a dobro je i skidati staru koru s loze jer se u pukotinama često skrivaju uzročnici bolesti. Kemijska zaštita bazira se na prskanju bakrenim sredstvima i dopunama zimskog prskanja a važno je napomenuti da se crna pjegavost najčešće širi u ranim fazama razvoja loze, kada se još ne provodi zaštita od plamenjače.
Osigurajte dobro provjetravanje trsa
Uzročnik sive truleži je gljivica (Botrytis cinerea) koja prezimljava na mladici, u pupovima i u zemljištu u obliku sklerocija i micelija. U proljeće do infekcije može doći već pri temperaturi od 4°C i 90% relativne vlažnosti zraka. U rano proljeće mogu biti inficirani mladi pupoljci koji potamne i osuše se. Također, i cvijet može biti zaražen, a zatim se osušiti. Na ovaj način se stvaraju rehuljavi grozdovi. Askospore vrše primarne infekcije cvata, a kasnije i bobica.
Da bi umanjili potencijal za pojavu sive truleži, potrebno je ispoštivati sve agrotehničke mjere da bi se osigurali uvjeti za dobro provjetravanje trsa. Od kemijskih mjera prvo prskanje treba obaviti već u cvatnji, drugo u vrijeme zatvaranja grozda i završno u fazi promjene boje bobica. Posebnu pažnju treba obratiti na sorte zbijenog grozda koje su dodatno osjetljivije na napad sive truleži.
Autor: dipl.inž. Igor Tomašević, Savjetodavna RS / Agroklub.com
