S obzirom na plodno i u široj javnosti veoma prihvaćeno književno stvaralaštvo, kao i brojne pozitivne stručne kritike, bilo je za očekivati da će akademik Josip Muselimović biti primljen u Društvo hrvatskih književnika. To se dogodilo na 23. sjednici Upravnog odbora ove ugledne asocijacije koja je održana 23. prosinca 2019. godine u Zagrebu.
Vijest koju je odaslao u javnost predsjednik Đuro Vidmarović posebno je odjeknula u književnim krugovima Mostara i Bosne i Hercegovine. Sagledavajući autorov cjelokupan književni opus, a referirajući se na izvedene dvije radio i jednu kazališnu dramu „Savršeni zločin“ ( Hrvatski radio -Treći program, Zagreb, 1995.), „Druga savjest“ (Hrvatsko narodno kazalište Mostar, 1996.), „Tek iza rešetaka sam osjetila slobodu“ (Radio Beograd-Dramski program, 2009.) te dvanaest naslova proze različitih žanrovskih karakteristika, uslijedila je jednoglasna odluka o prijemu, piše Dnevni list.
Za sagledavanje Muselimovićevog književnog angažmana započetog knjigom „Poštovani suci, zašto“, objavljene u Mostaru u dva izdanja 1989. i 1991. godine, treba naglasiti činjenicu da on traje u kontinuitetu nepuna tri desetljeća i da je za to vrijeme njegovo zanimanje veoma disperzivno i mnogostruko, što govori da je riječ o intelektualcu širokog raspona zanimanja.
Nakon prvijenca u kome obrađuje temu iz svoje struke, ali na veoma intrigantan i osebujan književni uklon, uslijedile su druge knjige: „Savršen zločin/Druga savjest“ (drame), Mostar, 1997; „Moje odvjetničke godine“, Sarajevo-Zagreb, 2008.; „Josip Muselimović-35 godina u službi pravde i humanizma (monografija), Mostar, 2009.; Probuđena sjećanja“, Sarajevo, 2012.; „Mostarski dragulji“, Sarajevo, 2013.; „Mostarski dragulji i druge priče“, Mostar, 2014.; „Tri dragulja i trideset tri priče“, Mostar, 2015.; „Sve je moguće“, Mostar, 2016. i najnovije u tom pozamašnom nizu „I to je to“, Mostar, 2017. godine te „Kud plovi ovaj brod“, 2019. Doda li se ovome podatak da je akademik Muselimović dobio „Nagradu za dramski tekst“ na godišnjem natječaju BH Radija 1, može se steći slika o njegovoj uspješnoj produkcijskoj književnoj putanji.
Međutim, ovim nije iscrpljen Muselimovićev angažman na polju pisane riječi. I pored svojih profesionalnih poslova u prostorima odvjetništva, u kojima je stekao iznimnu poziciju verificiranu nizom odvjetničkih nagrada i priznanja od kojih posebno ističemo Zlatnu plaketu Hrvatske odvjetničke komore dr. Ivo Politeo s Poveljom, on je, ne samo utemeljitelj, nego i glavni urednik časopisa „Advokat/Odvjetnik“ u razdoblje 1998. – 2002. S druge strane, književni časopis „Motrišta“ i „Suvremena pitanja“ u izdanju Matice hrvatske Mostar, projektirani su njegovom zamisli. U impresumu časopisa „Motrišta“ s preko stotinu izdanja, na mjestu rezerviranom za urednika, njegovo je ime . Kao član redakcije časopisa „Vidici“ HAZU-a u BiH, Mostar zaokružuje Muselimovićeve vrlo plodne redakcijske angažmane.
Kontinuiran i neobično plodan angažman na prostranstvima kulturne djelatnosti, osigurao mu je mjesto počasnog predsjednika Matice hrvatske Mostar u okviru koje je afirmirao festival Mostarsko proljeće s njegovanjem i književnih programa, dovodeći ga, snagom svoje erudicije, u obitelj Europske asocijacije festivala. Za takav uspjeh trebalo je postići visoke standarde i potvrditi geografsku i nacionalnu širinu zastupljenih programa.
Sav taj ogroman angažman priskrbio mu je članstvo u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Bosni i Hercegovini, Društvu pisaca BiH, Društvu hrvatskih književnika Herceg-Bosne, PEN-a Bosne i Hercegovine i konačno Društva hrvatskih književnika Zagreb.
Možda je Gradimir Gojer ponajbolje shvatio uzlaznu putanju ovog književnika zabilježivši i ovo: „Zbog svega ovoga odvjetnik, pisac i intelektualac Josip Muselimović, i izvan granica svoje domaje i duhovnog prostora kome pripada, doživljava, iz godine u godinu, sve veće komplimente i ozbiljna priznanja.“
Ono što karakterizira Muselimovićevo književno poslanje jest etičnost i kozmopolitizam. On je na tragu afirmiranja univerzalnih vrijednosti tražeći rješenja za buduća sretnija vremena s uređenijim, etičnijim i humanijim društvenim odnosima. Između svih obveza uspijeva pronaći vrijeme za pisanje kolumni, tretirajući brojne društvene teme, pritom ne zaboravljajući putopisne zabilješke, kulturne vrednote, skicira poznate i nepoznate likove, baca više svjetla na sličnosti a ne na razlike, usmjerava svoju intelektualnu snagu na razobličavanje aktuelnih događaja, ali uvijek tražeći kompromis – dakle, razumno ponašanje. Bez sumnje, a Muselimovićevi tekstovi i knjige su na tragu one literature koja korespondira sa sličnim iz pera uglednih europskih pisaca.
HMS.ba
