Na ostacima drevnog grada Bobovca pokraj crkve sv. Mihovila arkanđela, koji se nalazi na području župe Kraljeva Sutjeska šezdesetak kilometara sjeverno od Sarajeva, 26. listopada 2019. održan je Osamnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Šesnaesto Hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih i redarstvenih snaga BiH.
Nakon što su hodočasnici u koloni uzišli pješice od rijeke Bukovice do grada Bobovca, svečano Euharistijsko slavlje pokraj obnovljene crkve u kojoj se nalaze smrtni ostaci nekoliko bosanskih kraljeva predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s vojnim biskupom u BiH mons. Tomom Vukšićem te koncelebraciju 33 svećenika.
Radostan pozdrav svima koji su se okupili „na zajedničku molitvu za Domovinu i sreću i slogu njezinih ljudi“ uputio je generalni vikar Vojnog ordinarijata u BiH. Spomenuo je da su na Bobovac došli vjernici iz raznih župa Vrhbosanske nadbiskupije i drugih krajeva u Bosni i Hercegovini, časne sestre, bogoslovi, sjemeništarci članovi udruga i pokreta zajedno sa svojim svećenicima među kojima je i župnik i gvardijan drevnog samostana Kraljeve Sutjeske fra Željko Brkić na čijem se teritoriju nalazi grad Bobovac. „Brojni su danas također pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine predvođeni ministricom obrane Marinom Pendeš i hrvatskim generalima…
Radosni smo također što su s nama i pripadnici snaga reda i sigurnosnih službi različitih razina i predstavnici povijesnih postrojbi“, kazao je mons. Čuturić pozdravljajući također predstavnike vlasti predvođene predsjednikom Federacije BiH Marinkom Čavarom i načelnikom Općine Vareš Zdravkom Maroševićem na čijem se teritoriju nalazi Bobovac. Pozdravio je i delegaciju s pripadnicima Počasno-zaštitne bojne Oružanih snaga R. Hrvatske i šestoricu svećenika Vojnog ordinarijata iz Zagreba te generalnog vojnog vikara iz Slovenije preč. Mateja Jakopića. Dobrodošlicu je poželio i veleposlaniku Republike Hrvatske Ivanu Saboliću i vojnim izaslanicima Republike Hrvatske, Republike Slovenije i Sjedinjenih Američkih Država. Zahvalio je i bogoslovima Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa koji su animirali liturgijsko pjevanje. Napomenuo je da Svetu misu izravno prenosi Radio Bobovac te da signal preuzimaju Radio Herceg-Bosne i Radio Marija BiH. Izrazio je zahvalnost i pripadnicima Oružanih snaga iz Kiseljaka koji su priredili mjesto za Misno slavlje te pripravili vojnički grah.
Uvodeći u Misno slavlje kardinal Puljić poželio je da se ovom Misnom slavlju i vjerničkom okupljanju ne daje nikakva politička konotacija te pozvao na izgradnju mira koji se temelji na pravdi i jednakopravnosti. Istaknuo je da su se okupili „svjesni svojih korijena i zato što volimo ovu svoju zemlju i zato nam smeta kada netko manipulira poviješću, pogotovu kada slavi one koji su u prošlosti uništavali našu Domovinu“. Potaknuo je da u skrušenoj molitvi mole za Domovinu i za sve ljude.
Obraćajući se vjernicima, sudionicima molitvenog pohoda, biskup Vukšić kazao je da je „zajednička molitva okupila danas ovdje na Bobovcu osamnaesti put vjernike Sarajevske nadbiskupije i šesnaesti put katolike pripadnike Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine“ kojima su se rado pridružili brojni katolici pripadnici redarstvenih snaga, ali sve češće također vjernici i svećenici iz drugih krajeva i država. „Za tu već lijepu tradiciju našeg okupljanja u molitvi, ovom Svetom misom zahvaljujemo Gospodinu Bogu, što nas je obdario blagoslovom ustrajnosti. Hvala mu i za kušnje i otpore, koje je pripuštao, jer nas je po njima u svojoj promisli odgajao da budemo ustrajni, ali i ponizni, skromni i pobožni“, kazao je biskup Vukšić.
„’Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive’ (Ps 24,1). To su riječi Božje objave, koje su dio odlomaka iz Biblije, što se u Katoličkoj Crkvi upravo danas čitaju vjernicima na Misama po cijelom svijetu. Stoga neka nama upravo taj starozavjetni psalam bude vodilja u ovom razmišljanju o molitvi, zemlji, domovini i ljudima. Molimo, dakle, za sve ljude, koji žive u ovoj lijepoj zemlji. Neka se odavde s vrha gore razliježe naša molitva za cijeli svijest, ljude i druga stvorenja, jer svi su djelo Božjih ruku i promisla. Pri tomu, kao vjernici svjesni smo, da su Nebesa svima, posebice nama danas ovdje okupljenima, svod naše životne građevine, cilj našega životnog maratona i svrha naših molitava i nastojanja. S Nebesa kroz ovo vedro podnebesje, za koje smo osobito zahvalni dragomu Bogu, sunce jednako obasjava svaku zemlju, sve njihove ljude i sva druga stvorenja. S njih jednako kiša pada svima i posvuda jednako natapa zemlju, da bude plodna i da život buja. Tako i mi katolici svojom molitvom, poput Božjega sunca i nebeske kiše, želimo da Božji blagoslov osvjetljava cijelu zemlju, u kojoj smo rođeni i, zajedno s nama, u njoj sva stvorenja. Neka prosvijetli pameti svih njezinih ljudi i neka kapima nebeske rose natopi sva srca, kako bi mogla plodila dobrotom i prijateljstvom“, rekao je biskup Vukšić.
„Neka u našoj domovini na svim područjima zauvijek završi sezona teških riječi. Neka se vrše samo dobra djela. Neka umre korupcija i nepotizam. Neka sposobnost, stručna sprema i osobna moralnost budu kriteriji pri zapošljavanju i napredovanju. Neka prava i dostojanstvo radnika budu poštovani. Neka se mladima omogući radosni pogled u budućnost. Neka za svakoga u ovoj zemlji bude posla i sigurnosti. Neka se poštuje obitelj, uloga oca i majke i štiti ljudski život od začeća. Neka se omogući povratak onima, koji to žele, i neka prestane novo iseljavanje. Neka se u svemu poštuju osobna i kolektivna prava, identitet i dostojanstvo svih. Neka se zaliječe rane prošlosti i neka se ne stvaraju nove. Neka u Crkvi i društvu uvijek vlada povjerenje i iskrena radost zbog bilo čijega napretka i svakoga njegova oblika. Dok to molimo, skrušeno priznajemo, da smo svi barem nekada krivo procijenili i pogriješili ili mišlju, kojom se ne ponosimo, ili riječju, za koju bismo voljeli da je nije bilo, ili djelom, koje nam nije na čast, ili propustom, za kojim žalimo što se dogodio. A kad god čovjek tako razmišlja, onda je to uvijek izraz ponizne želje za obraćenjem i spremnosti, da se oprosti. Pri tomu, ideal je Gospodin Bog, koji oprašta tako što zaboravlja grijehe prošlosti.
U tom duhu danas molimo: Neka sve to bude, kako bi se i naša domovina mogla prepoznati u riječima Svetoga Pisma: ‘Dobrote tvoje, Gospodine, puna je zemlja’ (Ps 119,64) i zahvaljivati Bogu za taj blagoslov“, poručio je biskup Vukšić ističući da „put ispravljanja nereda na zemlji jedini vodi u nebeski red, a ustrajnost u tomu jedini je način posvećenja čovjeka“.
Čitanje i molitvu vjernika pročitali su pripadnici Oružanih snaga i policije.
Na kraju Mise svi okupljeni zajedno su izmolili Molitvu za Sinodu Vrhbosanske nadbiskupije i Molitvu za Domovinu.
U znak zahvalnosti za pomoć u organiziranju ovog molitvenog okupljanja zamjenik zapovjednika KP Zavoda iz Zenice uručio ministrici sliku „Posljednje večere“ koju su u drvetu uradili zatvorenici u spomenutom Zavodu.
Lijep sunčan dan učinio je druženje poslije Mise uz vojnički grah posebno ugodnim.
Bobovac je prethistorijska gradina, kasnoantička utvrda i srednjovjekovni grad. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Smješten je na uskom kamenitom grebenu iznad sastavaka Bukovice i Mijakovske rijeke. Gradu se može prići iz dva smjera, i to od Kraljeve Sutjeske i Vareša. U pisanim izvorima prvi put se spominje 1350. godine. Podigao ga je ban Stjepan II. Kotromanić nešto prije prve polovice 14. stoljeća. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II. Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva i kraljica (Tvrtko I. Kotromanić, Stjepan Dabiša, Jelena Gruba, Stjepan Ostoja, Stjepan Tvrtko II. Tvrtković Stjepan Ostojić, Stjepan Tomaš – muž kraljice Katarine, Stjepan Tomašević) i sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem Bosne 1463. godine Sastojao se od gornjeg grada sa četvrtastom kulom, čiji ostatci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20-ak metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar.
Suvremenici su ga smatrali najtvrđim bosanskim gradom. Ovdje se čuvala i kraljevska kruna, a vladari su ga nazivali svojim stolnim mjestom. Zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značenja, u međuvremenu je bio meta napada nekih osvajača. Bobovac su Turci osvojili 21. svibnja 1463. nakon samo tri dana borbe. Govori se da ga je predao knez Radak, koga su Turci nakon predaje pogubili. Turska posada je bila prisutna na Bobovcu do 1626. godine, kad je grad napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavljanjem turskih osvajanja prema sjeveru.
Molitveni pohod Bobovcu pokrenuo je kardinal Puljić u znak sjećanja na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosača 25. listopada 1478. s ciljem ujedinjenja u molitvi za osobne potrebe, za vlastiti narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive. U listopadu 2002. godine kardinal Puljić je uputio dopis župnim uredima i crkvenim institucijama u kojem, između ostalog, stoji: „Nekoliko zadnjih godina na obljetnicu smrti bosanske kraljice Katarine Kotromanić-Kosača redovito sam slavio Svetu misu na njezinom grobu u Rimu. Posavjetovavši se sa svojim suradnicima, odlučio sam da ubuduće na obljetnicu smrti kraljice Katarine molimo za ovu Zemlju – našu Domovinu u svim crkvama, a posebno ćemo to činiti na Bobovcu. U tom duhu određujem da dana 25. listopada u svim župnim zajednicama bude uzet obrazac Mise za Domovinu“, napisao je tom prigodom kardinal Puljić pozvavši svećenike, redovnike, redovnice i ostale vjernike da dođu na Bobovac te mole za domovinu Bosnu i Hercegovinu. Također je zamolio sve predstavnike vlasti i medija da ovom činu ne bude davana nikakva politička konotacija ističući kako želi da to bude isključivo vjernička molitva.
KTA
