Na današnji dan, 5. listopada 1908. godine Austro-Ugarska Vlada izdala je jednostrani Dekret o aneksiji Bosne i Hercegovine.
Na Berlinskom kongresu 1878. Austro-Ugarska je dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu, kao naknadu za gubitke nastale odustajanjem od teritorijalnih zahtjeva prema Lombardiji, Furlaniji i Veneciji.
Austro-Ugarska je, doduše, Bosnu i Hercegovinu bila okupirala još 1878. godine tj. čak 30 godina ranije, no tek ju je spomenutom aneksijom u pravom smislu priključila svom teritoriju.
U razdoblju između 1878. i 1908. godine bila je Bosna i Hercegovina nominalno u sastavu Osmanskog Carstva, premda je njome u stvarnosti upravljala Austro-Ugarska.
Uprava nad Bosnom i Hercegovinom pripala je tijekom tog razdoblja Zajedničkom ministarstvu financija Austrougarske Monarhije, na čelu kojega je u trenutku aneksije 1908. godine bio ministar barun (kasnije grof) István Burián.
Bosna i Hercegovina imala je u razdoblju austrougarske uprave i svog guvernera, s tim da je prvi na toj funkciji bio general barun Josip Filipović, a posljednji general barun Stjepan Sarkotić.
Zanimljivo je da je spomenute 1878. godine austrougarska vojska, osim Bosne i Hercegovine, okupirala još i Novopazarski sandžak, no njega Austro-Ugarska nije anektirala 1908. godine. Dapače, nešto kasnije postignut je sporazum po kojem je austrougarska vojska u potpunosti napustila područje Novopazarskog sandžaka.
Manje od šest godina nakon aneksije, 28. lipnja 1914., u Sarajevu se dogodio atentat na austrougarskog prijestolonasljednika i nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, što je poslužilo kao povod za Prvi svjetski rat.