U uspješnoj organizaciji fra Ivana Ševe i župnika u Kruševu don Ljube Planinića, te fra Perice Ostojića i don Josipa Čule i časnih sestara Kristine Barbarić, Korone Cigić i Anđele Pervan, danas (23. srpnja 2019. godine) je župnoj crkvi sv. Ilije Proroka u Kruševu održan 11. godišnji Susret osoba s duhovnim zvanjem podrijetlom iz Broćanskog dekanata.
Autor: Mile Pavlović
Susretu je nazočilo više od polovice od ukupno 114 svećenika, redovnika, redovnica, sjemeništaraca te bogoslova, kandidata i kandidatkinja, koji su se odazvali Božjem pozivu i za služenje kroz duhovna zvanja, a koji trenutno žive i duhovno djeluju u Brotnju, diljem BiH, Hrvatske i svijeta. Dosadašnji Susreti održavali su se naizmjence u župama : Gradnići, Čitluk, Kruševo, Čerin, Međugorje i Gradina te u samostanu časnih sestara u Miletini.
Ovogodišnji Susret započeo okupljanjem, druženjem, prijateljskim razgovorima i razmjenom iskustava u župnim prostorima, u kojima je, nakon kraće molitve, u ime članova organizacIjskog odbora, pozdravne riječi i dobrodošlicu okupljenima uputio domaćin Susreta don Ljubo Planinić.
Potom se fra Ivan Ševo kratko osvrnuo na događanja od prošlogodišnjeg Susreta u Čitluku do sada. Kazao jer kako je 25 veljače ove godine u 70 godini života, 52. godini redovništva i 45. godini svećeništva u Mostaru preminuo fra Mate Dragićević, te da je zlatnih 50 godina redovništva proslavila s. Auksilija Ivanković, da je fra Dragan Bolčić nedavno zaređen za svećenika te da je s. Darija Jovanović izabrana za poglavaricu na Dančanima – služba Časne majke. Rekao je također da će u srijedu 24. srpnja dr. fra Ivan Dugandžić, dr. fra Tomislav Pervan i fra Ante Kutleša u Međugorju proslaviti svoje zlatnu misu.
Fra Ivan je potom predstavio istaknuo u travnju priređeni Zbornik radova s Međunarodnog znanstveno-stručnog skupa objavljenog u povodu obilježavanja 100. obljetnice Franjevačke klasične gimnazije s pravom javnosti na Širokom Brijegu. Istaknuo je da „Zbornik na 413 stranica osvjetljuje slavne dane Franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu i da je on svojevrsni spomenik njezinim profesorima i đacima te da ujedno poziva učiniti sve da se Širokom Brijegu vrati barem djelić te negdašnje slave“.
Objavljena knjiga „Duhovna zvanja Broćanskog dekanata 2008. -2018.“
Don Ljubo i Fra Ivan također su predstavili i vrlo vrijednu i zanimljivu knjigu „Duhovna zvanja Broćanskog dekanata 2008.- 2018.“, koja je u povodu obilježavanja 10. obljetnice tih Susreta, objavljena u nakladi Broćanskog dekanata. U njoj je sažeto sve važno i bitno što se na tom području dogodilo kroz proteklih deset godina. U toj knjizi pojedinačno i opsežno predstavljeni su podaci o životnom putu i duhovnom djelovanju 114 živućih svećenika i časnih sestara, kao i svih umrlih osoba s duhovnim zvanjem s područja Broćanskog dekanata.
– Knjiga Duhovna zvanja Broćanskog dekanata omogućuje nam neposredan i jedinstven susret s dičnom prošlošću našeg zavičaja, i to na duhovnom polju. Mi se tako, koliko je moguće, upoznajemo sa stilom života naših predaka zadnjih stoljeća. Podaci koje donosimo u ovoj knjizi, poglavito mislimo na našu prošlost, uvode nas u teške i u isto vrijeme ponosne stvarnosti, u kojima su živjele i odgajale se njihove obitelji. Uistinu, impresionirani smo njihovim marljivim svakodnevnim radom, u polju, njihovim velikim brojem djece, kao i čvrstom vjerom u Boga. Upravo je to temelj i razlog velikog broja duhovnih zvanja. Duhovni sinovi i kćeri iz našeg zavičaja, veći dio njih, poput svojih roditelja pokazali su se marljivim i uspješnim u Gospodnjem vinogradu – služeći i radeći u crkvi za svoj narod. Svakako, ova je činjenica najsvjetliji primjer obiteljskog zajedništva, ljubavi za rad i odgovornu zrelost s kojom su odgajane tolike generacije djece. Nema sumnje, da toga nije bilo u našim drevnim broćanskim obiteljima, ne bi bilo niti toliko svećenika, redovnika i redovnica. To potvrđuju popisi umrlih svećenika, redovnika i redovnica, čija imena nalazimo u ovoj knjizi. Naš Broćanski kraj dao je istinske velikane duha, uma i srca…. – uz ostalo je u zaključku zapisao urednik te vrijedne knjige fra Ivan Ševo.
Fra Ivan je zahvalio domaćinu don Ljubi Planiniću na gostoprimstvu, a potom su njih dvojica svim sudionicima susreta darovali primjerak „Zbornik radova“ s Međunarodnog simpozija o 100. Obljetnici Franjevačke gimnazije u Š. Brijegu te svima uručili po tri primjerka knjige „Duhovna zvanja Brićanskog dekanata“.
Sveta misa i fra Ivanova poučna propovijed
Susret je nastavljen svetom misom zahvalnicom kuju su u župnoj crkvi sv. Ilije Proroka u Kruševu slavio je fra Ivan Ševo uz suslavlje više svećenika, na kojoj e molilo za sve pokojne osobe duhovnih zvanja iz Brotnja, za preminule roditelje, učitelje i odgajatelje. Pjevanje na svetoj misi vodili su maestro don Dragan Filipović i don Gordan Božić.
U svojoj nadahnutoj propovijedi upućenoj svojoj subraći svećenicima i časnim sestrama, koji zbog izuzetne važnosti i vrijednosti prenosimo u cijelosti, fra Ivan Ševo je kazao:
– Negdje sam pročitao: tragedija suvremenoga čovjeka sastoji se u tome što ne zna da ima srce. To će reći, moderni čovjek zatvara oči duše, koje su jedine sposobne vidjeti do dna stvari i zbivanja, te se olako prepušta brojnim utvarama i bezbrojnim iluzijama; zapravo on živi nestvaran život.
Tako čitamo kod Phila Bosmansa: «Kultura (se) srca ne nalazi u trgovinama, ne kupuje se novcem, ne stječe se polaganjem ispita ili diplomama. Kultura se postiže samo ako se dozvoli da nam srce kuca samo za ljubav. I tada će čovjek biti sretan, iznutra izmijenjen, nov. Ali i njegova sredina u kojoj živi.»
Poučna je i poruka sv. Augustina koji napisa: „Ljudi putuju pa se dive visinama planina, divovskim valovima mora, dugim tokovima rijeka, širokom prostranstvu oceana, i kružnom pokretu zvijezda; a pored sebe prolaze i – ne čude se ničem.“
Naši ugledni pisci svoje čitatelje žele uvjeriti kako se u traženju sitnica sastoji izvršenje dnevnog programa. Možda se to nama ponekad čini uzaludnim poslom, kao ono kad je prijatelj promatrao umjetnika kako sitničavo rezbari svoju umjetninu i na primjedbu da je to ipak pretjerano, Michelangelo Buonarroti, jedan od najvažnijih i najsvestranijih umjetnika svih vremena (1475.– 1564.) odgovori: «Griješiš, prijatelju, i bolje pogledaj: ovdje sam malko stanjio struk, tamo sam malo istaknuo mišić, da se bolje odrazi snaga…»
Kad se prijatelj opravdao tvrdnjom da su sve to samo sitnice, umjetnik ga upita: «A što bi ti htio? Baš sitnice predstavljaju savršenstvo, a zapamti: savršenstvo nije sitnica!»
Na temelju već rečenog, možemo precizno zaključiti:
Naše moderno društvo mnogi definiraju kao «nestalno ili promjenjivo društvo». Želi se reći: sadašnja kultura, kao društvo nesigurnosti, ništa ne može označiti trajnim ili čvrsto predvidivim. Uz to, u tom «nestalnom i promjenjivom» društvu osoba živi bez korijena, u krhkosti, u neizvjesnosti i u privremenosti odnosa.
Poznato je, za velike psihoanalitičare, jedna od obilježbi sadašnjih generacija bila bi nedostatak «temeljnog povjerenja» i radikalne sigurnosti, što im priječi da se učvrste na solidnim temeljima i onda ih dovodi da žive u strahu pred nesigurnom budućnošću.
Sve to završava tako da ubija naš zanos i da guši naše zalaganje. Ali, tu u isto vrijeme nastaje sukob između sadašnje kulture i zalaganja kroz cijeli život, a to je jedna od neporecivih dimenzija našega oblika života.
Draga braćo i sestre!
Svjedoci smo gotovo otužne i tjeskobne svakodnevnice, koja nam kristalno jasno potvrđuje kako je u našem svijetu prepuno zbunjenih, očajnih, beznadnih i podijeljenih ljudi; a svijet brojnih ideologija, krvavih sukoba, sebičnosti i pretjeranog materijalizma srlja u procjep moralne propasti.
„Nova Europa mora oživjeti Boga u svojoj svijesti. No ne Boga ograničenog individualističkom, sebičnom percepcijom, niti Boga kojega zanima duhovnost koja ističe samo nevidljivu dimenziju ljudskih bića. Ne! Naprotiv, Boga cjelokupne stvarnosti, Stvoritelja svega, dakle, Boga svih ljudi. Samo taj Bog, utjelovljeni Krist, koji je živio među nama, umro za sve, uskrsnuo od mrtvih, nudi nadu za budućnost. Samo nam on može pomoći po sili Duha Svetoga i po svojoj Riječi, vratiti radost, ispunjenje i nedužnost čovječanstva stvorenog na sliku Božju. Suočavanjem svijeta s Božjom riječi i promicanjem onoga što je dobro i pravo, ono što nas obogaćuje u umjetnosti, znanosti, kulturi i društvu, potaknut ćemo naša društva prema novom razumijevanju onoga što je istinito, hvalevrijedno, čisto, pravedno, dostojno da bude voljeno. Upravo to znači živjeti činjenicu da je evanđelje javna istina. To čini naš zadatak povezivanja Biblije sa svakodnevnim življenjem još važnijim i hitnijim.“ (napisa papa Pavao VI.)
Duhovna kršćanska univerzalna poruka glasi: „Ne samo sebi živjeti, nego drugima koristiti.“
Nema sumnje, i naše postmoderno doba treba svjedoka, treba življenih evanđelja; misli se na sve one koji su pozvani i koji žele biti žive egzegeze Riječi Božje. Dakle, i naše vrijeme želi i traži zauzetih svjedoka ali također i učitelja koji su i svjedoci. Uistinu, trenutak je da Evanđelje prihvatimo u potpunoj raspoloživosti, kao Marija, da bismo bili njegovi svjedoci u svojim zajednicama, u materijaliziranom svijetu u kojem sada živimo i radimo.
“Ako ne znaš, trebaš pitati; ako ne znaš kako, trebaš naučiti.” – kaže kineska narodna poslovica.
Papa Benedikt XVI. očinski nam savjetuje: »Velika Nada može biti samo Bog, koji obuhvaća cjelokupnu stvarnost i koji nam može dati i darovati ono što mi sami ne možemo… Bog je temelj nade, ne bilo koji Bog, nego Bog koji ima ljudsko lice i koji nas ljubi do kraja« (BENEDIKT XVI., Spe salvi – U nadi spašeni, 30. XI. 2007., Zagreb, 2008., br. 31.).
Navedene su poruke za nas jako poučne. Čovjek kao razumno i slobodno biće prihvaća vrednote na različitim razinama: biološkoj, psihološkoj, intelektualnoj i duhovnoj razini. Vrednota kao nešto poželjno izaziva biranje i potiče djelovanje. Primarna je kategorija vrijednosne orijentacije sadržana u vrijednosnom paru: dobro-loše.
Dakle, ciljevi odgoja i obrazovanja u svim vremenima podrazumijevaju vrijednosti koje se potvrđuju kroz prepoznatljivo ponašanje: samoostvarivanje, samosvijest, samopouzdanje, samostalnost, hrabrost, kritičnost, kreativnost, cjeloživotno obrazovanje, suodlučivanje, postignuće, entuzijazam, suosjećanje, altruizam, solidarnost, odgovornost, marljivost, upornost i doprinos zajednici. To su realno ostvarive vrijednosti i opravdani ciljevi. Nisu nerealni ciljevi ili ideali na primjer sloboda ili svestrano razvijena osoba.
Brate i sestro!
Budući da nam Bog nije dao duha plašljivosti, nego snage (usp. 2 Tim 1,7), naš izbor poziva rađa se također iz povjerenja da smo u stanju odvojiti se od slučajnosti datosti i staviti se u traženje istine, dajući se privući i oduševiti od svijeta vrijednosti, od onoga što je istinito, dobro i lijepo. To nam u istoj mjeri omogućuje da uspješno nadilazimo sadašnji trenutak, promjenjiv i nestalan, i da tako uhvatimo smisao života i ljubavi, da otkrijemo kako onkraj stvari, osjećaja, želja, postoji nešto trajno i čvrsto, nešto što je izvor svih osjećaja i što čini da svaki susret ima neki smisao.
Nadam se i vjerujem: na putu života niti jedan čovjek ne može proći a da ne bude ponekad ranjen, povrijeđen, ismijan, ponižavan i slomljen. Svakodnevica je to od koje se ne može jednostavno pobjeći.
Valja nam jednako tako znati, sve veliko na ovom svijetu nastalo je zato što je netko imao srca. A sve nevaljalo na ovom svijetu nastalo je što je netko u svoje srce pustio mržnju, zavist, ljubomoru, svađu i ostala zla. Svakako, ljudi koji su na svojoj koži osjetili neviđenu zlobu drugih ljudi, od tih drugih naučili su da ne budu kao oni. Iskustvo pak ljubaznosti, blizine i topline neke osobe daje nam osjećaj sigurnosti, zahvalnosti i pomisli kako je ovaj svijet lijepo mjesto za život.
Dakle, naša formacija treba odgovorno njegovati tematike, kao: temeljno povjerenje; produbljivanje vjere i vjerničkoga iskustva; zanos za Gospodina i za čovječanstvo; samodisciplina; osjećaj pripadnosti Redu, Crkvi, Kristu; vjernost. Riječ je, zasigurno, o važnom izazovu, ali od odgovora koji ćemo širokogrudno dati, ovisi naš identitet.
Upravo to nepomućeno i čisto iskustvo potvrđuje sljedeći promišljanje:
„Kada ti se čini da se svi pretvaraju oko tebe, strpljiv budi. Promijenit će oni jednom svoje lice.
Kada ti se čini da prijatelj i neprijatelj istu igru igraju, strpljiv budi. Bog će ti podmetnuti svoja leđa.
Kada ti se čini da te iz dana u dan sve više bole rane koje si dobio, strpljiv budi. Bog će ih zacijeliti.
Kada ti se čini da si izgubio svu volju za ono što radiš, strpljiv budi. Bog će probuditi radost u tebi.
Kada ti se čini da tvoju prisutnost malo tko primjećuje, strpljiv budi. Bogu si centar svega.
Kada ti se čini da se tvoje zdravlje iz dana u dan pogoršava, strpljiv budi. Bog nagrađuje tvoju vjernost.
Kada ti se čini da tvoji problemi izgledaju nesavladivi, strpljiv budi. Bog će ih pretvoriti u mudre lekcije.
Kada ti se čini da nemaš dovoljno vremena za sve svoje obveze, strpljiv budi. U Bogu je sve vrijeme.
Kada ti se čini da svi od tebe nešto traže, a ništa ne daju, strpljiv budi. Bog ti daje cijeloga sebe.“
Amen!
Kažimo i to kako će se idući Susret održati najvjerojatnije u župi Čerin te da je druženje osoba s duhovnim zvanjima nastavljeno zajedničkim ručkom u restoranu „Afrodita“ na Sretnicama.
