Autohtone sorte vinove loze žilavka i blatina znak su prepoznatljivosti i identiteta hercegovačkih vinara i vinogradara. Nije čudo što su ta vina tražena na svim kontinentima.
Vinarija Čitluk najveća je vinska kuća u BiH, s 80-ak stalno zaposlenih, posjeduje oko 400 hektara vlastitih vinograda, a smještajni i prerađivački kapaciteti veći su od 110 tisuća hektolitara.
– U našem asortimanu najviše su zastupljene autohtone sorte, od bijelih vina i grožđa žilavka, a od crvenih ili crnih vina blatina i trnjak. Isto tako, imamo dosta nasada vranca koji je jedna regionalna sorta, rekao je Željko Nakić, direktor Vinarije Čitluk.
Stoga su posebno ponosni na čudesni vinograd u kamenu, svjetski raritet, u južnom dijelu Brotnja, kod naselja Blizanci, gdje je osamdesetih godina prošlog stoljeća na 120 hektara besplodnog kamenjara zasađena domaća žilavka. Blatini pak, kao crvenom grožđu i vinu, najviše odgovara čista hercegovačka crvenica.
– Ovo je crvenica na vapnencu, koja je izvrsna za uzgoj crvenih sorti vinove loze i odavde dobivamo najbolju kvalitetu grožđa za one specijalne edicije, kao što sada imamo liniju Teuta, naglašava Tihomir Prusina, glavni enolog Vinarije Čitluk.
– Sama ideja je bila da kroz tu liniju budu zastupljene isključivo naše autohtone ili regionalne sorte, što bi rekli da one sežu još iz Teutina dobna, prije otprilike 2200 godina, istaknuo je Nakić.
Upekao zvizdan, kao što može samo u Hercegovini u tjednu između Svetoga Ivana i Petrova dana. No u vinogradima uvijek ima posla. Tako i ovdje na lokalitetu Dubrava nadomak Međugorja u tijeku je dodatna pljevidba crvenih sorti grožđa.
– Ovo je sada što je naknadno raslo, dodatna pljevidba i zalamanje zaperka. Zaperci rade jer je velika vlaga u tlu, velik je porast loze, zaperci sada stvaraju bujnu masu i treba ih skidati da se prozrači mjesto gdje su locirani grozdovi kako bi se adekvatno izvršila zaštita, govori Prusina.
Nabavkom najmodernije vinogradarske i vinarske tehnologije u Vinariji Čitluk prate svjetske trendove, ali za proizvodnju vrhunskih vina još se većina poslova mora obavljati ručno. A i u Hercegovini je sve teže pronaći radnike koji bi htjeli raditi iznimno teške i zahtjevne poslove u vinogradu.
– Ne možete naći bez obzira koliko platili radnu snagu. Nedostatno je ima na ovim terenima, zato što su nemogući uvjeti rada, rekao je Prusina.
Zbog toga i nemaju problema s plasmanom. Uz hrvatsko turističko tržište i Njemačku, gdje su prepoznatljivi i traženi već pola stoljeća, vina prodaju u više od 20 zemalja, a sada su fokusirani na zemlje Dalekog istoka.
– Preko 60 posto naše proizvodnje je izvoz. U zadnje vrijeme jako puno povećavamo izvoz u Ameriku. Kinu, isto tako od nedavno smo izvozili i u egzotične zemlje kao što je Nepal, naglašava Nakić.
Na svoju radost, osvajanje najvišega svjetskog vrha, naš proslavljeni alpinist Stipe Božić i najbolji planinar među glumcima Vedran Mlikota, posve neočekivano, u glavnom gradu Nepala, proslavili su baš vinom iz čitlučke Vinarije.
– Mi smo slaveći 40 godina od uspona Stipe Božića na Mount Everest, prije dvadesetak dana to proslavili, bili na Himalaji 25 dana, navratili u Kathmandu i sjeli u jedan vrlo pristojan restoran, gdje inače odsjedamo i jedemo. Naš prijatelj Ivo Miloš pitao je ima li neko dobro crno vino. On je rekao da ima, ali ne zna kako se zove, nekako bla, bla… Onda je netko bubnuo blatina, a ovaj kaže jest. Mislili smo da je skrivena kamera, da nas netko zeza, a onda nam je on donio to vino. Potpuno nevjerojatno, ispričao je Vedran Mlikota.
Ono što je Mount Everest za planinare mnogim vinoljupcima su hercegovačka žilavka i blatina. I jedno i drugo vrhunsko, teško dohvatljivo, zahtijeva iznimno naporan, odgovoran i težak rad. Ali vrijedi svake kaplje znoja.
HRT.hr
