Operacijom Skok 2, koja je počela 4. lipnja 1995., združene hrvatske snage oslobodile su cijelo Livanjsko polje. Operacijom su iskorištene prednosti stečene zauzimanjem dijelova Dinare u travanjskoj operaciji Skok 1, i nastavljen je niz hrvatskih pobjeda.
Ona je također bila upozorenje Srbima koji su provodili teror nad civilima na području Banjaluke, zbog čega je banjalučki biskup Franjo Komarica stupio u štrajk glađu. Nositelj operacije bila je 4. gardijska brigada Hrvatske vojske, uz sudjelovanje 3. bojne 126. domobranske pukovnije. Vojne su akcije usklađivane s udarom hrvatskih snaga na istočnoj strani livanjskog bojišta: 1. hrvatskog gardijskog zdruga, 3. gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane, 1. bojne 1. gardijske brigade HV-a, 264. izvidničko diverzantske satnije iz Splita, te specijalne policije.
Cilj je bio potisnuti neprijatelja zapadnom i istočnom stranom Livanjskog polja te spojiti se na sjevernoj strani kod Crnog Luga, nastaviti napad prema Bosanskom Grahovu, a drugim smjerom prema planini Šator, sjeverno od Glamoča. Time bi se ne samo ovladalo Livanjskim poljem već bi i Glamoč i Bosansko Grahovo došli na domet hrvatskog teškog topništva. Operacija je izvedena maestralno, a u trenucima neprijatelja je povremeno u povlačenju hvatala panika.
Svi postavljeni ciljevi ostvareni su, a na smjeru Veliki Šator i bitno premašeni. Oslobođen je prostor od oko 450 četvornih kilometara. Iako politički krugovi međunarodne zajednice nisu podupirali operaciju, činjenica je da je tim moćnim udarom oslabljen i srpski pritisak na opkoljeni Bihać.
Bošnjačko vodstvo, napose predsjednik Alija Izetbegović, impresionirano uspjehom Skoka 2, inzistiralo je na pokretanju daljnjih oslobodilačkih akcija, a u srpnju je potpisana Splitska deklaracija o zajedničkoj suradnji Hrvata i Bošnjaka. Operacija Skok 2 u punoj se mjeri pokazala da srpska vojska ima ozbiljnih organizacijskih problema, odnosno da su hrvatske snage u posljednjoj godini rata moćnije i nemjerljivo motiviranije za daljnje vojne uspjehe.
Dani ponosa HRT