Mostarsko proljeće – 21. dani Matice hrvatske otvoreno je izložbom “Portreti obitelji”, utemeljitelja hrvatskoga modernog slikarstva Vlahe Bukovca.
Vlaho Bukovac je najznačajniji hrvatski slikar s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, predstavnik akademskoga realizma koji usvaja stečevine plenerizma i simbolizma. Uz njegovo glavno područje – portret, Bukovac majstorskom virtuoznošću slika aktove, velike figuralne kompozicije i pejzažne studije.
Voditelj Galerije Aluminij, Darko Juka, kazao je kako je izvođenje Bukovčevih portreta iz dubrovačkih zidina moguće samo ako gospari imaju povjerenja u vas, a povjerenje se ne rađa preko noći. Naglašava kako se povjerenje gradi godinama, kroz suradnju, kroz zajedništvo, kroz sinergiju.
“Dovesti ovu izložbu u Mostar tehnički je bilo iznimno složeno i ponos je time veći što su djela danas ovdje. Ovo je krunski likovni događaj godine, izložba koja ulazi u gradske kulturne anale”, rekao je direktor Aluminijevih korporativnih komunikacija, Darko Juka.
Vlaho Bukovac rođen je u Cavtatu, 1855. godine, studirao je u Parizu, a 1878. uspješno je izlagao na praškomu Salonu kao prvi hrvatski slikar uopće. Izniman uspjeh doživio je 1882. godine slikom La Grande Iza i postao poznat u tadašnjim europskim umjetničkim krugovima. Bukovac je slikao i velike naručene kompozicije: Gundulićev san, 1894.; zastor Hrvatskoga narodnog kazališta s temom hrvatskoga narodnog preporoda, 1895.; zatim aktove: Magdalena, 1898.; a najviše portrete: Celestin Medović i Autoportret u bijeloj košulji, 1897. godine.
“Vlaho Bukovac je u našoj nacionalnoj umjetnosti važan kao rodonačelnik modernog slikarstva kojeg je donio iz Pariza kao središnjeg urbanog i umjetničkog središta Europe na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Istovremeno je imao izuzetnu društvenu ulogu jer je bio nositelj društvenih aktivnosti u Zagrebu, utemeljivši prvi pravi izložbeni prostor – Umjetnički paviljon i Društvo hrvatskih umjetnika koje je okupljalo mlade i progresivne slikare. Kada promatramo njegovu važnost u suvremenom trenutku, govorimo o bogatoj likovnoj produkciji, njegovom neospornom talentu i spomenutoj društvenoj ulozi. Možda je ono najosobnije uvijek ostavljeno u drugom planu, a to je Bukovčev osjećaj odbačenosti nakon sukoba s Kršnjavim i njegovo žaljenje što u domovini ne može naći svoju sreću. U mnogome je ta paradigma aktualna i danas u primjerima ljudi koji su iz egzistencijalnih i drugih razloga iselili iz Hrvatske”, rekao je v.d. ravnatelja Umjetničke galerije Dubrovnik, Marin Ivanović.
Vlaho Bukovac preminuo je u Pragu, 1922. ostavivši iza sebe opus od oko 1200 ulja na platnu, te stotinjak akvarela, tempera i crteža. Nastupio je ukupno 72 puta na skupnim i samostalnim izložbama u više zemalja svijeta. Izlagao je na drugomu i na petomu Venecijanskom bijenalu, 1897. i 1903. godine, a tada su mogli dobiti priliku da se dva puta pojave na toj svjetski prestižnoj izložbi samo najveća svjetska slikarska imena.
Umjetnička platna Vlaha Bukovca iz riznice Umjetničke galerije Dubrovnik, u Mostar su došla u zajedničkoj organizaciji Matice hrvatske Mostar, Umjetničke galerije Dubrovik i Galerije Aluminij. Neprocjenjivi postav koji će, pod visokim sigurnosnim mjerama, u Mostaru biti punih mjesec dana, sve do 19. travnja, čini trinaest remek – djela najvećeg hrvatskog slikara, dva autoportreta njegovih kćerki i nekoliko obiteljskih fotografija.
Ovogodišnje izdanje – 21. dani Matice hrvatske započeli su 19. ožujka, izložbom hrvatskoga slikara Vlahe Bukovca, a završavaju 11. lipnja predstavom Mire Gavrana “Paralelni svjetovi”.
Tekst i foto: David Vasilj
