Dijabetes je bolest koja je u svijetu već poprimila oblik epidemije. Nažalost, ni Bosna i Hercegovina nije izuzetak.
Podatak kako samo u Hercegovačko-neretvanskoj županiji ima 80 djece oboljele od dijabetesa, a u Sarajevu je taj broj tri puta veći, jasno govori koliko se ozbiljno trebaju razmotriti načini borbe protiv ovoga problema, piše Večernji list BiH.
Smanjenje troškova
Peticija pod nazivom “Za život s manje boli” koja je pokrenuta prije nekoliko dana predstavlja jedan od načina kako se boriti protiv dijabetesa i brojnih zdravstvenih komplikacija koje ta bolest donosi.
Kako ističu inicijatori navedene peticije, potpisom i potporom ovoj inicijativi daje se šansa dijabetičarima za bolje sutra, stvara ozračje u kojem će se popraviti kvaliteta života dijabetičara i cijelih njihovih obitelji, ali i donijeti kratkoročne i dugoročne uštede zdravstvenome sustavu.
Kako je za Večernji list rekao predsjednik Udruge “INSULA” Mislav Stapić, nakon što dovoljan broj građana potpiše peticiju, zahtjevi će biti upućeni prema federalnim institucijama od kojih će se tražiti da se osiguraju nove tehnologije zahvaljujući kojima je svakodnevno mjerenje glukoze u krvi u potpunosti bezbolno.
– Kontinuirano mjerenje razine šećera u krvi jedini je način borbe protiv komplikacija koje uzrokuje ova bolest, a one mogu biti stravične. Može čak doći i do amputiranja udova, a sve te komplikacije predstavljaju velike troškove za zdravstveni sustav. One se mogu spriječiti kontinuiranim mjerenjem šećera i dugoročno se stvaraju velike uštede, a korisnicima se uvelike povećava kvaliteta života – govori nam Stapić.
Kontinuirano mjerenje šećera obavlja se pomoću senzora koji se postavlja na ruku ili neko drugo debelo meso i čitača koji je manji od mobitela, a koji očitava visinu glukoze u krvi. – Senzor traje oko 14 dana, što znači da imate jedan ubod u dva tjedna. U tradicionalnim načinima mjerenja glukoze u krvi, dijabetičari se moraju bosti u prste i više od 10 puta dnevno. Senzor stoji oko 60 eura, a ista je cijena čitača. Kasnije samo mijenjate senzore što znači kako je jednome dijabetičaru potrebno oko 250 konvertibilnih maraka mjesečno za senzore.
Mi u prvome krugu želimo da djeca u Hercegovačko-neretvanskoj županiji dobiju besplatno ove uređaje i senzore što znači kako je potrebno oko 250.000 KM na godišnjoj razini za ovu namjenu. Nitko nas ne može uvjeriti da se taj novac ne može osigurati kroz institucije – poručio je Stapić. Države u regiji već su riješile to pitanje, a u Hrvatskoj se ovakvi uređaji nalaze na listi ortopedskih pomagala. Stapić je izrazio nadu kako će i BiH slijediti primjer svojih susjeda te kako će u budućnosti i odrasli koji boluju od šećerne bolesti dobiti pravo da imaju te uređaje kao ortopedsko pomagalo.
– Struka će odlučivati tko treba dobiti ovaj uređaj, tko je prioritet i tko od njega može imati najviše koristi. Naše je pokušati uvjeriti institucije da osiguraju sredstva za ovu namjenu, a struka, odnosno, liječnici, neka odluče tko treba dobiti uređaj. Više je proizvođača u opciji. Nama je svejedno koji će to proizvođač biti, samo želimo osigurati dijabetičarima da se s bolešću lakše nose i da im dani budu daleko bezbolniji nego što je to sada slučaj – zaključuje Stapić za Večernji list.
Tri najčešća tipa
Inače, tri su najčešća tipa dijabetesa: tip 1, tip 2 i gestacijski dijabetes (u trudnoći). Međutim, dijabetes se ponekad javlja kao popratna pojava kod rijetkih genetskih bolesti ili cistične fibroze. Brojni su rani simptomi koji ukazuju da dijete možda ima tip 1 dijabetesa. Stoga roditelji trebaju pripaziti i odvesti dijete liječniku ako primijete
učestalo mokrenje velikih količina urina, pojačanu žeđ, suhoću usta i grla, gubitak težine, pojačan apetit, osjećaj umora, pelenski osip kod dojenčadi koji ne prolazi uobičajenom njegom. Ponekad teži simptomi su, uz gubitak tjelesne težine, bol u trbuhu, mučnina i povraćanje.
Marko Karačić / Večernji List
