Jedanaestoga veljače prije šest godina Benedikt XVI. je najavio da odstupa od Petrove službe.
Ta je njegova gesta za neke bila revolucionarna, za neke mudra, ali bez sumnje je bila proročka. Radikalno je promijenila lice Crkve i povijest cijeloga svijeta.
Toga, 11. veljače 2013. godine, oko 11.30 sati, Papa je pred skupinom kardinala u Konzistorijskoj dvorani Apostolske palače u Vatikanu, izgovorio svoj govor na latinskom jeziku najavljujući povlačenje. ‘Svjestan ozbiljnosti toga, u potpunoj slobodi, izjavljujem da se odričem službe rimskoga biskupa, nasljednika svetoga Petra…’ – rekao je tada Benedikt Šesnaesti.
Bila je to gesta ljubavi prema Crkvi, koju prolaskom vremena vjernici, a i oni koji to nisu, sve više razumiju u njezinoj veličini. Na tu se obljetnicu i njezino značenje, u razgovoru za našu radijsku postaju, osvrnuo glavni tajnik Tajništva za gospodarstvo msgr. Alfred Xuereb, koji je tijekom pet i pol godina, od 2007. pa do završetka papinstva, bio uz Benedikta XVI. kao njegov drugi tajnik.
Mnogo je uspomena koje imam na papu Benedikta i ne želim ih zaboraviti kako bih održao živim sjećanje na te godine, na razdoblje koje sam proživio s njim – rekao je monsinjor te među najsnažnijim trenutcima istaknuo one povezane s njegovim odreknućem.
Vrlo se dobro sjećam 5. veljače 2013. godine, kada me papa Benedikt pozvao u svoj ured i najavio mi svoju odluku o povlačenju. Toga sam ga trenutka htio upitati zašto ne razmisli još o tomu, ali sam se sjetio da sam u posljednje vrijeme primijetio da se prije slavlja mise u privatnoj kapeli dugo zadržavao u molitvi, i iako je sat označavao vrijeme početka mise, on se nije obazirao na to i ostajao bi sabran pred raspelom. Tada sam bio uvjeren da moli za nešto vrlo važno. A kada mi je 5. veljače rekao za svoju odluku, odmah sam pomislio da je vrlo vjerojatno molio upravo za to – rekao je msgr. Xuereb.
Na novinarovo pitanje je li u posljednje vrijeme vidio Papu emeritusa, monsinjor se prisjetio svojega rođendana. Pozvao me na moj rođendan da dođem k njemu kako bismo zajedno slavili misu, a potom doručkovali. Bio je vrlo raspoložen, pitao me o mnogim stvarima… Izvrsno se sjećao čak i malih pojedinosti o mojoj obitelji, o mojoj majci, čak i o mačkama moje majke! Naravno, tjelesno je vrlo slab. Ima gotovo 91 godinu, ali moja majka, koja ima – kako je rekao – „samo“ 82 godine, nije više u takvoj tjelesnoj snazi kao on – primijetio je monsinjor.
Jesu li ljudi tijekom proteklih šest godina shvatili tu iznenađujuću gestu Benedikta XVI.? Po mišljenju msgr. Xuereba ima još ljudi koji ju nisu u potpunosti razumjeli. Bila je to izvanredna gesta – istaknuo je monsinjor. On je posebice tijekom leta prema Meksiku shvatio da nije više u stanju ići na duga putovanja. Nedugo poslije je bio Svjetski dan mladih u Brazilu, te je bio svjestan da nije više u stanju putovati, podnijeti sav taj napor… Stoga je učinio tu, po mom mišljenju, herojsku gestu, jer je mislio ponajviše na Crkvu, na ljubav prema Crkvi koja je bila mnogo jača nego prema njemu samom, prema vlastitom egu. Nije se obazirao na to što bi ljudi i čitave sredine mogli reći o njemu – primijetio je msgr. Xuereb te istaknuo – Uvijek je ostao miran, od trenutka kad je shvatio da je Bog od njega tražio tu odluku.
Još jedan trenutak koji msgr. Xuereb ne može zaboraviti jest trenutak kada je papa Franjo, odmah nakon što je bio izabran, i prije nego je izišao pred svijet, u loži bazilike svetoga Petra, pokušao nazvati papu Benedikta. Mi smo bili u dvorani s televizorom gdje uvijek stišam svoj mobitel, te tako nismo čuli kada je on zazvonio, i to je razlog zbog kojega je prošlo dosta vremena do izlaska pape Franje u ložu. Poslije su nam javili da će nas papa Franjo nazvati poslije večere. Kada je stigao taj telefonski poziv, dao sam telefon papi Benediktu i čuo kako je rekao: „Svetosti, od ovoga Vam trenutka obećavam svoju potpunu poslušnost i molitvu“. To su trenutci koje ne mogu zaboraviti – dodao je msgr. Xuereb.
Na novinarovo pitanje koji je najveći dar koji Benedikt XVI. daje Crkvi tijekom ovih godina služenja i molitve, ostajući – kako je sâm rekao – na prostoru Svetoga Petra, monsinjor je istaknuo da je odlučio živjeti povučenim životom upravo kako bi se pripremio za konačni susret s Gospodinom, dok to živi u dubokoj duhovnosti, moleći i prinoseći i slabost svojega zdravlja u korist Crkve, za Papu i za Crkvu – napomenuo je msgr. Xuereb.
