Uz autora knjige msgr. Perića govorili su: zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić, te prof. dr. Jure Krišto.
Program je vodila Diana Tikvić, a u glazbenom dijelu je nastupio Bogoslovski oktet. Uz mnoge hrvatske biskupe, predstavljanju su prisustvovali apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giuseppe Pinto i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.
Kardinal Bozanić na početku je pozdravio sve okupljene naglasivši da su večeras prisutni na ovom akademskom činu zbog velikog zanimanja i ljubavi prema bl. Alojziju Stepincu koji iz godine u godinu sve više privlači svetošću. “Katolička crkva u Hrvatskoj i hrvatski narod, duboko su obilježeni životom i smrću bl. Alojzija Stepinca. Blaženik je baštinik našega identiteta”, istaknuo je nadbiskup Bozanić. Zagrebački nadbiskup naglasio je da našeg blaženika nije potrebno braniti. “Njega treba upoznati i predstaviti onima koji žele spoznati istinu o njemu. Nama vjernicima bl. Alojzije svijetli kao uzor, zato smo večeras ovdje”, rekao je. Na kraju uvodne riječi, kardinal je zahvalio biskupu Periću na knjizi koja je valjana pomoć onima koji žele slijediti uzor najsvjetlijeg lika crkve u hrvatskom narodu.
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić na početku izlaganja je istaknuo da je osjetio literarni, teološki, povijesni i hagiografski naboj listajući stranice knjige “Nada koja ne postiđuje”. “Sve je čini se počelo na Šalati 60-ih godina prošloga stoljeća, kad je mali živahni sjemeništarac iz Rotimlje pročitao životopis ‘Crvena ruža na oltaru’ Pavla Jesiha”, kazao je. Naglasio je zadarski nadbiskup da je čitava knjiga prožeta i uobličena u načelo literarne ljepote, povijesne istine i dobrote kojom je uostalom zračio i život blaženog Alojzija. Pohvalio je teološki rječnik kojim msgr. Perić približava čitatelju tri paradoksalna dara koje je Isus obećao i darovao svojim učenicima. “Te darove obilato otkrivamo u pojedinim dionicama Stepinčeva života: U nevoljama će te grcati do grla. Biti neustrašivi makar vas koštalo glave. Bit će te radosni u dubini svoga srca”, zaključio je nadbiskup Puljić.
Promatranje blaženikova života kroz prizmu Isusova Križnoga puta nadbiskup zadarski je okarakterizirao kao potresno. Naglasio je da je biskupijsko hodočašće iz Hercegovine 3. ožujka 2018. na Blaženikov grob u Zagrebu, bilo povodom autoru sročiti 14 stajališta križnoga puta u 14 godina njegova zatvorsko-zatočeničkog sužanjstva. “Kao što je hrabro dočekao početak rata, tako je spremnih ramena primio križ koji mu je usječen po završetku rata”, rekao je msgr. Puljić.
Veliku inspiraciju nadbiskup Puljić vidi u stranicama o Stepinčevu molitvenom životu kao i susretima s ljudima, ljubavi prema Euharistiji i otajstvu križa koji je nosio. Istaknuo je i poticajne stranice svevremenskih poruka iz duhovne oporuke dragim dijacezanerima. “Posebno je upečatljivo poglavlje o Blaženikovoj čistoj savjesti, prezavodljivim ponudama drugova u ono vrijeme, ako prizna i odobri ideološko svećeničko udruženje. Kada ga nisu uspjeli slomiti, govorili su da procesa ne bi ni bilo da je Stepinac bio malo taktičniji i fleksibilniji”, naglasio je nadbiskup zadarski Želimir Puljić.
Dr. Jure Krišto otvorio je izlaganje rekavši da se u knjizi biskupa Ratka Perića krije senzacija. Kao izravni doprinos historiografiji okarakterizirao je pismo od 18. svibnja 1943. koje je komunističko tužiteljstvo pripisalo kardinalu Stepincu. To pismo bilo je najvažniji predmet optužnice i osude koju je izrekao komunistički sud na montiranom procesu hrvatskome Blaženiku. U knjizi se, među ostalim, navode dijelovi rasprave na procesu, gdje je optuženi nadbiskup energično zanijekao da je autor ili potpisnik navedena pisma.
“Velik doprinos monsinjora Perića je u tome što je otkrio i objavio da postoji prvi koncept pisma na talijanskom i ispravljena i dopunjena verzija koja nije identična onoj pronađenoj, u ministarstvu vanjskih poslova NDH u Zagrebu”, rekao je prof. dr. Krišto.
Nastavio je govor o pismima kako bi otkrio novinu da su obje verzije pisma pronađene u zavodu sv. Jeronima u Rimu. Zanimljivo je da se čuvaju u pisanoj ostavštini prof. dr. Krunoslava Draganovića i to u podfondu “Radna grupa efendija“. “Efendija je ime kojim su kolege ponekad zvali Draganovića, a i sam se ponekada tako imenovao”, naglasio je prof. dr. Krišto dodavši da postoje dobri razlozi za pretpostavku da je Draganović znatno utjecao na sadržaj pisma.
“Monsinjor Perić na temelju pronađene izvorne koncepcije pisma i njegove redakcije, nedvojbeno utvrđuje da je to pismo nastalo u krugu tih Hrvata u Rimu. Utemeljeno možemo tvrditi da je krug ljudi oko Draganovićeve grupe sudjelovao u stvaranju toga pisma, kao i krug ljudi iz ministarstva vanjskih poslova NDH”, zaključio je.
Biskup Ratko Perić napomenuo je da će tijekom izlaganja pod nazivom “Kardinal i Maršal” biti fraza koje su uznemirujuće. Istaknuo je da će neke riječi i rečenice biti izrečene u duhu ondašnjega vremena i da ih tako treba shvatiti, a ne transponirati u današnje vrijeme i obrnuto. U svojem izlaganju dotaknuo se svih indirektnih susreta Alojzija Stepinca i Josipa Broza Tita, kao i jednog susreta gdje su njih dvojica razgovarali licem u lice.
“Josip Hrnčević javni tužitelj i glavni redaktor optužnice uz Jakova Blaževića, 11. svibnja 1993. u Zagrebu je izjavio da je Tito opsjednut Stepinčevim slučajem. On bi ga učinio svecem samo da ga se može riješiti”, istaknuo je autor knjige. Nadalje je rekao da se Stepincu nakon 18 dana koje je proveo u istražnom pritvoru, vidjevši što mu se sprema, komunističkim istražnim procesom i vlastitom refleksijom sve iskristaliziralo. “Alojzije Stepinac si posve posvješćuje trajno crkveno načelo da je pravo mučeništvo ako se ono želi, a ne ako se od njega bježi”, naglasio je biskup Perić.
Tijekom jedinog susreta s maršalom, blaženi Alojzije se dotaknuo 5 provjerenih crkvenih načela usmjerenih protiv nacionalne Crkve. U svojoj knjizi msgr. Perić ih donosi ovim redoslijedom:
a) Važno je državu stvoriti, ali je još važnije urediti.
b) Mudri državnici poštuju religiozne osjećaje državljana i slobodu savjesti.
c) Bivša je država (Kraljevina Jugoslavija) uredila položaj pravoslavaca, ali ne i katolika, strahovita pogreška.
d) Za katolike je mjerodavna Sveta Stolica, a najbolja je forma konkordat.
e) Uspostava međunarodnih odnosa sa Svetom Stolicom znači međunarodni prestiž za novu državu.
Daljnjom analizom odnosa između Tita i blaženog Alojzija Stepinca, autor knjige ukazuje na koje je sve načine Tito pokušao maknuti Blaženika iz Jugoslavije. U jednom trenutku ga slikovito naziva “novim Mojsijem”, koji je trijumfirao nad faraonom Titom u ovom životu.
Dotaknuvši se maršalova pritiska na Stepinca i Katoličku Crkvu u Hrvata, da treba olabaviti doticaj s Rimom, nadbiskup Perić je pročitao Alojzijev komentar na taj pritisak: “Oni bi nam željeli nacionalnu Crkvu, Crkvu po uzoru ruske kojom zapovijeda Staljin. Takvoj Crkvi oni bi rado dali subvencije, plaće, vratili posjede, nju bi oni slavili novinama i koješta drugo. Ali je pitanje da li bi takva Crkve zasluživala uopće ime Crkve Kristove.”
“Sučelila su se dva svijeta, odnosno dvije države. Civitas Dei – Božja država sa sustavom savjesti kao Božjega glasa i zakona u kardinalu i Civitas Terrena – zemaljska država bezbožne revolucionarne komunističke svijesti u maršalu. Odnosno kraljevstvo bogoljublja, Božje istine i pravde u Stepincu, odnosno kraljevstvo sebeljublja i lukavštine i laži u Brozu, zaključio je biskup Ratko Perić.
Po završetku predstavljanja knjige „Nada koja ne postiđuje” mostarsko-duvanjskoga biskupa Ratka Perića, na poziv voditeljice Diane Tikvić, druženje je nastavljeno u prostorima Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu.
