Na današnji dan, 1918. godine stvorena je prva država južnoslavenskih naroda pod nazivom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).
Novonastala država zauzimala je teritorij današnje Srbije, BiH, Makedonije i Crne Gore, te najveći dio današnje Hrvatske i Slovenije.
Ideja stvaranja jedne države koja bi okupila većinu južnoslavenskih naroda nastala je početkom 19. stoljeća, a eskalirala je nakon ubojstva austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda 28. lipnja 1914.godine u Sarajevu.
Srbija, koja se nakon sarajevskog atentata našla pod udarom Austro-Ugarske, prvi put službeno iznosi stav o ujedinjenju Južnih Slavena u jednu državu kroz Nišku deklaraciju 7. prosinca 1914. godine.
U travnju sljedeće godine u Parizu je osnovan Jugoslavenski odbor čiji je osnovni cilj bio spriječiti realizaciju razotkrivenog tajnog Londonskog ugovora, po kojem bi po završetku Prvog svjetskog rata, dio austrougarskog teritorija na prostoru južnoslavenskih zemlja pripale Italiji, a dio Srbiji i Crnoj Gori.
20. srpnja na Krfu je potpisana deklaracija između Nikole Pašića, predstavnika izbjegličke srpske vlade i Ante Trumbića, predstavnika Jugoslavenskog odbora. Krifskom deklaracijom dogovoreno je stvaranje neovisne države koja je trebala biti ustavna i demokratska.
U Zagrebu je u listopadu 1918. godine osnovano Narodno vijeće SHS-a. Ovo vijeće je brojalo 80 članova, od kojih je iz Bosne i Hercegovine bilo 18, uz dodatnih pet imenovanih iz sastava raspuštenog Bosanskog sabora.
Od Kraljevine SHS do Kraljevine Jugoslavije
U tom razdoblju zemlje sa kojima je tadašnja, još nepriznata, država graničila počele su “otkidati” dijelove teritorija novoformirane države. Shvativši da je ova novoformirana Država Hrvata, Slovenaca i Srba neodrživa bez podrške Kraljevine Srbije, Narodno vijeće je krenulo u Beograd gdje je 1. prosinca 1918. godine proglašena Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca. Na čelu države bio je kralj Aleksandar I Karađorđević.
Granice novonastale kraljevine će biti povučene tek mirovnim sporazumima između 1919. i 1924. godine.
Tek 28. lipnja 1921. godine na Vidovdan, Ustavotvorna skupština usvojila je Ustav. Vidovdanski ustav kraljevine je predstavljao prvi ustav u povijesti jugoslavenske države. Njime je ona definirana kao ustavna, parlamentarna i nasljedna monarhija, ali je istovremeno kralju kao poglavaru države, dao široke ovlasti. Kralj je po ustavu dijelio zakonodavnu vlast s jednodomnom Narodnom skupštinom.
Koristeći krizu koja je vladala, kralj Aleksandar je 6. siječnja 1929. godine ukinuo ustav, raspustio skupštinu i uveo diktaturu.Taj događaj nazvan je Šestosiječanjska diktatura.
U listopadu iste godine kralj je promijenio ime države u Kraljevina Jugoslavija, a unutrašnju podjelu sa 33 oblasti promijenio je na 9 banovina.
Aleksandara I Karađorđevića ubio je u Marseilleu 9. listopada 1934, Vlado Černozemski, član Unutarnje makedonske revolucionarne organizacije. Ovaj atentat je jedan od prvih zabilježenih kamerom.
Plašeći se invazije sila Osovine u Drugom svetskom ratu, Kraljevina Jugoslavija pristupa Trojnom paktu 25. ožujka 1941, obavezavši se na saradnju sa silama Osovine. Uslijedio je državni udar u kojem je svrgnuta vlada, a vlast je preuzeo 18-godišnji kralj Petar II Karađorđević. Kraljevina Jugoslavija je povukla svoju podršku silama Osovine, koje su 6. travnja napale i pokorile Jugoslaviju.
