Slavimo blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice koji ima svoju daleku prošlost, a vezuje se uz osmanlijska osvajanja u 16. stoljeću.
Europa se tad našla pred velikom opašnošću od turske vojske koja je osvajala nove krajeve i ozbiljno zaprijetila kršćanskom Zapadu. Papa Pio V. pozvao je 1569. kršćanski svijet na molitvu svete krunice, kako bi vjernici i na taj način pomogli svojim braniteljima.
Do odlučne pomorske bitke došlo je 7. listopada 1571. kada je mornarica Svete lige pod zapovjedništvom Don Juana de Austria kod Lepanta, na ulazu u Korintski zaljev teško porazila tursku flotu. U mletačkoj mornarici spominju i galije s Krka, Cresa i Raba, Šibenika, Trogira, Hvara i Kotora.
U spomen na veliku pobjedu, izborenu pod zaštitom Blažene Djevice Marije, papa Pio V. je 7. listopada proglasio blagdanom Gospe od pobjede.
Papa Grgur 13. mijenja ime tog spomendana u blagdan Svete Krunice, a papa Pavao VI. naziva ga 1969. blagdanom Gospe od Krunice. U hrvatskim krajevima zovu ga i blagdanom Kraljice svete krunice te blagdanom Gospe od svetog Ružarija ili Gospe Ružarice.
Molitva krunice raširena je, i stoljećima omiljena u katoličkom puku. Po nekim legendama njezini korijeni sežu do 1208. i Marijinog ukazanja svetom Dominiku.
Ona je oblik pobožnosti i molitvenog razmišljanja usmjerenog na Isusa i Blaženu Djevicu Mariju. Teme razmišljanja zovu se otajstva jer se odnose na pojedine istine vjere i važne događaje iz Isusova života: od rođenja i djetinjstva, preko javnog djelovanja do muke i smrti te uskrsnuća, uzašašća i poslanja Duha Svetoga.
Krunica nas uvodi u stanje velikog milosrđa Božjeg čovjeka prema grešniku. Ona poziva čovjeka na pokajanje, potiče nadu i otkriva konačni smisao čovjeka u ljubavi i radosti Presvetoga Trojstva. Kroz ta otajstva vjere vodi nas Blažena Djevica Marija, puna milosti.
Ona nas vodi svojom majčinskom rukom Isusu Kristu i zato nas molitva svete krunice povezuje trajno s Isusom i Njegovom Majkom.
