Safet Oručević je nekad obijao trafike, danas obija istinu; Što kada su “lažne vijesti” istinitije od Safinih “vijesti”?

FakeNews je napisati da je Čović pomakao rijeku. Recimo na Safetovom portalu. Potom tu laž ponavljati. Potom ona postaje News. Na upit Safetovom novinaru možeš li mladiću reći imenom i prezimenom “ja taj i taj Safetov novinar, tvrdim da je Čović pomakao rijeku Allaha mi” – takvi Safetovi autori nestaju. Kao miševi.

Ta sjeća li se netko je li ikada ta laž demantirana? Nije. Zašto? Zato što je Safet upornim ponavljanjem iste učinio da laž o pomaknutoj rijeci postane istina. Njega istina ne zanima. Ako on odluči da rijeka ima da je pomaknuta, onda ima da je pomaknuta.

S druge strane nitko ne smije postaviti pitanje što je sve Safet bagerima pomakao s istočne strane Starog Mosta i li je li time prekršio stroga pravila UNESCO-a? To pitati je zločin. Možda čak i UZP.

Fake News je napisati na Safetovom portalu da je Čovićev čovjek oteo nekog mladića u predsjedničkom gepeku. Potom tu laž ponavljati. Da ona postane istinom. Na upit Safetovom novinaru može li imenom i prezimenom napisati, “ja taj i taj tvrdim da je Čovićev čovjek oteo čovjeka, Allaha mi, u predsjedničkom vozilu, takvi autori nestaju. Opet kao miševi. Autori Safinih portala. Sjeća li se netko da je ikada ta laž demantirana? Nije. Zašto?

Zato što je Safa odlučio da mladić kojeg nije oteo Čovićev čovjek, ima biti otet. Makar i sam ponavljao da nije otet.

Fake News je napisati “Taj i taj je ustaša i čuvar logora u Dretelju, te ubojica američke djece” potom tu vijest šerati po gudurama Safinog neovisnog novinarstva, na prostoru džihada kako ga naziva ugledni Šerif Patković, suradnik uglednog Bakira, potom kasnije, kad se nađeš pred sudom tvrditi “neee ja to nisam pisao, kme,kme, ja sam ti skroz dobar drugarice sutkinjo”. Safetovi portali će to pak prešutjeti. Jer ih istina ne zanima. Zanima ih samo kako od laži načiniti istinu.

I to zovu novinarstvom. Međutim to može biti novinarstvo samo na već pomenutom prostoru džihada. I nigdje više. Ono služi tek samo za zastrašivanje Bošnjaka. I zapravo najbolji je dokaz da Safa i njegovi novinari Bošnjake smatraju lako manipulativnom masom. Čiji se mozak može oblikovati kako oni požele. Bošnjaci im trebaju tek svako 4 godine, da zaokruže za koga Safini interesi, poslovni dakako, odluče.

Fake News je napisati na Vijesti.ba “u siječnju ćemo optužiti Čovića za mučenje zatvorenika”. Potom ta Nihad Čalpina izjava postaje news. Na pitanje autoru izjave samome g.Čalpi, što je s optužnicom i zašto ne tuži Čovića koji je “Mučio zatvorenike i koristio ih za radnu snagu” nećete dobiti nikakav odgovor. Jer cilj vijesti.ba i Safe je bilo zastrašiti Bošnjake. Uvjeriti ih da će ih Čović voziti u logore ako pobijedi. Da on već žicu za logor mota. To je tzv. Gonzo novinarstvo koje bi ako EU ikada dođe tu trebalo biti zabranjeno. Safet je prvak Gonzo novinarstva u BIH.

Od sada ga zovemo Gonzo Oručević.

FakeNews je od žene koja je slavila ratnog zločinca u svom filmu, praviti humanisticu, dodjeljivati joj fake novinske nagrade, od žene koja je od silovatelja Srpkinja u Dretelju, napravila humanistu od takve žene praviti žrtvu. Ta žena je Safin projekt. Fake je od mladića koji je prijetio USA CIA-i i BH vlastima, ljudskim žrtvama, ako se krene u džihadiste Pogorelice, praviti antifašistu. Taj mladić je danas Safin projekt. Safa se tako na trenutke čini kao Saff.

Sve to dakle čini Safin Gonzo portal sve ove godine. I on je samo mali dio ukupne i ogromne industrije laži na prostoru džihada Bosne i Hercegovine. Prostoru kakvim prostor Armije BIH nazivaju najugledniji generali iste te Armije. Multietničke.

Ovo gore je tek nekoliko primjera, iz ogromnog područja fake kulture, kojoj smo izloženi već desetljećima. Zahvaljujući šutnji OHR-a i uglednih organizacija u BIH koje su tu instalirane da troše EU pare kako bi zaštitile slobodu riječi.

Sva ta kultura laži i propagande, toliko je uspješna da su nekakvi hrvatski politički miševi iste prihvatili kao činjenice. Recimo Dijana Zelenika. Žena miš. Ona koja želi biti hrvatski predstavnik u Predsjedništvu, a mrtva hladna prihvaća laž koju nam plasira BismilahNews i istom laži operira kao činjenicom. I to bi nas, kaže bolje, gore, branilo. To nešto što se zove Dijana.

Radi se dakle o medijskom prodoru. Prodoru fakenewsa u prostore van džihada. U glave “naših” koji žele biti predsjednici nama. Što bi nas moralo prilično brinuti.

Hajd’mo sada malo o ironiji.

Kako pripadnicima bismilah novinarstva pojasniti što je to ironija? I je li ironija nužno fakenews? Ako BIH ikada postane unitarna država hoće li nam bismilahnews kultura zabraniti pravo na cinizam, ironiju i sarkazam? Hoće li nam Sarajevo ukinuti pravo na metafore?

Idemo po redu.

Prvi primjer:

Tvrditi kategorički da je Safa Oručević pošten čovjek je fake news. Ta postoji dokument kako ga je još Titova Jugoslavija privodila zbog obijanja trafika. On je kao mali još pokazivao tu sklonost ka uzimanju tuđeg. Što se kasnije manifestiralo na trafikama. Nekad se borio za uzimanje tuđih materijalnih stvari, danas se bavi otuđivanjem prava. Cijelim kolektivima. Prvo ih sotoniziraš onda im otmeš prava. I bježiš. Slično kao s trafikama samo isto.

Međutim ironijski se može koristiti sljedeća fraza “Taj pošteni čoovjek iz kioska, gospodin Safa Oručević”. Čitatelj s nešto malo natprosječne inteligencije primijetit će u toj rečenici “The Ironiju”.

Ironija je isto tako napisati da je Emir Suljagić snažno osudio nasilje nad ženama. Očito je da se radi o ironiji a ne fakenewsu. Glupan ironiju ne kuži. Pametan kuži.

Ironija je napisati da Komšić nije nacionalist. Pametan čovjek zna da Komšić jest nacionalist. Iz čega se da lako zaključiti da je Slavo Kukić ironičan kada ga brani da on to nije.Ili je možda glup. Sami procijenite.

Tvrditi opet, kategorički da Safet Oručević mrzi sve hrvatsko bila bi laž. Jer postoji dokaz da je imao člansku iskaznicu HVO-a. Ne možeš tvrditi da čovjek koji je bio vojnik generala Praljka i s njim u Lipanjske zore zoru čekao, s njim dovozio humanitarnu pomoć u Mostar, mrzi sve hrvatsko. Ako je surađivao s hrvatskim ratnim zločincem, običnog Hrvata morao bi obožavati. Je l’ tako? Il smo mi ovdje ironični? Procijenite sami.

A što je onda prava i čista ironija i kako ironiju razlikovati od fake newsa? Vrijedi li ironičan tekst manje od točnog teksta?

Ne. Vrijedi čak više. Jer čitatelja tjera na razmišljanje. Da sam zaključi istinu.

Ironija je , drugovi i drugarice, i svi vi kojima je istina na srcu, a putovnica u džepu, takva književna forma, u kojoj pišući ironično, radeći montaže, radeći fikciju, kroz poseban oblik humora, ukazuješ na neku važnu činjenicu. Koja je istinita.

Evo za primjer prošlotjedno izmišljeno priopćenje Jerke Lijanovića u kojem pozdravlja odluku američke vlade da Špirića stavi na crnu US listu. Jasno je da se radi o nečemu što se nije dogodilo. To nikome ne treba naglašavati osim Darku Brkanu i Safinim novinarima.

Nisu ljudi krivi što ne kuže. Znanost je dokazala da je za razumijevanje ironije potreban nešto veći IQ.

Tom ironičnom vijesti ukazuje se na koju istinu? Na koju činjenicu dragi polaznici Poskokove škole novinarstva?

Na činjenicu da je jedan od najkorumpiranijih BH političara, čovjek zbog kojeg su carinici skakali s mostova, oduzimajući si živote, da taj čovjek nikada nije dospio na US crnu listu nego je čak i pozivan od strane US vlada da se s njima druži. Pa čak postavljan i za ministra. Gdje nas je lakše pljačkao.

Ista je stvar s jučerašnjom fotografskom ironijom koja se masovno proširila medijima. Čak i u Hrvatsku.

Ovaj satirični foto uradak nije dakle fake news. On ironično ukazuje čitatelju na što se svela praksa Safinog Gonzo novinarstva u BIH.

Čitatelj koji gleda ovaj uradak može se složiti s njim a i ne mora. Može ga nazvati glupim a može inteligentnim. Može ga odbiti kao činjenicu a može ga prihvatiti.

Može ostati ozbiljan i zgrožen na njega a može se nasmijati i kazati, jebote pa to je baš tako. Strašenjem Bošnjaka Safa želi postaviti Komšića. Ima neki novi interes.Tako to Safa uređuje. Njegovi su ljudi na Komšićevim listama. A može reći “njah”. Istina je u oku promatrača.

Ono što smeta novinarima vijesti.ba jeste činjenica, da su mnogi građani BIH i ne samo BIH, ovu zafrkanciju prihvatili kao činjenično  uhodanu praksu Vijesti.ba. I ne samo Vijesti.ba.

Isto radi i Senad Avdić. Ovaj vrijedni medijski udarnik s Komšićem odavno trguje oko preuzimanja funkcija koje pripadaju Hrvatima. Sjetimo se da je Avdićevu suprugu i njenu mišićaviju polovicu Komšić poslao na diplomatske jastoge  u Prag. O državnom trošku.

Safin interes je ovdje iznad interesa Bošnjaka. On, na žalost, ili pak na sreću, i ne shvaća, da nikog u Predsjedništvu Dodik ne priželjkuje kao Komšića ,da će Komšić odlično poslužiti Dodiku kao ulje na Dodikovu vatru, i da Čović, ako ga Komšić uspije preglasati bošnjačkim glasovima nikada neće biti jači. A da će srpskohrvatski odnosi u BIH postati nepovratno harmonični i ubetonirani. I to zauvijek. Zašto Safa želi odvratiti Hrvate od ideje zajedničke države i od Dodika načiniti političara kojeg podupire politička većina u zemlji, to samo Safa zna.

Jedan mudar Srbin, osuđujući srpske zločine, prije par dana, govoreći o odnosu žrtve, u nepoštenoj pobjedi, s onim koji je nominalno pobijedio, kazao je, da je u tom slučaju žrtva pobjednik, a pobjednik ostaje poražen.

Možda bi se o tome moralo malo i razmisliti i kada se radi o recentnim političkim nasiljima. Kakve vijesti.ba promoviraju.

Inače , da završimo s vijesti.ba, radi se o portalu koji nas i dan danas uvjerava da su najgori nacionalisti u zemlji zapravo građanski orijentirani futuristi nenavikli na nasilje. Naročito ne na obiteljsko nasilje. Dok Bošnjake koji pokušavaju među Bošnjacima uspostaviti neku kulturu dijaloga s drugima, takve nazivaju izdajnicima bošnjaštva.

Radi se o  portalu koji , barem nama nije poznato da jeste, nikada  nije objavio niti jedan tekst o stradanju Hrvata u Mostaru. Ne sjećamo se niti tekstova o stradanju Srba.

O Bosni i stradanju Nebošnjaka u Bosni, da i ne govorimo. Što se “fašističkom, HDZ-ovom”, Poskoku, ne može prilijepiti, kada je riječ o stradanju Bošnjaka, Srba i drugih.

Eto, to je bila mala škola ironije. I istine.

Uostalom, loše je ovo. Mislimo da  mi sa “UZP portala i NDH portala, sotonskih portala” (sve termini iz Safine tvornice), “manje školovani, glupi  i priprosti”, nismo dostojni podučavati educirane građane iz urbanih sredina Bosne, Konjica, Jablanice, Kalesije i Fejićeve, kako da razlikuju ironiju od fejka.

To je uvreda antifašizmu Bosne i Hercegovine. Nemojte nas više tjerati na to.

Nama je zapravo neugodno, što smo se, kao pripadnici “niže rase koja ne zaslužuje ista prava”, doveli u ovu situaciju. Jer otkad je begovstva u BIH, nikada cafir nije držao poduke begu.

Ne činite nam to više.

Hvala Vam na ukazanom vremenu za čitanje i želimo vam ugodan ostatak tekbira.

Poskok.info