Zahvaljujući povoljnim klimatskim uvjetima, područje Hercegovine je poznato po svojim autohtonim sortama voća. Jedna od voćki koja uspijeva u našim krajevima je i murva, odnosno dud. U prošlosti je gotovo bilo nemoguće proći pokraj neke kuće u našem kraju da u blizini nje nema barem jedno stablo te jako zahvalne i vrijedne voćke.
Vergilije je za dud napisao da je to najpametnija biljka, jer zadnja propupa čekajući toplo vrijeme.
Danas ga nažalost možemo vidjeti samo na rijetkim okućnicama i to kao pojedinačno stablo. Postoji tri glavne vrste duda: bijeli (Morus alba), crveni (Morus rubra) i crni (Morus nigra).
Osim prema boji ploda, među njima postoje i razlike prema hranjivoj vrijednosti, tako da crni dud ima kao i drugo tamno jagodičasto voće visok sadržaj antocijana, zaštitnih tvari organizma. Slobodno ga možemo usporediti s borovnicom, aronijom, kupinom, malinom i drugim biljnim vrstama koje su danas više u uzgoju. Budući da stablo može narasti i do 20m s vrlo razvijenom kuglastom krošnjom, dud više preferira sunčane položaje te ne voli gustu sadnju. Stablo crnog duda nešto je niže rastom pa se bolje uklapa u blizini okućnica. Stablo duda je u našim krajevima listopadno, dok je u tropskom pojasu zimzeleno. Podnosi tla slabije kvalitete iako preferira duboka i ocjedita tla neutralne reakcije, ali podnosi i kisele do blago alkalne reakcije. Kada se primi, bez problema podnosi sušu, a tijekom zime podnosi i temperature do -23°C. Može se uzgajati čak do 1000 m nadmorske visine.
Rezidba duda se provodi ovisno o potrebi i namjeni uzgoja. Dudovi su pogodni za sadnju drvoreda uz put i ograde zbog svoje dugovječnosti, ali i korijena koji raste duboko te ne smeta pri površini za uređenje staza i travnjaka.
Nekada je uzgoj duda bio dosta značajan i u našim krajevima i to ne toliko zbog ploda, koliko zbog lišća. Ono se koristilo za ishranu dudova svilca, leptira čije gusjenice zapredanjem kukuljica stvaraju niti za jednu od najfinijih tkanina-svilu. Dud se može razmnožavati sjemenom, reznicama ili cijepljenjem. Za razmnožavanje sjemenom preporučuje se očistiti i posijati sjeme odmah iza berbe jer je stratifikacija sjemena dugotrajna. Reznice se uzimaju od starijih odrvenjelih izboja, režu se na 20-30cm (3 pupa) i odmah stavljaju na ukorjenjivanje. Reznice se mogu zavezati u snopiće i posaditi na 10 cm dubine na ukorjenjivanje. Kad se iz pupova razviju izboji oko 5 cm, reznice se otkopavaju i sade zasebno. Vrijednost cjelokupne biljke duda je višestruka i ogromna tako da ću navesti samo neke bitnije osobine. Burad za rakiju su nekada bila izrađivana većinom od dudova drveta koje je rakiji davalo nakon 12 mjeseci držanja karakterističnu zlatnu boju i vrhunsku aromu. Na području Neretve dudovo drvo koristilo se i za izradu dijelova za tzv. Neretvansku lađu. Od dudovih plodova, listova, kore mogu se praviti raznorazni pripravci, čajevi, sokovi, rakije, marmelade, sirupi i još dosta toga. Plod duda sadrži slobodne organske kiseline (limunska i jabučna), vitamine; C, B, K, A i E , željezo, kalij, mangan, magnezij pektine i druge korisne tvari.
Mnogi stručnjaci tvrde da dud zaslužuje biti uvršten u superhranu jer sprječava starenje i pomaže kod mnogih bolesti.
U narodnoj medicini crni dud se koristi protiv upale mokraćnih kanala, bolesti usne šupljine i grla, epilepsije, depresije, nesanice, te kod ugriza zmija. List crnog duda poznat je pučki lijek za snižavanje i regulaciju šećera u krvi pa se često koristi u čajnim mješavinama za dijabetes.
Bijeli dud ima veliku primjenu u kozmetici jer se nalazi u sastavu mnogih preparata za izbjeljivanje kože, uklanjanje mrlja i pjega, jer sadrži inhibitore koji smanjuju sintezu melanina. Također se nalazi u sastavu
preparata protiv starenja kože, za toniziranje i čišćenje lica. Kora liječi bolesti crijeva, želuca, pomaže kod trovanja hranom, alkoholom i gljivama. Prah od kore duda se koristi i kao melem za zarastanje rana, a uvarak od kore pije se protiv povišenog krvnog tlaka. Dudovo drvo ne napadaju nikakve značajne bolesti i nametnici, tako da je riječ o ekološki održivoj biljci koju bi svakako trebalo što više koristiti kao sezonsko voće koje nam može pružiti brojne blagodati zahvaljujući svojim osobinama, i potaknuti ljude da ponovno sade ovu biljku kako bi bar donekle vratila svoj sjaj uz okućnice širom Hercegovine.
