Na simboličan način, polaganjem cvijeća uz spomen obilježje vojvodi Vlatku Vukoviću na nekropoli Boljuni, u stolačkoj općini, Udruga „Vitezovi hercega Stjepana Kosače“ iz Stoca i Udruga „Vojvoda don Ivan Musić“, iz Ljubuškog, obilježile su 630. godišnjicu bitke kod Bileće.
Prema poznatim povijesnim vrelima bitka kod Bileće zbila se 27. kolovoza 1388. (negdje se spominje 26. kolovoza, što u biti nište ne mijenja). U toj bitki Vlatko Vuković je potukao tri puta brojniju tursku silu koju je predvodio rumelijski begler beg Lala Šahin, također čuveni vojskovođa. Lala Šahin je 1371. godine u bitki na Marici, teško porazio srpsku vojsku koju su predvodili kralj Vukašin i njegov brat despot Uglješa. U sudaru s precima današnjih Hercegovaca Lala Šahin je jedva izvukao živu glavu, a njegova brojna vojska oko 18.000 ljudi, je hametice potučena.
Bitci kod Bileće prethodio je upad manjih četa turske vojske 1386. godine, kada su se uspjeli probiti sve do doline Neretve. „Napad jačim snagama izvršen je dvije godine kasnije pod zapovjedništvom Sahin-paše, čiju su vojsku Bosanci zadržali kod Bileće. Tu je Tvrtkov vojvoda Vlatko Vuković 27. augusta 1388.,potpuno potukao Turke“, navodi Boris Nilević u djelu „Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata“, str. 67., Sarajevo, 2004.
„Kod Bileće, 27. avgusta, dočekao je tursku vojsku, u hercegovačkim klancima, vojvoda Vlatko Vuković sa bosanskom vojskom i potukao je do nogu. Jedva se spasio sam Šahin sa malim brojem pratnje i ljudi“, navodi srbijanski povjesničar hercegovačkih korijena, Vladimir Ćorović, „Istorija Srba“,str. 244., Beograd, 2011.
Citirajući Mavra Orbinija, dubrovačkog benediktinca, povjesničara i prevoditelja Esad Kurtović, u djelu „Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača“, Sarajevo 2009., navodi: „On (mislim se na Orbinija) samouvjereno naglašava da je Vlatko za svoje uspjehe u borbama protiv Osmanlija bio nagrađen od strane Tvrtka Kotromanića svim onim oblastima koje su kasnije nazvane Hercegovinom“, str. 33.
Vojvoda Vlatko Vuković sudjelovao je u mnogom bitkama, među ostalim i na Kosovu, odakle se vratio s vijesti o pobjedi kršćanske vojske, o čemu je bosanski kralj Tvrtko izvijestio zapadne zemlje, pa je ostalo zabilježeno da su tom događaju u čast, u Parizu zvona zvonila.
Simboličnim činom dvije udruge koje kroz rad promoviraju značajne događaje i osobe iz povijesti Hercegovine, željele su skrenuti pažnju javnosti ne samo na događaj, nego i na činjenicu da se ne nekropoli Boljuni južno od Stoca uz prometnicu prema Neumu, nalazi grob tako značajne ličnosti iz povijesti srednjovjekovne bosanske države. Na krstači uz stećak kojeg je raspolovio pad hrasta, piše: „A se leži dobri junak i čoek Vlatko Vuković – piše Semorad.
