Ima tu i simbolike, dok se lastavice, one prave, lat. Hirundo rustika, u drugoj polovini kolovoza grupiraju u veća jata i pripremaju na put u toplu Afriku, za uzlet se sprema i čapljinska Lasta, tvornica keksa i vafla, piše Večernji list BiH.
Feniks iz pepela
Prije samo godinu dana nitko nije vjerovao da bi sinonim Čapljine, za ovaj dio Hercegovine golemo tvorničko zdanje uz željezničku prugu, moglo ponovno oživjeti. Međutim, u krugu tvornice čisti se i radi, kosi korov, reže drveće, mete i nosi. Mogućnost obnove proizvodnje najavljuje i stečajna upraviteljica Behrija Huseinbegović, koja se specijalizirala za oživljavanje posrnulih tvrtki.
Stečajna upraviteljica ističe da će se više znati nakon okončanja nastavka Skupštine vjerovnika, najavljenog za 22. kolovoza. Prvi dio skupštinskog zasjedanja održan je 12. srpnja, ali kako cijeli postupak iz objektivnih razloga nije mogao biti završen, za koji dan uslijedit će nastavak. Dok gledamo kako se uređuje tvornički krug, dvojica bivših zaposlenika tajanstveno se smješkaju na naše upite hoće li oživjeti Lasta. Odgovore ipak ne dobivamo, ali se prisjećamo 26. siječnja 2017., štrajka radnika Laste nakon kojega su im uručene radne knjižice. Svi su kao jedan ponavljali: “Nije propala Lasta, nego privatizacija!”.
Iz svake njihove geste, bez obzira na mizerne plaće, vidljiva je bila vezanost uz tvornicu, pogone iz kojih su izlazile slastice koje su bile veliko zadovoljstvo svima. Tvornicu su doživljavali kao dio sebe. Nikada ni za jednog od brojnih štrajkova, kojima su nastojali izvući svoje plaće od većinskog vlasnika hrvatske tvornice Zvečevo iz Požege, nije zabilježeno da je netko oštetio i najmanji dio pogona. Trpjeli su i šutjeli, svjesni da stvari ne idu u željenom smjeru. Za njih je bilo važno što im kažu kupci njihovih proizvoda, a to su bili Čapljinci i mnogi drugi s prostora bivše države i regije. Oni su im ponavljali kako nitko ne pravi takve štrudle, kolutiće, keks… Njima je očito upravo to bilo važno – mišljenje potrošača. Međutim, malo tko je pomišljao da bi tvornica u očito neuspješnoj privatizaciji mogla opet raditi i proizvoditi omiljene slastice. Sada je taj čin vrlo izgledan, potrebno je da Skupština vjerovnika da “zeleno svjetlo” te da se osiguraju sredstva za pokretanje proizvodnje. Obećanja očito ima jer inače oprezna Behija Huseinbegović ne bi dala znak za čišćenje kruga i podmazivanje strojeva.
Primjeri iz BiH i RH
Podsjećamo, proizvodnja u Lasti stala je 23. prosinca 2016. kada se, mislili su radnici, krenulo na kolektivni godišnji odmor. Umjesto nastavka, 26. siječnja 2017. slijedila je obustava proizvodnje i zadnji štrajk zaposlenika kada su doznali za prestanak rada. Nakon nepovoljne reakcije javnosti, više da ne dođe do bojkota njihovih proizvoda, iz Zvečeva su se oglasili priopćenjem kako će se proizvodnja obnoviti, odnosno kako se na tomu radi. Taj dan nije dočekan, a Općinski sud u Mostaru odlukom od 22. svibnja otvorio je stečajni postupak nad “pravnom osobom Lasta, tvornica keksa i vafla d. d. Čapljina”.
Za stečajnu upraviteljicu imenovana je Behrija Huseinbegović, dipl. oec. iz Bugojna. Rezultat tog čina je čišćenje kruga i postrojenja, odnosno priprema za djelomično pokretanje proizvodnje. Naravno, čim se čulo da je lokot s kapije skinut, među Čapljincima počela su nagađanja može li njihova Lasta biti novi Pevec, nova Dita, primjeri uspješno provedenih stečaja koji nisu bili likvidacija, nego novi početak. Dita je u stečaju radila nekoliko godina dok se nije našao kupac. Nada je tu, treba je sada potvrditi u praksi.
