Dok ljudi masovno iseljavaju, jer nemaju apsolutno nikakvu egzistencijalnu perspektivu, glave koje bi morale tu perspektivu stvoriti žive u prošlosti. I to ne bilo kakvoj prošlosti: žive u nekoj izmišljenoj autističnoj i lažnoj prošlosti koju nam podvaljuju kao istinu.
Ista ona folklorna skupina koja je nedavno slavila pobjednička osvajanja vojske koja uopće u tom periodu nije niti postojala, danas je na čelu sa aktualnim koalicijsko partnerskim ministrom Salkom Bukvarevićem (na čelu onog ministarstva koje je prije izbora 2014. bilo hrvatsko ili se neće ići u izvršnu vlast) slavila tobožnje oslobađanje Mostara od HVO-a. O čemu se u biti radi?
Već smo spominjali kako je Odlukom Predsjedništva BiH na čelu sa Alijom Izetbegovićem obrana Mostara predana tada jedinoj organiziranoj vojnoj formaciji: HVO-u. U sklopu HVO-a ratovali su i brojni Muslimani. Dok se ratovalo protiv srpskog agresora, u Sarajevu su se kovali planovi napada na „ekstremističko krilo HDZ-a“ kako ih je nazvao u svojoj Direktivi Sefer Halilović. Arif Pašalić, s druge strane, bio je zadužen za koordinaciju tih napada. U Mostaru i Hercegovini to je značilo okretanje oružja prema svojim dotadašnjim suborcima. Prvi veći incident u Mostaru se dogodio 17. travnja 1993. kada je na punktu kod bivše robne kuće Hit u Mostaru tijekom policijskog sata, bez ikakvog povoda od strane pripadnika Armije BiH ubijen Ivica Talić, pripadnik HVO-a. Dana 02.05.1993. Arif Pašalić izdaje naredbu o „uvezivanju sa spavačima u HVO-u“ kojima je data naredba kako i što raditi.
Prema tome, Armija BiH na današnji dan nije nikoga oslobađala, nego okrenula oružje protiv svojih suboraca. Nakon „oslobođenja“, na „oslobođenom“ teritoriju bili su osnivani logori za Hrvate (Sjeverni logor, 4. osnovna škola, zgrada SDK, škola u Potocima,…), a cijeli „oslobođeni“ teritorij je očišćen od nemuslimanskog pučanstva. Statistike popisa pučanstva 2013. i izvješća ministarstva civilnih poslova govore kako su područja koja su „oslobođena“ prije 25 godina ona područja sa najmanjim koeficijentom povratka prognanih i izbjeglica. Dakle, etničko čišćenje, pardon, oslobađanje uspjelo. S druge strane, indikativno je kako su i tijekom najžešćih ratnih sukoba, kao i danas, područja pod kontrolom „zločinaca“ iz HVO-a jedina istinski multietnička područja u BiH.
Ovim putem pozivamo folklorne skupine iz redova koalicijskih partnera SDA i drugih, da se okrenu budućnosti, a da ne robuju nekoj izmišljenoj verziji prošlosti. S druge strane, ovim putem pozivamo profesionalne Hrvatine iz redova HDZ-a da se koji put prije nas oglase kada nam drugi povijest žele pisati i, po mogućnosti, kada to urade, da to urade kako treba, da ne bi morali poslije sami sebe demantirati, kao što je to nedavno bio slučaj.
Hrvatska republikanska stranka
