Na blagdan Sv. Ivana Krstitelja, u nedjelju 24. lipnja, župa i svetište u Podmilačju, svečano su proslavili patron, uz tradicionalno okupljanje mnoštva vjernika, hodočasnika iz cijele BiH, ali i iz drugih zemalja.
Već u ranim jutarnjim satima započele su sv. ispovijedi, a potom su uslijedile svete mise u 7 i 8:30, dok je središnje misno slavlje s molitvama za bolesnike upriličeno u 11 sati, a predvodio ga je provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, fra Jozo Marinčić. U koncelebraciji je bilo 20-ak svećenika, a asistencija kod oltara bili su đakoni i bogoslovi Franjevačke teologije u Sarajevu. Liturgijskim pjevanjem ravnao je fra Emanuel Josić, piše Nedjelja.ba.
Na početku, okupljenim svećenicima i vjernicima obratio se podmilački župnik i upravitelj svetišta fra Filip Karadža koji je sve pozdravio i zaželio dobrodošlicu.
U prigodnoj propovijedi provincijal Marinčić naglasio je da Sv. Ivan pokazuje kako prava poniznost pretpostavlja hrabrost. „Ponizite se, to je hrabar čin. Oprostiti – to je hrabar čin. Nemojte bježati od toga, koliko je ljudi u zavadi, ne razgovaraju – upravo jer se teško mogu poniziti, što teško mogu priznati. Treba im hrabrosti biti pred Bogom malen i prihvatiti vlastite granice. To je prava veličina koja daje da Bog bude Bog i koja zahvalno prihvaća vlastito dostojanstvo“, kazao je fra Jozo.
„Stalno nekako govorimo o krizi – krizi ovoga, krizi onoga, stalno je neka kriza prisutna u našim životima i među nama. U čemu je kriza svijeta? U čemu je kriza povijesti? Gdje se događa sav taj mrak povijesti? Kriza nas kršćana, neću reći kriza materijalistička, nego kriza nas kršćana jest što kršćanin više ne moli, što se molitva više ne čuje u našim kućama, u našim obiteljima i jer rijetko silazi s naših usana. Ne stavljamo Boga na prvo mjesto! Nema ga! Kriza obitelji je kriza molitve. Kad nastaje kriza u obitelji – onda kad prestane molitva u obitelji! Kada se ne razgovara s Bogom ne razgovara se ni među sobom… Postali smo narod kukanja, stalno nam nešto smeta, a znajte – nikad nije bilo lako ovom narodu, ali s vjerom u Boga, u teškim vremenima postajali su još samosvjesniji i još životniji. Sv. Ivo je bio čovjek molitve. Ugledajmo se na Sv. Ivu, da možemo biti ljudi molitve, ljudi susreta s Bogom. I zato se obraćam vama, dragi roditelji, nemojte nekom ostavljati svoju djecu – budite blizu njima. Budite blizu svojoj djeci u ovim trenucima, posebno kad trebaju odlučivati o važnim stvarima svoga života. Budite bliski svojoj djeci i pokažite im gdje su prave radosti duhovne, da ih ne nadvlada tjeskoba“, potaknuo je provincijal Bosne Srebrene.
U nastavku je istaknuo kako je jedna od temeljnih duhovnih vrijednosti, na koju poziva Sv. Ivo, solidarnost. „Međutim, vrijeme u kojemu živimo – tjera nas na sebičnost. Postajemo jako sebični ljudi i zaokupljeni samo sobom, drugi nas nekako ne interesiraju. Prolazimo pored njih, pogotovo pored onih u potrebi, koji su u poteškoćama… Ne, ja vidim samo sebe… Molimo Boga da nas oslobodi od te sebičnosti i zatvorenosti da se s ovog hodočašća vratimo osnaženi i ohrabreni Božjim duhom, da živimo duh solidarnosti na koji nas poziva Sv. Ivo“, poručio je, između ostalog, fra Jozo.
Nakon misnog slavlja uslijedilo je pučko veselje uz glazbu i okrjepu.
Svetište Sv. Ive Krstitelja u Podmilačju, danas slovi kao najveće nemarijansko svetište katolika u Bosni i Hercegovini. Mnogi vjernici su i ove godine molili za zagovor moćnom zaštitniku Sv. Ivanu, prelazeći pješice i više od 100 km kako bi uoči i na svetkovinu bili u njegovu svetištu.
Hodočasnici su stizali sa svih strana, ne samo iz Jajca i okolnih župa, već i iz Lašvanske te župa Lepeničke doline iz kojih se pješačilo po 120 i više kilometara. Većina hodočasnika do Podmilačja je stizala preko Vlašića, a nakon odmora i okrepe u Dobretićima dolazili su na svoje odredište.
Mnogi su noć s 23. na 24. lipnja proveli pod otvorenim nebom u vrećama za spavanje ili jednostavno pokriveni dekama i jaknama.
Ivandan je najznačajnija svetkovina ljetnog ciklusa. Neki ga nazivaju i „ljetnim Božićem“. Bogat folklorni sadržaj uz ovu svetkovinu povezuje se poklapanjem s ljetnim solsticijem, to jest najduljim danom i najkraćom noći. Tako se večer uoči Svetog Ivana pale krijesnice, a u Hercegovini ih zovu i svitnjaci.
