Otkad se pamti u Hercegovini se proizvode vrhunska vina. Čuvene su sorte žilavke i blatine, a vina su i prije više od 100 godina osvajala zlatne medalje na svjetskim sajmovima.
Hercegovina vino iz Mostara najveći je naš proizvođač, ali i izvoznik vrhunskih vina koji nastavlja veliku i uspješnu tradiciju hercegovačkih vinara i vinogradara, piše Klix.ba.
Veselko Čule, direktor Hercegovina vina, kazao je kako sa sestrinskom tvrtkom Vinarijom Čitluk u posjedu imaju gotovo 400 hektara vinograda.
“Koliko je teško opstati danas najbolje govori činjenica da je čuvena Vinarija Dingač ugašena, a da mi i dalje radimo i postojimo. Posebno kad se zna koliko su poticajne mjere u Hrvatskoj jače nego kod nas. Tajna našeg opstanka leži dobrim dijelom u tome da smo zaradu iz trgovine i drugih djelatnosti ulagali u vinograde i vinariju. Samo u posljednjih nekoliko godina uložili smo u vinariju blizu osam milijuna KM”, kaže na početku razgovora za Klix Čule.
On tvrdi kako su sigurno najveći priozvođači vina, posebeno najveći izvoznici.
“Godišnje se u Vinariji Čitluk proizvede od tri i pol do četiri milijuna litara raznih sorti vina, a više od šezdeset posto ode u izvoz. Danas izvozimo u 24 zemlje, u nekim zemljama smo simbolično zastupljeni, a negdje smo dominantni. Glavna tržišta su zemlje regije i Europska unija, posebno Njemačka. Posljednjih godina se pojavljuje Kina, gdje izvozimo najkvalitetnija i najbolja vina”, priča Čule.
Kinesko tržište je otkriveno prije sedam godina, u početku su išle samo simbolične količine, ali je to godinama raslo. Tržište je to koje godišnje uveze između 600 i 800 milijuna litara vina, a ima i svoju proizvodnju koja raste.
“U Kini smo sudjelovali na nekoliko sajmova, nekad smo radili s jednim uvoznikom, danas imamo četiri. Potencijal tog tržišta je naravno mnogo veći nego što mi danas radimo. Godišnje izvezemo blizu 150 tisuća boca, siguran sam da bismo mogli još više, ali bismo morali promijeniti marketinški pristup, biti agresivniji. Istok je perspektiva, to su tržišta koja cijene vina iz Bosne i Hercegovine. Oni imaju poštovanja prema našim vinima, a naša kvaliteta to opravdava”, kaže.
Tržišna filozofija nastupa naših vinara na tom ogromnom tržištu nije količinski pristup, već inzistiranje na kvaliteti, u čemu naša vina redovito odnose pobjede.
“Potencijal našeg prostora je ogroman, ali treba imati smjelosti staviti naša vina u cjenovni razred od deset do dvadeset i pet eura te na sajmovima osvajati nagrade u konkurenciji talijanskih, francuskih i španjolskih vina. Naša vina u Kini dostižu vrijednosti od 300 do 500 eura, što je našim ljudima začuđujuće. Treba napomenuti da mi izvozimo po dosta nižim cijenama od tih, ali kvaliteta vina ipak dostigne takve cijene”, pojašnjava Čule.
Inzistiranje na kvaliteti fokus stavlja na autohtone sorte žilavku i blatinu, iz njih se želi izvući maksimum.
“Kako se one stotinama godina nalaze na ovom području, tako su se prilagodile ovom vremenu i tlu. Naši tehnolozi iz njih izvlače takvu kvalitetu koja začudi mnoge. Tako je nevjerojatno da se nakon naših uspjeha žilavka i blatina počinju saditi u Dalmaciji, što nikad ranije nije bio slučaj. Vinarstvo je kod nas zabilježilo veliki razvoj, posebno kad je poznato da je ovdje kod nas prije dvadesetak godina bio rat i sve ono što je on donio”, ispričao je Čule.
Kaže kako je ranije kod nas bilo mnogo uvoznog vina, ali kako je veliki uspjeh da danas po sarajevskim, mostarskim ili banjolučkim restoranima dominiraju domaća vina i čine osamdeset posto ponude. Značajan uspjeh napravljen je i ulaskom u ekskluzivne restorane i hotele u Dubrovniku i Dalmaciji, opet inzistirajući na kvalitetu.
“Vinogradarstvo kao svaka biljna proizvodnja na otvorenom je rizičan posao. Bez jače podrške teško se može očekivati daljnji značajniji napredak, jer se konkurira zemljama koje stopostotno stoje iza svojih proizvođača. Loša se iskustva imaju s osiguravajućim kućama, isplata po osnovu šteta je nedovoljna i onda se mnogi odlučuju ne osiguravati prinose, već ostavljaju novac za crne dane”, kaže.
Iskustva razvijenih zemalja su drugačija, negdje vlasnik osigurava pola iznosa, država drugu polovicu, negdje država osigurava sve.
“Podrška nam je potrebna, posebno kod kupovine tehnike. Poticaji postoje, ali mi očekujemo izdašnije. Tehnika je poskupjela, a kod nas su poticaji smanjeni. Kad kupujete polovan traktor teško možete konkurirati onom proizvođaču koji ima novac da kupi nov”, kazao je na kraju Veselko Čule, direktor Hercegovina vina.
Sezona koja je tek krenula je obećavajuća, ali u poljoprivredi je sve uvijek neizvjesno. Dolazila je kiša, a time i opasnost od novih bolesti na vinovoj lozi.
Hercegovina vino postoji od 1995. godine, krenulo je s punionicom pića i trgovinom. Sedamnaest godina bili su licencni partner Cockte, a kasnije brojnih drugih pića. Danas imaju ekskluzivni ugovor s kompanijom PepsiCo, ali i mnogim drugim tvrtkama.
