Nedjelja, 22. travnja 1990., pamtit će se kao jedan od najvažnijih datuma u hrvatskoj političkoj povijesti. Toga dana u Hrvatskoj, tada još u sastavu socijalističke Jugoslavije, održan je prvi krug prvih slobodnih višestranačkih izbora nakon 1938.
Ukupno je glasovalo čak 80-ak posto birača, što je potvrdilo želju hrvatskog naroda za demokracijom, protiv dotadašnjeg komunističkog sustava. Prvi suvremeni hrvatski izborni sustav uspostavio je ban Jelačić još 1848., proglasivši izborni red za građanski Sabor s elementima predstavničkog sustava. Idućih stotinu i pedeset godina izborni je sustav dijelio sudbinu državno-pravnog položaja Hrvatske u Austro-Ugarskoj i jugoslavenskim državnim zajednicama. Nakon Drugog svjetskog rata komunistička je vlast onemogućila političke slobode, slobodno kandidiranje i izražavanje stvarne volje biračkog tijela.
Tijekom 1989., u rasulu komunističkog sustava u Europi, u Hrvatskoj su osnovane mnoge političke stranke. Reformirani Savez komunista amandmanima na Ustav dopustio je slobodne, demokratske izbore. U predizbornoj kampanji najuspješnijom se iskazala Hrvatska demokratska zajednica pod vodstvom Franje Tuđmana koja se žestoko suprotstavila velikosrpskom hegemonizmu. S formulom “Svoj na svome” Tuđman je izričitije i odlučnije od drugih tražio pravo hrvatskog naroda na samoodređenje i državnu suverenost. Krajnji je cilj bila samostalna i nezavisna Hrvatska.
Reformirani Savez komunista dodao je svom starom imenu naziv “Stranka demokratskih promjena”. Poslije “velike šutnje” i on se protivio Miloševićevim velikosrpskim pretenzijama, ali je rješenje krize tražio unutar demokratske, federativne Jugoslavije. U posljednji čas, 1. ožujka, u izbornu utrku uključila se i Koalicija narodnog sporazuma na čelu sa Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom. No ta grupacija nije privukla veći broj glasača iako su joj skupovi bili iznimno posjećeni.
Poslije drugog izbornog kruga, 6. svibnja, HDZ je dobio 42 posto glasova i više od 58 posto mandata od 356 zastupničkih mjesta u Saboru. Potkraj mjeseca prvi se put sastao novi, višestranački Sabor koji je brzo uklonio ideološko socijalističko nazivlje. Time je završeno jedno poglavlje hrvatske povijesti, a počinjalo drugo koje je završilo uspostavom hrvatske državne samostalnosti.