Došao je i taj trenutak. Nakon jednogodišnjeg (ne)vijećanja konačno smo došli do ‘odluke’ Plenkovićevog vijeća mudraca.
Očekivali smo odgovor hoće li doista – i na koji način – u bespuća povijesne (ne) ozbiljnosti biti pospremljeni simboli totalitarnih sustava?
Hoće li ‘izvan zakona’ biti stavljeni samo ZDS ili crvena petokraka? Ili ćemo ih torpedirati u paketu. Ususret konačne obznane, krenule su medijske manipulacije. Netko je puštao probne balone pokušavajući u završnici utjecati na rezultat – ili možda javnost pripremiti na već donesenu odluku.
No, sad vidimo, njihova odluka je upravo takva: ZDS bi bio izvan zakona, osim u točno određenom kontekstu, dok petokraka ipak ne bi. Jasno je da će mudroslov sijedih glava biti samo preporuka, ali nema dvojbe da Plenković neće moći ignorirati riječ onih koje je sam odabrao – dakako, ako oni budu u stanju složiti neki u stvarnom životu upotrebljiv kompromis. Ako je vjerovati najavama, ide se prema tome da bi ZDS bio izvan zakona, osim u određenom kontekstu, dok petokraka ipak ne bi. Za mnoge će to biti razočaravajuće, znak da naši lideri suprotno vlastitim najavama produbljuju podjele u društvu, nasjedajući na već uobičajene podvale. Prva, od takvih jest da bi eliminacija ustaških i komunističkih simbola u jednom paketu značila izjednačavanje fašizma i antifašizma. No, to nema veze sa stvarnošću. Nije istina niti da se izjednačavaju žrtve ustaškog i komunističkog režima, koliko god te žrtve pred pravdom i zakonom barem mogle biti jednako nevine.
Poanta je jednostavna – u ovom kontekstu nije bitno koji je režim ubio više ljudi niti njihova opravdanja. Ono jedino što se računa jest da su i ustaški i komunistički režim na sve četiri šape i nakeženih zuba svjesno prešli civilizacijsku granicu iza koje ne može biti nikakvog oprosta niti mogućnosti za bilo kakvu rehabilitaciju. Zločin je zločin je zločin. Druga podvala, koju često iznose oni koji brane petokraku, jest da simboli ne mijenjaju značenja. No, time zapravo sami sebi uskaču u usta. Ta upravo u Jasenovcu 1991. uloge su se preokrenule – crvena petokraka ta je koja je ubijala sve pred sobom, a zaustavljali je hrvatski mladići od kojih su neki umirali baš sa spornim sloganom na ramenu. Oni sasvim sigurno nisu umirali za NDH. Danas, ZDS očito ima i značenja koja tijekom pola stoljeća nije imao i sasvim sigurno – nisu sva negativna. Zapitajmo se, dakle, jesu li oni koji to uzvikuju na sportskim stadionima doista zlikovci?
Ako jesu, onda su to i oni koji u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća mašu crvenim zastavama. Poslijeratni komunistički zločini u Hrvatskoj su činjenica. Fašizam i komunizam dva su lika iste nemani, no antifašizam nije jednako komunizam. Tito je nakon rata zloupotrijebio antifašizam provodeći krvavu komunističku revoluciju. Treća podvala je da se I današnji “antife” bore protiv fašizma. Ne, oni koji se danas bore protiv relativizacija ustaških zločina, a istovremeno ne priznaju ili čak opravdavaju poslijeratne masovne zločine rade to isto – zloupotrebljavaju antifašizam. Tu se provlači četvrta podvala – stalno isticanje da nije moguća zabrana crvene petokrake, zbog odluke Europskog suda o zabrani donesenoj u Mađarskoj. Zašto podvala?
Pa jednostavno zato što nitko ni ne traži apsolutnu zabrana petokrake, pa tako sasvim sigurno nitko neće zabraniti distribuciju ni ispijanje Heinekenovog piva. Ono što se zahtijeva je da se hrvatska država ne kiti nijednim simbolom totalitarnih sustava, pa tako iz formalne javne uporabe moraju biti prognani i petokraka i ZDS! Jednako kao što se može lako shvatiti da javna uporaba ZDS unosi strah ili opravdano vrijeđa dio hrvatskog stanovništva, tako ne bi trebalo biti dvojbe da je među nama ništa manji broj onih koje duboko vrijeđaju crvene petokrake i simboli ideologije koja također proizvela masovne zločine te tako itekako uznemirava javnosti i narušava red i mir. Peta podvala je da je su simboli koji se vezuju uz fašizam i nacizam svugdje u civiliziranom svijetu zabranjeni pa tako moraju biti i u Hrvatskoj.
No, Njemačka takvim zakonima nije postala ništa demokratskija, naprotiv. S druge strane, to što države koje nisu osjetile komunističku čizmu danas toleriraju petokraku, nije nikakav primjer za nas u Hrvatskoj. Hoće li, dakle, Plenkovićevi mudraci na neki način spasiti petokraku? Amenuje li Plenković zlokobni simbol u ime kojega su ubijeni i protjerani milijuni širom Europe te stotine tisuća u bivšoj državi, to mu povijest nikad neće oprostiti. Hrvatska putem zabrana slobode govora niti smije niti može ići. Kažnjavanje zbog narušavanja javnog reda izvan unaprijed dozvoljenog konteksta, to svakako da. No, apsolutna zabrana svega što je kontroverzno dovela bi do toga da bi se sutra tim zabranjenim simbolima koristili i oni koji prije toga nikad nisu – prosvjedno, iz pukog inata. A to je sjajan put za cementiranje podjela u hrvatskom društvu.
