Na inicijativu fra Miljenka Mike Stojića, nakon opsežnih priprema i savjetovanja, u travnju 2011. godine utemeljena je Humanitarna udruga “Fra Didak Buntić” Čitluk.
Udruga nosi ime slavnog hercegovačkoga fratra dobrotvora fra Didaka Buntića koji je rodom iz općine Čitluk. Tim povodom razgovarali smo s fra Miljenkom Mikom Stojićem, predsjednikom i osnivačem Humanitarne udruge “Fra Didak Buntić”, koji je na službi u Švicarskoj.
Kada ste osnovali Udrugu, što vam je bila osnovna namjera?
– Prije sedam godina, 4. travnja 2011., u Čerinu smo utemeljili Humanitarnu udrugu “Fra Didak Buntić”. Radio sam tada u Sarajevu kao ravnatelj Caritasa BK BiH. Vidio sam kako postoji jedan dio humanitarnih potreba koji je bio slabo pokriven – pomoć bolesnicima koji leže doma, bilo nakon bolničkog liječenja, bilo da su to trajni bolesnici. Razmišljao sam i prijateljima predložio da osnujemo udrugu koja bi o njima skrbila. Ideja je prihvaćena i od tada do danas pomažemo ljudima dajući im bolničke krevete i ostala pomagala. Nakon prestanka potrebe ljudi vraćaju pomagala u Udrugu.
Prigodom osnivanja naglasili ste kako Udruga upravo želi djelovati na prostoru općine Čitluk, slijedeći misli i djela velikog franjevca koji je spašavao Hercegovinu od gladi?
– Točno. U početku sam mislio da ćemo raditi samo u Brotnju. Ova je Udruga imala namjeru djelovati upravo na prostoru općine Čitluk, slijedeći misli i djela velikog franjevca koji je spašavao Hercegovinu od gladi, posebice u razdoblju od 1914. do 1920. godine. Nismo bili sebični prema drugim krajevima, nego smo htjeli dobro pokriti svoje područje i nikoga od volontera nismo željeli opteretiti. Ali u međuvremenu su se stvari okrenule drugačije. Sada pomažemo na mnogo širem području. Surađujemo s Udrugom “Kap ljubavi” iz Tomislavgrada i Humanitarnom organizacijom “Međugorje – Mir”. Potrebe su zaista velike, a i mi svaki dan rastemo zahvaljujući dobrim ljudima. Nismo još pokrili sve potrebe, ali to svakako želimo. Kako bismo to mogli, potrebna nam je pomoć dobrih ljudi.
Za vaš rad potrebna su sredstva. Kako dolazite do njih?
– Najlakši i najpraktičniji način suradnje je učlanjenje u našu Udrugu ili pomoć novčanom donacijom. Ranije smo kupovali nove krevete, a sada ih dobivamo iz Njemačke i Švicarske. Kreveti su u dobrom stanju. Dobivamo ih besplatno. Ali moramo platiti njihovo skladištenje kad ih izvezemo iz bolnice dok čekaju prijevoz i onda, kad se skupi dovoljno kreveta, trebamo platiti prijevoz. Prosječno nas to košta po krevetu oko 370 KM. Zatim slijedi održavanje opreme koja se polomi ili pokvari. Zahvalni smo svima koji nam pomognu prevesti krevete do korisnika ako to obitelj ne može osigurati. Bez pomoći naših članova nećemo moći uvoziti krevete iako ih dobivamo na donaciju. Ako ih mi ne uzmemo, onda ih bolnice šalju na otpad, na rezanje. Kreveti su u dobrom stanju, ali zbog standarda i velikih zahtjeva pacijenata, oni vrlo često mijenjaju krevete i ostalu opremu. Naša Udruga već više od sedam godina pomaže bolesnicima. Iznajmljujemo im besplatno bolesničke krevete, antidekubitalne madrace, invalidska kolica, hodalice, štake i još nekoliko pomagala koja koriste bolesnicima.
Dakle, djelujete diljem BiH?
– Početkom ove godine darovali smo šest kreveta HO “Kruh sv. Ante” za potrebe bolesnika u Posavini i u Distriktu Brčko. Željeli smo pomoći tim ljudima jer žive u teškim uvjetima, a uradili smo to jer smo od ljudi iz toga kraja u dijaspori dobili malo novčanih sredstava za prijevoz kreveta iako oni nisu tražili da ih šaljemo u Posavinu. Ali svoju dobrotu nećemo ograničiti, a iz zahvalnosti prema njima želimo pomoći i bolesnicima u njihovu kraju iako to nitko od nas nije tražio. Čim smo isporučili krevete u Posavinu, dobili smo ih još dvanaest, a obećano ih nam je još. Zahvaljujem ljudima koji su nam u tomu puno pomogli. Posebice hvala Ivici i Lidiji Đurašin i Nikoli Ugarkoviću koji su nam osigurali krevete iz bolnica. Hvala i Dariju Dugandžiću koji je organizirao prijevoz.
Veliki broj bolesnika leži na krevetima iz donacije?
– Do sada smo pomogli više od 500 bolesnika. Možda taj broj ne govori mnogo, ali kad bi se zbrojili dani koliko su bolesnici ležali na našim krevetima, onda bi to zvučalo puno drugačije. Imamo nekoliko bolesnika koji leže na našim krevetima već pet godina. Možete zamisliti koliko bi to koštalo da se moralo plaćati. U Zagrebu postoji poduzeće koje iznajmljuje krevete uz plaćanje. Probajte naći na internetu informacije o iznajmljivanju kreveta i drugih pomagala bolesnicima pa ćete vidjeti o kojim je iznosima riječ.
Za nekoliko dana je skupština. Dolazite u Čerin?
– Imam obveza u Švicarskoj, ali to neću propustiti. Dakle, stižem. Naša Udruga ima godišnju skupštinu u četvrtak, 22. veljače 2018., s početkom u 17 sati (sve do 20 sati) u Čerinu. To je prilika da članovi daruju prilog za godišnju članarinu koja iznosi 30 KM, a isto tako da se novi članovi učlane u Udrugu i tako nam pomognu pomagati bolesnicima. One koji imaju mogućnost obavještavamo da ćemo slaviti svetu misu u 18 sati u crkvi sv. Stjepana u Čerinu. Sv. misa je zahvala Bogu za sva dobročinstva koja je Udruga napravila, a sjetit ćemo se i svih pokojnih članova naše Udruge i svih korisnika kojima je Udruga svojom djelatnošću olakšavala bolove i patnju u posljednjim danima njihova ovozemaljskoga života. Trudimo se nasljedovati fra Didaka, trudimo se buditi ljubav i pomoći vama da ne ostanete bez srca. Dođite i podržite rad ove Udruge. Naš rad možete pratiti na internetu: www.didak.net i na Facebooku. Svi ste dobrodošli!