Izborno zakonodavstvo za ogromnu većinu stanovnika ove države se na kraju svodi samo na sudjelovanje na izborima te na komentiranje rezultata…
Piše: Brane Vrbić / Nedjelja.ba – Portal Katoličkog tjednika
Što u suštini predstavlja izborni zakon, kako su oformljene izborne jedinice, što donose većinski, odnosno razmjerni izborni sustav, koje su najpoznatije metode raspodjele mandata (d’Hondt ili recimo Hareov sustav), koje su izvorišne ustavne odrednice tog zakona… to malo, blago rečeno, stanovnika BiH zna. No dubinski, to je uz Ustav najvažniji zakon za razvoj demokracije i političku stabilnost u jednoj državi. Sve već spomenuto nam daje odgovor zašto u političkom životu SAD-a imamo samo dvije stranke (istina ima i nekih manjih i nevažnih) ili zašto pak u Italiji imamo desetke parlamentarnih stranaka. To je jednostavno rezultat izbornog zakona svake pojedine države. A posebno su osjetljivo pitanje izborna pravila u višenacionalnim državnim zajednicama, recimo poput Belgije ili Švicarske. Zar je potrebno onda naglašavati kako je izborni zakon osjetljivo i važno pitanje i u BiH?
Promijenjeni Dayton
Osnovna postavka na kojoj počiva cijela dejtonska BiH je činjenica da ova država počiva na jednakopravnost tri naroda. U Daytonu je BiH zacrtana kao država tri naroda i ostalih. Dakle, zemlja tri naroda uz jasnu odrednicu o poštovanju svih ostalih nacionalnih manjina i građana koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici tih naroda. To je temeljna postavka na kojoj počiva sadašnji Ustav BiH. Istina, BiH je vrlo neobična zemlja. Stvorena je u SAD-u za zelenim stolom iz ratnog pepela. Kod većine država čitamo u nazivu „republika“ ili „kraljevina“, dok BiH nema nikakvog prefiksa. I to dosta govori. U stvarnosti BiH je i danas protektorat s dva asimetrična entiteta: jednog centraliziranog – Republike Srpske i drugog decentraliziranog – Federacije BiH. Sve je više političkih analitičara koji priznaju da je BiH primjer neuspješne i propale države. Poneko još misli da se poboljšanjem nekih dijelova Dejtonskog sporazuma ipak može postići stabilnost. Drugi smatraju da se on u potpunosti treba promijeniti i organizirati Dayton II. Treći prognoziraju da tu pomoći nema jer BiH i 22 godine od stavljanja potpisa na mirovni sporazum brodi iz jedne krize u drugu. I ni jedan narod u njoj nije zadovoljan. Društvo razaraju korupcija i iznimno loša ekonomska situacija, rijeke stanovnika napuštaju ovu zemlju. To je naša stvarnost.
No ono što nikako ne treba zaboraviti jest činjenica da je Dejtonski ustav u mnogim bitnim pitanjima promijenjen. Međutim, umjesto stabilizacije te promjene su donijele ogromne probleme jer su za cilj imale uspostavu unitarne države u kojoj bi najbrojniji narod imao političku nadmoć. Taj plan u RS-u nikada nije mogao zaživjeti jer ga tamo nije imao tko provesti dok je u Federaciji iznjedrio privremeni uspjeh za bošnjačku politiku i donio ogromne probleme koji su prijetili urušavanjem, i Federacije, i same BiH.
Najveću su štetu zbog tih promjena pretrpjeli Hrvati. Prije nešto manje od 18 godina međunarodna zajednica je promijenila u bitnim segmentima i Izborni zakon BiH. To je bio početak nove političke kalvarije Hrvata u dejtonskoj BiH. Tadašnji voditelj misije OESS-a u BiH, zloglasni Robert Barry, 2000. uveo je u Izborni zakon odredbe kojim je omogućeno da izaslanike u Domu naroda Parlamenta F BiH, bez obzira na njihovu nacionalnost, mogu predlagati i birati svi zastupnici u skupštinama županija Federacije BiH. Prvi korak kojim se željelo politički eliminirati Hrvate. Tim diskriminirajućim Izbornim zakonom bošnjačkoj politici omogućena je jednotrećinska kontrola hrvatskog kluba zastupnika u Domu naroda Federacije BiH i dvotrećinska kontrola srpskog, čime je negirana bit i svrha Doma naroda u višenacionalnim državama, a i bit samog dejtonskog ustroja BiH.
U idućim godinama potpuno političko „osakaćivanje“ Hrvata u BiH se nezaustavljivo nastavlja nametanjem amandmana na Ustav Federacije koje donose tadašnji visoki predstavnici Wolfgang Petritsch i Paddy Ashdown. Do tada federacija dvaju jednakopravnih partnera, Bošnjaka i Hrvata, postala je entitet u kojem Bošnjaci drže sve ključne poluge vlasti. Tko se još uopće sjeća da su hrvatski politički predstavnici u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti imali potpuni paritet u donošenju svih važnih odluka? Dakle bez hrvatskog pristanka nije bilo ni odluka Federalne vlade, ni parlamenta. Slično je bilo i u Vijeću ministara. I tim promjenama sve što je dogovoreno u Daytonu je poništeno i Federacija je izručena bošnjačkoj politici. Vrijeme je to Vlade Ivice Račana i predsjednika Stipe Mesića u RH koji su sramotno dopustili bez ijednog prigovora potpuni politički teror i pokušaj eliminiranja Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH.
Sve dublje krize
No od tog vremena počinju i najveći problemi ne samo za obespravljeni hrvatski narod, nego i za funkcioniranje BiH. Hrvatski narod biva doveden u poziciju potpune segregacije i nejednakopravnosti. Dva puta mu Bošnjaci biraju člana Predsjedništva BiH, kroz izbore u većinski bošnjačkim županijskim skupštinama u federalni Dom naroda dolaze Bošnjaci ili Hrvati pogodni Bošnjacima… O ekonomskim učincima takve politike na većinske hrvatske krajeve može se samo nagađati, dakle koliko su financijski oštećeni. Pa čak i uz sve takve izborne odredbe nije se moglo prije sedam godina skupiti potrebnih šest glasova za uspostavu federalne izvršne vlasti te uz odobrenje visokog predstavnika i američkog veleposlanstva protuustavno je pet izaslanika federalnog Doma naroda postalo trećina od 17… Dakle, najgrublje je kršen i sam Ustav ako nije išao na ruku bošnjačkoj strani i zagovornicima unitarizma u međunarodnoj upravi u BiH. Potpuno se ignorirala legitimna volja hrvatskog naroda u BiH. I pored svega toga Hrvati nisu bili politički eutanazirani. I Federacija, i BiH su i nakon tih nepravednih, neustavnih i nasilno nametnutih rješenja tonule u sve dublje krize.
Podsjetimo, Ustavni sud BiH je prije nešto više od godinu dana ukidanjem spornog dijela Izbornog zakona BiH, koji se odnosi na izbor izaslanika u Dom naroda Federacije, poručio da legitimitet za izbor u Dom naroda pripadan konstitutivnim narodima, a ne županijama. Zapravo, time je otvorena mogućnost popravljanja dijela teških nepravdi koji su nanijete hrvatskom narodu kroz sadašnji Izborni zakon. No bošnjačka strana uporno ignorira sva upozorenja da se taj segment u izbornom zakonu mora mijenjati. A bez tih promjena sam izborni proces postaje irelevantan jer ne može dovesti do uspostave izvršne vlasti na federalnoj, ali i državnoj razini. Izbori se trebaju održati ove jeseni… Dakle, kroz ne usvajanja potrebitih izmjena može se dogoditi potpuna blokada uspostave izvršne vlasti. Ne zaboravimo, BiH je protektorat u kojemu je sve moguće, pa na kraju i činjenica da se izbori održe iako se rezultati tih izbora ne mogu implementirati. Ili ih može provesti ured OHR-a na neki svoj način.
Na ovom mjestu nećemo raspravljati o prijedlozima koji su se o rješenju tog pitanja mogli dosada čuti. Ipak, jedini prijedlog koji je uvažavao odluku Ustavnog suda BiH (ne ulazeći u ocjenu njegove kvalitete) je bio onaj stranaka okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora BiH. Prijedlozi, napisani ili samo izrečeni u proteklom vremenu, bošnjačkih stranaka od SDP-a i DF-a do SDA, zapravo su samo pokušaj zadržavanja statusa quo. Već prošle godine su se mogle čuti izjave, u više navrata, od strane visokih američkih dužnosnika da se Izborni zakon BiH mora promijeniti. No i pored toga do danas nije bilo zamjetnog i značajnijeg pomaka.
Visoki prioritet
Međutim, da će morati doći do promjena Izbornog zakona prije nekoliko je dana poručeno i iz OHR-a. U intervjuu za beogradski dnevni list Danas od 21. siječnja visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko je bio jasan kada je posrijedi izborni zakon. „Provođenje odluke Ustavnog suda BiH o Izbornom zakonu je vrhunski prioritet. To je pitanje vladavine prava, prije svega, ali isto tako i pitanje koje ima veliku političku težinu i implikacije za Bosnu i Hercegovinu. Zato je od samog početka stav međunarodne zajednice, kao i moj osobni stav o tom pitanju, sasvim jasan. Nadležni organi u BiH trebaju preuzeti potrebne korake da bi se omogućilo neometano održavanje općih izbora 2018. a nakon njih i provođenje izbornih rezultata. To je pitanje koje se ne može zaobići“, rekao je Inzko.
To je očito još jedno upozorenje da će do promjena morati doći. A zna se da visoki predstavnik ne govori stvari bez ranijih konzultacija s predstavnicima, prije svega, američke diplomacije i njihovih predstavnika u BiH. Zato je za očekivati da će se promjene i zbiti i pored upornog opstruiranja bošnjačkih političkih stranaka. No veliko je pitanje kakve će one biti i hoće li to biti početak vraćanja oduzetih prava u izbornom procesu hrvatskom narodu u BiH. Svakako veseli zauzimanje hrvatskih vlasti, prije svega hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, da Hrvati moraju biti jednakopravni narod s druga dva u BiH. I prigodom zadnjeg posjeta BiH jasno je kazala: želimo dobrosusjedske odnose s BiH, ali je i poručila da hrvatski narod u BiH nikada neće postati nacionalna manjina. Izborni zakon je prvi korak na putu vraćanja jednakopravnosti Hrvatima. Političkim i medijskim unitaristima je od takvih izjava i mogućnosti promjena izbornog zakona ozbiljno pozlilo.
Opet naglasimo: građanska BiH ne postoji. To je tlapnja velikobošnjačke političke čaršije. BiH je država tri naroda. Tako je zamišljena u Daytonu. U BiH ne postoji ni jedna ozbiljnija politička stranka višenacionalnog karaktera, pa ni takva koja u svojim redovima ima, recimo, 85 % pripadnika jednog naroda i bar 15 % pripadnika nekog drugog naroda. BiH je država s tri različite kulture, vjere, stremljenja… No glavni je problem što postoje oni koji tu istinu, tu raznolikost, ne prihvaćaju i sve bi unitarizirali. To je ključni problem BiH. U tim krugovima se kriju pravi rušitelji ove zemlje. Oni koji ne priznaju druge i drugačije, a sve pod krinkom borbe za nekakvu nepostojeću građansku BiH ili točnije za BiH u kojoj bi najbrojniji narod imao političku i svaku drugu nadmoć nad malobrojnijim narodima. Zato se svakom poštenom i normalnom stanovniku BiH diže kosa na glavi kada u tom kontekstu čuje pojam „građanska BiH“.
