Na Stepinčevo, 10. veljače 2018. središnje euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Presvetog Trojstva predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji s križevačkim vladikom Nikolom Kekićem i umirovljenim vojnim biskupom Jurjom Jezerincem, te tridesetak svećenika.
U riječi dobrodošlice, upravitelj župe vlč. Ivan Vučak posebno je naglasio, kako kardinal Puljić ima misnicu koju je u prigodi beatifikacije prije 20 godina u Mariji Bistrici na sebi imao sv. papa Ivan Pavao II.
Uvodeći u slavlje, kardinal Puljić je izrazio radost biti i moliti u ovom na svoj način posvećenom mjestu gdje se rodio i trpio blaženik. „Molit ćemo na one nakane na koje je blaženi Alojzije Stepinac ovdje molio, a molio je za Crkvu katoličku, na poseban način za svoj hrvatski narod. Molio je i za sve one koji su prognani,i koji su na neki način mučeni. Kao što je i on bio obespravljen, danas je jako puno kršćana prognanih i obespravljenih. Zato u prvom redu na ovaj oltar donosimo Crkvu katoličku u hrvatskom narodu, ali i sve kršćane koji trpe progonstvo da poput njega budu hrabri i ostanu vjerni“.
Na početku homilije, kardinal Puljić se prisjetio beatifikacije u Mariji Bistrici, kada su mu spontano potekle suze. Naime, tad se prisjetio svoga profesora isusovca, Mate Jovića koji je na pitanje studenata što misli o Alojziju Stepincu rekao „vi ćete njega doživjet na oltaru, ja neću, ja sam ostario“.
Obraćajući se pak župljanima krašičke župe, kardinal je rekao „vi ste ovdje zaista blagoslovljeni. Među vama se rodio svetac“ Ne samo što se rodio, nego tu je i sužanjstvo proveo i svoju žrtvu posvetio. Volio bi da ova župa na poseban način s ponosom, ne da se oholi, nego s ponosom se ugleda na tog divnog blaženika koji je ostavio svijetli trag, ne samo ovome kraju, nego cijelom hrvatskom narodu i cijeloj Katoličkoj Crkvi“. Podsjetio je, kako je nakon krštenja blaženiku majka Barbara na kolijevku stavila krunicu. „On nije znao da je donijela zavjet postiti da on postane svećenik. Nije ga nagovarala, ali je molila i izmolila. I nema svećeničkog zvanja da nije izmoljeno. Svako svećeničko zvanje je izmoljeno, tako je njegova majka izmolila njegovo zvanje. Prolazio je kroz kušnje, prolazio je kroz traženje što je volja Božja, ali je tu odgajan znati se žrtvovati za ono što voli ili ono što se voli za to se žrtvuje. Naučila ga je voljeti svoje, svoj hrvatski narod, Katoličku Crkvu i biti vjeran. To je što je naučio izmalena, ostvario kroz školu, i postao je zagrebački nadbiskup“ rekao je kardinal.
Nadalje je posvijestio važnost poznavanja života bl. Alojzija, jer kako je naglasio „često puta nam spočitavaju da ne znamo vrednovati velikane duha koji su utkali svoj život u našu povijest. Mi to moramo obnoviti, upoznati, vrednovati“.
Na pitanje „što je bl. Alojzije Stepinac posebno volio“, propovjednik je ukazao na riječi koje je izrekao u pismima, ili pak ih je u Dnevniku zapisao župnik Vraneković. „Vidi se koliku je ljubav imao prema Crkvi. Volio je Crkvu, jer je to Kristovo djelo: toj Crkvi je služio i za nju umro. Danas nam žele ogaditi tu Crkvu, što više ocrniti, na sve strane, ne samo za vrijeme komunizma, nego i danas. Kao da u svijetu smeta što Crkva propovijeda evanđelje, što naviješta uskrslog Krista“ rekao je kardinal Puljić, te nastavio „temelj naše vjere je uskrsli Krist. On je tu Crkvu osnovao i u njoj živi zauvijek ‘ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta’. Blaženik je tu Crkvu volio i rekao da ne zna koliko života ima, dao bi svoj život za tu Crkvu. I kad su ga htjeli odvojiti od Crkve nije se dao, vjeran je ostao. Zato bi danas na poseban način hrabrio ljude: svi mi koji smo kršteni ucijepljeni smo u tu Crkvu, to mistično tijelo Kristovo da znamo voljeti Krista uskrsloga, Crkvu, biti svjesni ‘ja sam ta Crkva’, da osjećam ‘to je dio mog tijela’.“
Kardinal je podsjetio i kako je blaženik posebno volio istinu, te u konačnici za tu istinu i život položio. „Danas je teško razlučiti istinu, jer na sve strane se miješa poluistina i polulaž i nije lako razlučiti što je prava istina, rekao je kardinal, te podsjetio „Istina je jedino Isus Krist i kroz svjetlo Isusa Krista možemo upoznati pravu istinu, istinu koji je smisao života, koji je smisao žrtve, koji je smisao hoda ovom zemljom da stignemo u vječni život. Zato danas moramo biti hrabri i istinu učiniti vidljivom. Potrebna je vjernost istini, to je taj Isus Krist Istina, Put i Život“. Također, kardinal Puljić je spomenuo i blaženikovu ljubav preba vlastitom narodu, te upitao „zar je grijeh voljeti svoj narod?“. „Danas kad se pokaže da volimo svoj hrvatski narod, odmah nam lijepe etikete fašisti, ustaše, i ne znam što drugo. Svi narodi imaju pravo voljeti svoj narod, a nama se nabija kompleks ako volimo svoj narod. Zato želim hrabriti: ne treba voljeti svoj narod tako da se drugoga prezire, nego da budemo ponosni na svoje korijene.“
Važnim je propovjednik istaknuo svijest o potrebi napretka, te u tom kontekstu posebno ohrabrio one koji imaju odgovornost u ovome društvu „dajte takve strategije gdje će istinski naš narod obnoviti moralno, kulturno, gospodarski i naučimo djecu i mlade da vole grudu za koju su naši pretci krv i znoj lili, suze prolijevali. Ta gruda je natopljena i treba ju znati vrednovati. Zato želim hrabriti sve vas, dajmo toj našoj mladosti budućnost, utkajmo tu ljubav prema Crkvi, prema narodu, istini, prema grudi“.
Propovjednik je posvijestio kako je bl. Alojzije Stepinac toliko puta znao dići glas za obnovu obitelji, jer „bez obitelji nema društva, a obitelj je gnijezdo života. Zato je on znao vrednovati život, volio je život svakog čovjeka. Svaki čovjek je vrijedan zato, jer je Božje stvorenje, i mi smo dužni vrednovati život“.
Moram priznati: dok se još nije smjelo čitati njegovu obranu, divio sam se njegovoj riječi, kako je znao divno ponosan biti, dostojanstvo sačuvati u svim tim teškim trenucima. Zato želim i nama dati ohrabrenje da sačuvamo svoje dostojanstvo. Nama treba tog dostojanstva da znamo sačuvati ljudsko dostojanstvo koje ne daje ni država ni politika, ni EU, niti SAD, dostojanstvo daje Bog i to trebamo znati vrednovati i živjeti: dostojanstvo čovjeka, dostojanstvo djeteta Božjega. Učimo od njega, jer treba ovaj narod obnoviti u vrednotama koje je on živio, za koje je umro i nama ostavio u baštinu. Zato ovdje, u njegovom rodnom mjestu želimo obnoviti svoj krsni savez, to dostojanstvo čovjeka, dostojanstvo djeteta Božjega da i mi ostavimo svijetli trag vrijednog života u ovom vremenu i na ovim prostorima“ rekao je kardinal Puljić, te sve još jednom potaknuo da posegnu za knjigama o blaženiku, proučavaju i nadahnjuju, i tako istinski obnove svoju vjeru, svoje srce, korijene, vjernost, te „da znamo živjeti od nade u uskrslog Krista koje je on živio svjedočio i nama u baštinu ostavio“.
Nakon popričesne molitve svi su prisutni izmolili molitvu za što skorije proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca.
U znak zahvale za predvođenje ovoga euharistijskoga slavlja, kardinal je na poklon dobio bista bl. Alojzija Stepinca, rad akademskog kipara Vida Vučaka.
U zahvalnoj riječi, kardinal Puljić je podsjetio na riječi koje je za beatifikacije izrekao sv. Ivan Pavao II., da je Stepinac „kompas hrvatskom narodu“, a on je dodao „bio i ostao, i želim da slijedimo njegov svijetli primjer“.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao Mješoviti župni zbor župe Presvetog Trojstva uz orguljsku pratnju prof. Antona Ečimovića pod ravnanjem s. Katarine Penić-Sirak.
