Papa emeritus Benedikt XVI. odgovorio je brojnim čitateljima talijanskoga dnevnika Corriere della Sera, koji su se raspitivali za njegovo zdravlje.
Pismo, upućeno novinaru Massimu Francu, dostavljeno je jučer ujutro u uredništvo spomenutoga dnevnika u Rimu, a odaslano je iz samostana Mater Ecclesiae, smještenoga unutar Vatikana, u koji se Papa emeritus povukao nakon odreknuća od službe prije pet godina, prenosi Radio Vatikan.
Dragi gospodine Franco – napisao je Benedikt XVI. – dirnulo me to što brojni čitatelji Vašega dnevnika žele znati kako provodim ovo posljednje razdoblje svojega života. Što se toga tiče mogu samo reći da sam, uz polagano slabljenje tjelesne snage, u svojoj nutrini na hodočašću prema Domu. Velika je milost za mene da sam u ovom posljednjem dijelu puta, koji je katkada pomalo naporan, okružen tolikom ljubavlju i dobrotom kakve ne mogu ni zamisliti. U tom smislu i pitanje Vaših čitatelja smatram pratnjom na jednom dijelu puta. Zbog toga – napomenuo je na kraju Benedikt XVI. – ne mogu učiniti drugo doli zahvaliti, jamčeći sa svoje strane molitvu za sve vas. Srdačan pozdrav, Benedikt XVI.
Ono spominjanje ‘polaganoga slabljenja tjelesne snage’, priznanje da je ‘ u svojoj nutrini na hodočašću prema Domu’, pisano velikim slovom, i zahvala ‘brojnim čitateljima’ koji i dalje pitaju za njega, malo je odmjerenih riječi koje, međutim, prenose veliku dubinu – rekao je Massimo Franco komentirajući pismo Pape emeritusa. Novinar je istaknuo i priznanje uzornoga ponašanja između njega i pape Franje tijekom proteklih pet godina. Suživot je to koji nije određen nijednim zakonom, povjeren samo osobinama te, toliko različite, dvojice likova, unatoč isticanju, ponekad pomalo službenom, kontinuiteta među njihovim pontifikatima.
Nije se moglo predvidjeti da će ‘dvojica Papâ’ u Vatikanu uspjeti zadržati tako različitu osobnost, ne namećući se ili, još gore, odašiljući poruke podjele. Ako slučajno postoji neko neslaganje, ostalo je zadržano među njima – napomenuo je Franco te istaknuo da je to znak duhovne snage i poniznosti koja se pretvara u još nešto više kada Papa emeritus, obraćajući se onima koji se i dalje zanimaju za njega, pozdravlja gotovo u obiteljskom tonu: „Ne mogu učiniti drugo doli zahvaliti“.