Osnivač legendarnog lanca trgovina namještajem Ikea, koji ima 403 trgovine diljem svijeta i ostvaruje 35 milijardi eura godišnjeg prihoda, te čovjek čije su ideje i kompanija donijeli revoluciju u toj trgovačko-industrijskoj grani preminuo je tijekom vikenda u 91. godini, piše tportal.hr.
Ingvar Kamprad rođen je 1926. godine na jugu Švedske, gdje je i odrastao na farmi Elmtaryd u blizini sela Agunnaryd, koji su u kombinaciji s njegovim inicijalima kasnije dali svjetski poznato ime lanca trgovina namještajem.
Poduzetnički duh gonio ga je od malih nogu te je, prema pričama, već s pet godina počeo nabavljati i preprodavati šibice da bi s godinama proširio ‘posao’ i na sjemenje, božićne ukrase, a na kraju i pribor za pisanje. Globalno carstvo kojim je upravljao gotovo cijelog života osnovao je 1943. kao sedamnaestogodišnjak nakon što ga je otac nagradio za odličan školski uspjeh.
Počeci su bili skromni. Kamprad je kroz poštanske narudžbe prodavao raznu robu, a kako su u regiji u kojoj je odrastao farmeri bili poznati po tome da uz svakodnevni posao na poljima nadopunjuju prihode i povremenom izradom namještaja, njegova ponuda se proširila prvo kopijama kuhinjskog stola koji je izradio njegov ujak, a kasnije i drugim dijelovima namještaja.
Potez koji mu je u konačnici omogućio globalnu dominaciju tržištem kućnog namještaja stigao je 1950-ih. Prema pričama, Kamprad je vidio jednog zaposlenika kako razmontira noge stola kako bi kupcu pomogao da ga spremi u auto te je shvatio da namještaj u dijelovima štedi mnogo prostora prilikom transporta, a da se činjenica da ga kupci sami sastavljaju može pretočiti u nižu cijenu samog namještaja.
Prvi salon otvoren je 1953. u gradiću Älmhultu, a prva trgovina iz danas globalno poznatog niza otvorena je pet godina kasnije u tom istom gradu u kojem je danas i muzej Ikee.
Uz Kamprada su se oduvijek vezale priče o iznimno velikoj štedljivosti koju je on pripisivao korijenima iz skromne švedske regije. Usprkos tome što si je mogao priuštiti što god je želio, u vlasništvu je imao tek prosječni Volvo, putovao je ekonomskom klasom, odjeću je kupovao na tržnicama rabljenom robom, a hranu pred zatvaranje tržnica, kad se nadao da će uspjeti dogovoriti bolju cijenu.
Najveća kontroverza vezana uz Kamprada ona je o njegovim simpatijama prema nacifašističkoj ideologiji. Prema vlastitom priznanju, Kamprad je od 1942. do 1945. godine bio član Novog švedskog pokreta, čiji je čelnik bio švedski fašist Per Engdahl. Kamprad je svoju mladalačku ideologiju kasnije proglasio najvećom greškom u životu iako je još dosta nakon toga ostao Engdahlov prijatelj. Knjiga koju je 2011. godine objavila autorica Elisabeth Asbrink donijela je i tvrdnje da je Kamprad ponešto ublažio svoje sudjelovanje u pokretu te da je aktivno regrutirao članove za švedske naciste.
S početkom milenija Ingvar Kamprad je polako počeo prebacivati poslove na sinove, da bi se iz čelništva kompanije formalno potpuno maknuo 2013. godine, iako se tvrdi da je i dalje nastavio sudjelovati u njenom vođenju. Prema onima koji su ga bliže poznavali, a i prema njegovim vlastitim tvrdnjama, problemi i kontroverze iz njegovog života bili su dio cjeline i ravnoteže kojima je s druge strane stajala želja te vizija da njegova Ikea kupcima širom svijeta omogući lakši život prihvatljivijim namještajem, piše tportal.hr.
