Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović priredila je u iločkom Gradskome muzeju prijam u povodu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i 20. obljetnice završetka procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.
Prenosimo cijelo obraćanje Predsjednice:
“Osobito mi je zadovoljstvo obratiti vam se u ovoj svečanoj prigodi obilježavanja 26. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i jubilarne 20. obljetnice završetka mirne reintegracije istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Dopustite mi posebice pozdraviti doajena diplomatskog zbora u Republici Hrvatskoj apostolskog nuncija monsinjora Giuseppea Pinta. Drago mi je što Vas, gospodine nunciju, i sve veleposlanike mogu pozdraviti u Iloku, krajnjoj istočnoj točci Republike Hrvatske, drevnom hrvatskom gradu.
Vaš odaziv na ovaj svečani prijam u povodu jednoga od najvažnijih datuma u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti i jubilarne obljetnice mirne reintegracije doživljavamo kao priznanje vaših država našim nastojanjima da u relativno kratkom vremenu, a nakon pola stoljeća iskustva života pod totalitarnim režimima, uspješno izgradimo demokratski poredak i njegove ustanove te postanemo odgovoran sudionik u međunarodnom životu.
Hrvatski narod tijekom svoje duge povijesti u zajedničkim državama od srednjega vijeka do modernoga doba uspješno je sačuvao svoju državnost u ustanovama bana i Hrvatskoga sabora. Višestoljetnu težnju za samostalnom državom, napokon je kao svoje povijesno i prirodno pravo ostvario 1991. godine na temelju volje izražene narodnim referendumom 19. svibnja i odluke Hrvatskoga sabora od 25. lipnja odnosno 8. listopada. Svijet je tu odluku prihvatio 15. siječnja 1992. činom diplomatskog priznanja brojnih država. I prije toga datuma to su učinile neke europske države te Sveta Stolica, da bismo do kraja siječnja primili izjave priznanja iz ukupno četrdeset četiri zemlje, a uskoro i priznanja većine država svijeta. Svake se godine s ponosom sjećamo tih dana i brojnih prijatelja Hrvatske diljem svijeta – državnika, političara, novinara, književnika, znanstvenika, među kojima brojnih nobelovaca, kao i mnogih do tada nepoznatih nam ljudi koji su nam pružili potporu, a neki su se i pridružili postrojbama Hrvatske vojske u našem obrambenom Domovinskom ratu. Pomoć i potpora koju su nam pružili u tim danima učvrstila je temelje budućih prijateljskih i partnerskih odnosa između Hrvatske i njihovih država, a hrvatski će ih narod trajno zahvalno pamtiti.
Nažalost, trebalo je proći još punih šest godina do konačnoga cilja: mira i slobode na cijelom području Republike Hrvatske. Nakon uspješno završenih oslobodilačkih vojnih operacija tijekom 1995. godine Hrvatska je prihvatila, i u suradnji s Ujedinjenim narodima i predstavnicima srpske manjine na preostalim okupiranim područjima istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema uspješno provela proces mirne reintegracije tih područja. Želim ovom prigodom još jednom posebno izraziti zahvalnost voditelju misije UNTAES-a, generalu Jacques-Paulu Kleinu, koji je svojom diplomatskom vještinom, ali i ljudskim vrlinama dao izniman doprinos uspjehu misije. U tome smislu želim zahvaliti i predstavnicima srpske manjine koji su tada prepoznali povijesni trenutak i dali svoj doprinos uspjehu mirne reintegracije. Veseli me da su danas s nama i ključni dionici tog povijesnog procesa koji predstavlja dosad najveće postignuće takvih misija Ujedinjenih naroda.
Podsjetit ću na neprijepornu činjenicu: hrvatski narod nije želio rat niti je želio žrtve. Stoga je hrvatsko državno vodstvo, vodeći se hrvatskim državnim interesima i najvišim moralnim uvjerenjima, prihvatilo plan mirne reintegracije kao zalog pomirenja i zajedničkoga života svih koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom. Tijekom toga procesa, u svom povijesnom govoru u Vukovaru 8. lipnja 1997. predsjednik dr. Franjo Tuđman naglasio je i ovo: „Pobjednik koji ne zna praštati, taj sije klice novih razdora i budućih zala, a hrvatski narod to ne želi. …naš dolazak u Vukovar, u taj simbol hrvatskih patnji, hrvatskih otpora, hrvatskih težnji za slobodom, hrvatske želje za povratkom na svoje istočne granice, na Dunav, o kome pjeva i hrvatska himna, to je naš znak, naša odlučnost da želimo zaista mir, pomirbu, da želimo stvarati povjerenje za trajan život, da u budućnosti više nikada ne dopustimo ono što nam se desilo.“
Danas, u Iloku, želim izraziti isto uvjerenje, istu opredijeljenost i istu odlučnost. Republika Hrvatska bila je i bit će čimbenik mira i suradnje sa svima koji to žele. Stojeći nadomak granice s Republikom Srbijom, mi i danas našim susjedima pružamo ruku mira i suradnje, u nadi da u Srbiji imamo iskrenog sugovornika u procesu nalaženja odgovora na otvorena bilateralna pitanja, kao i za suradnju u svim pitanjima i novim izazovima kojima nas može izložiti budućnost.
Upravo gledajući u zajedničku budućnost, Republika Hrvatska daje trajnu potporu konsolidaciji šireg europskog prostora ulaskom svih država jugoistočne Europe u Europsku uniju, a onih koji to žele i u Sjevernoatlantski savez. Odnosi se to i na ustrajno nastojanje Republike Hrvatske za unaprjeđenjem dobrosusjedskih odnosa na prostoru jugoistočne Europe. Neki od tih odnosa još uvijek su uvelike opterećeni sjećanjima i traumama rata koje treba zaliječiti iskrenom suradnjom i otvorenim dijalogom. Nastavit ću predanu politiku zagovaranja dijaloga sa susjednim državama i rješavanja otvorenih pitanja u pozitivnom ozračju. Jedino se na taj način može graditi suradnja na zdravim i čvrstim europskim temeljima.
Prošavši težak put rata i obnove, Republika Hrvatska u proteklih je dvadeset sedam godina svoje prisutnosti u međunarodnom životu, osim članstva u Ujedinjenim narodima i brojnim drugim svjetskim i europskim asocijacijama, ostvarila dva primarna vanjskopolitička cilja: članstvo u Europskoj uniji i Sjevernoatlantskom savezu. Ove će se godine navršiti već pet godina od ulaska u Europsku uniju i razdoblje privikavanja na uvjete članstva trebamo ostavljati za nama. Predsjedanje Vijećem Europske unije u prvoj polovini 2020. treba biti motivacijski čimbenik, kako za državnu upravu, tako i za sve naše građane. Visoko vrednujemo naše transatlantsko savezništvo i podupiremo daljnje jačanje ovog savezništva na temelju vjerodostojnog i odgovornog prinosa Republike Hrvatske.
Posebice izdvajam Inicijativu triju mora. Ona, otvorena svima za partnersku suradnju, afirmira snažni srednjoeuropski povijesni, duhovni, kulturni, politički i gospodarski prostor, prostor koji sve više postaje kralježnicom Europe, na korist mira, suradnje i napretka ne samo država u nju uključenih nego i cijele Europske unije te svih koji u nama vide ravnopravne partnere u izgradnji mira i napretka za sve ljude, zemlje i narode. Hrvatske višestruke zemljopisne odrednice njezino su bogatstvo te nam u tom duhu predstoji i snažniji iskorak glede potvrđivanja naše sredozemne usidrenosti.
Isto tako, Republika Hrvatska razvija i želi razvijati partnerske odnose sa svim državama svijeta. Blizina država nije zemljopisna odrednica, odnosno, neovisno o udaljenosti, države mogu graditi sadržajne odnose, osobito one na području gospodarstva i kulture. U tom kontekstu, Republici Hrvatskoj otvaraju se nove mogućnosti u pravovremenom prepoznavanju dinamičnog trenutka u Aziji, Africi i Južnoj Americi gdje stasaju novi dionici međunarodne zajednice. Prostori su to koje Republika Hrvatska tek treba ozbiljno otkriti i prostori su to koji tek trebaju uistinu otkriti Republiku Hrvatsku. Hrvatsko iseljeništvo i zajednice u nizu tih država mogu biti vodičem i potporom.
Položaj svake države na međunarodnoj sceni ovisi prije svega o njezinoj unutarnjoj snazi. A ona prije svega izvire iz društvene kohezije, koja, uz ostalo, počiva na pravnoj sigurnosti i socijalnoj pravdi. Pred nama je stoga zadaća daljnjeg unaprjeđenja sadržaja socijalne i pravne države koji će naše društvo u sve većoj mjeri činiti pravednim i u kojemu će svatko ostvarivati dostojanstven život.
Na te zadaće nadovezuje se velik izazov demografske obnove. I to je jedan od razloga zašto smo danas u Iloku, gradu koji također trpi posljedice gubitka stanovništva, prije svega zbog iseljavanja. Rješavanje toga pitanja važno je zbog mnogih razloga, uz ostalo i za ravnomjeran razvoj svih državnih područja.
Znamo da se s demografskim problemom danas više ili manje suočavaju i mnoge druge europske države, pa i one gospodarski razvijenije od nas. To nas jasno upućuje da rješenje problema nije samo u gospodarskom razvoju i materijalnom standardu nego i duhovnim sadržajima o kojima ovisi stabilan razvoj svakog pojedinog društva, kao što su kulturni, prosvjetni i odgojni. Držim stoga da je, uz otvaranje sigurne životne perspektive mladima, za Europu danas od primarne važnosti jačati sadržaje našeg zajedničkog europskog identiteta.
Među prioritetima hrvatske državne politike jest i daljnje učvršćivanje veza s brojnim iseljeništvom, s hrvatskim manjinama u europskim zemljama kao i s Hrvatima u Bosni i Hercegovini, s kojima nas vežu jedinstveni nacionalni interesi, čvrsto usidreni i Ustavom Republike Hrvatske, kao i odgovornost što je imamo kao država potpisnica Washingtonskog i Daytonskog sporazuma. Zaštita konstitutivnosti hrvatskoga naroda i ravnopravnost svih naroda u Bosni i Hercegovini od ključne je važnosti za stabilnost jugoistočne Europe.
Čvrsto vjerujem u našu sposobnost i odlučnost da uspješno odgovorimo na sve te i druge zadaće i izazove te da Republiku Hrvatsku još čvršće pozicioniramo kao odgovornu i konstruktivnu članicu međunarodne zajednice.
Vaše ekscelencije, dopustite mi iskoristiti ovu svečanu prigodu kako bih vam zaželjela sretnu 2018. godinu, mnogo profesionalnog uspjeha i svakog osobnog dobra. Uvjerena sam da ćemo i dalje, u dobroj volji, predano razvijati i jačati poveznice između naših država, kako radi napretka bilateralnih odnosa, tako i radi zajedničkog doprinosa međunarodnom razvoju i miru, na dobrobit svih ljudi i naroda.” – zaključila je svoje obraćanje predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.
