Mjesec dana nakon poraza i povijesnog zaustavljanja tenkovske kolone JNA u mjestu Polog nadomak Širokog Brijega, pukovnik Milojko Pantelić izradio je opširnu procjenu marša 10. motorizirane brigade JNA prema Splitu, Jajcu, Sarajevu, Visu, Makarskoj i Mostaru.
Dok danas vojni analitičari kažu da je zaustavljanje tenkova u Pologu bio prijelomni trenutak za Hrvatsku i Hrvate uopće, JNA, poučena Pologom, spremala je osvetu i veliki marš. U elaboratu pukovnika Milojka Pantelića, napravljenom na 24 stranice i potkrijepljenom detaljnom topografijom, kojeg je Večernjak u posjedu, daju se posljednje i opsežne upute za konačno preuzimanje kontrole nad “kritičnim rejonom”.
“Izbiti u širi rejon radi razbijanja neprijatelja, stvaranja tampon zona te deblokiranja vojnih objekata, razviti snage radi uništenja neprijatelja. Neprijateljske snage očekivati je na pravcu marša brigade”, stoji u zapovijedi za marš 10. mtbr iz lipnja 1991. godine, čije je zapovjedništvo bilo smješteno u selu Donji Malovan.
Jasno opisujući moguće kritične točke-mjesta gdje se ocjenjivalo da bi stanovništvo moglo postaviti barikade ili čak pružiti oružani otpor, “starešinama i jedinicama na izvršenju zadatka” daju se i jasne upute za “dejstvovanje”.
“Pri nailasku na barikadu od žive sile i MS, upozoriti stanovništvo da jedinica mora proći, saopštiti im rok do kada se moraju skloniti. Ako to ne pomogne upotrebiti H (kemijska) sredstva radi rasturanja mase, a ako upozorenje ne daje rezultat, onda kratkim rafalima dejstvovati i u masu, dejstvovati po neprijatelju”, zapovijeda pomoćnik pukovnika Pantelića, major Cvetko Malinić. Kao jedan od planiranih pravaca marša je i pravac Donji Malovan-Rilići-Rumbci-Jakulići-Međugorje. Upravo Međugorje navedeno je kao jedno od kritičnih mjesta gdje bi mogao biti pružen otpor. Dakako, i njega ne bi poštedjeli i kemijskog napada.
“Kritična točka može se očekivati u Međugorju, postavljanjem barikada, istu rešavati u duhu uputstva za uništenje barikada”, rješenje je JNA za proboj kroz Međugorje. Kao kritična mjesta naznačeni su i Livno, Šuica, Tomislavgrad, Posušje, Široki Brijeg, Mostar… Koliko je nepovjerenje JNA bilo prema stanovništvu kroz čija mjesta će prolaziti pokazuje i oštro naređenje pukovnika Pantelića da se “stanovništvu koje bi vojnicima pružalo hranu najsrdačnije zahvaljuje i istu ne uzima”.
Veliki planovi JNA, pukovnika Pantelića i 10. mrbr o kontroli nad “kritičnim rejonom” ostali su samo planovi i uzalud ispisane stranice. Niti jedan od predloženih pet marševa nikada se nije dogodio, a JNA nije ni provirila u mnoga zacrtana mjesta, pa tako ni u svetište Međugorje.
JNA strepila od neposluha vojnika
Visoka razina morala vojnika JNA u 10 mrbr. planirala se još povećati obećanjem da se “neće tući narodi naše domovine koji poštuju zakon i odluke vlade i upozorenja, ali koji ne mogu biti kočnica za neizvršavanje zadataka”. No, da se u brigadi strepilo i od neposluha vojnika pokazuje i poseban naputak za sigurnosno osiguranje u kojem se zapovijeda sprječavanje bilo kakvog “organiziranja neprijatelja u jedinicama”.
Propala kontrola Hercegovine i prilaz Hrvatskoj
Maršom 10. mrbr JNA planiralo se staviti pod kontrolu cijelu Hercegovinu, vojno povezati s Bosnom, omogućiti povezivanje sa Splitom te vojno osigurati prostor prema Makarskoj. Planovi JNA potpuno su se izjalovili – nikada se nije dogodilo svojevrsno vojno okruženje cijelog prostora, a tako nije ni osiguran ni prolaz JNA preko Hercegovine u Republiku Hrvatsku.
Arhiva portala Brotnjo.info: ‘JNA’ planirala napasti Međugorje i kemijskim sredstvima
