Prošlo je stoljeće od “godina gladi”, kada je početkom 20. stoljeća znameniti hercegovački franjevac i dobročinitelj fra Didak Buntić spasio od gladi na desetke tisuća hercegovačke djece i odraslih koje je iz kršne i škrte zemlje preselio u ravnu i plodnu Slavoniju.
Piše: Oliver Cvitković / Večernji List
Dom budućnosti
Franjevci su u Hercegovini (kao i u Bosni) prisutni više od 800 godina i uvijek bili uz narod, s njim dijelili dobro, ali i razne nedaće poput bolesti, gladi i ratova, piše Večernji list BiH. Slijedeći fra Didakov put i nauk braće franjevaca dobročinitelja, hercegovački franjevci sagradili su u Mostaru dom za siromašne studente i pučku kuhinju za gladne i potrebne i krstili ga imenom Dompes (kratica od domus, panis et spiritus – kuća kruha i duha). Pučka kuhinja u Dompesu nazvana je po fra Didaku Buntiću, uz čiju sliku na zidu stoji i prigodno ispisana posveta koja najbolje oslikava djelo ovoga franjevačkog velikana koji je spašavao sve ljude, bez obzira na naciju i vjeru, opismenjivao ih i učio kulturi. Riječi zahvale napisao mu je u povodu njegove smrti 1922. godine hafiz Asim Zubčević, nazvavši ga, uz ostalo, i “majčicom i muslimanske sirotinje”.
Stoljeće nakon fra Didaka, jedan hercegovački franjevac osjetio je potrebu uraditi nešto slično ovaj put za siromašne studente. On se zove fra Iko Skoko. Uz to što je svećenik franjevac, on je i sveučilišni profesor i graditelj mira, koji je skoro tri godine danonoćno pratio rad, prikupljao donacije, razgovarao s ljudima, vršio svoju službu, a sve kako bi Dompes bio sagrađen kako dolikuje, na ponos i Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, ali i gradu Mostaru. Inače, Dompes je smješten na Bulevaru, dijelu grada koji je bio linija razgraničenja u sukobu HVO-a i Armije BiH, a u čijem se krugu od nekih stotinjak metara nalaze katolička crkva (sagrađena 1866), džamija, temelji sinagoge i Stari most. Nedaleko od njih obnavlja se i pravoslavna Saborna crkva. Ratni ožiljci u Mostaru tako polako zacjeljuju, a tome doprinosi i ovo novo zdanje koje uz crkvu dominira prostorom.
Kada bude dovršen, u studentskom domu Dompes smještaj će dobiti 150 studenata koji dolaze iz siromašnih obitelji i obitelji s više djece iz cijele BiH, ali i susjedne Republike Hrvatske. Iako ova “Kuća kruha i duha” nije do kraja završena, ona je službeno otvorena i blagoslovljena prije dva mjeseca, a čast da presječe svečanu vrpcu pripala je predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću.
– Ukazali smo čast predsjedniku Plenkoviću da simbolično otvori ovaj naš dom jer je Vlada RH s tri milijuna kuna najveći pojedinačni donator doma. Inače, u izgradnju Doma za siromašne studente i pučku kuhinju do sada je uloženo 12 milijuna kuna – govori nam fra Iko dok nas provodi kroz moderno zdanje koje se sastoji od pučke kuhinje, blagovaonice, centra za dijalog, soba za učenje i vježbanje, kongresne dvorane… Studentske sobe na gornjim katovima još uvijek čekaju na uređenje. Ipak, kuhinja je stavljena u funkciju, a mi smo među prvima kušali hranu spravljenu beskućnicima i uvjerili se da je jako ukusna. U kuhinju je dobrodošao svatko tko zatraži komad kruha.
Radovi na domu su trenutačno obustavljeni jer je došlo vrijeme za svođenje računa.
– Kada sve izvođače radova platimo, izračunali smo da će nam na računu ostati oko 800.000 kuna, što znači da ćemo uskoro krenuti u uređenje soba. U domu će, pored studenata slabijeg imovinskog stanja, biti i određen broj studenata s posebnim potrebama, odnosno invalida za koje smo također prilagodili nekoliko soba, a tu su i dizala koja su nam donirala braća iz Chicaga i Norvala u Kanadi – govori fra Iko.
Iako je proteklih godina svakodnevno bdio nad ovim projektom, kroz razgovor fra Iko uopće ne naglašava svoju zaslugu. Za njega je izgradnja ovog doma bila dužnost i obveza fratara, kao i svih ostalih koji su u mogućnosti, pomoći koliko mogu. – Fratar uvijek mora biti otvoren potrebama ljudi. Nećemo mi izgradnjom ovog doma riješiti sve naše probleme, ali ćemo barem olakšati život za 150 studenata i njihovih obitelji – poručuje fra Iko objašnjavajući značaj ovog projekta. – Studenti u domu neće plaćati krevet, koji najmanje stoji 150 KM mjesečno. Znači ako će ih biti 150, onda će svaki od njih imati na mjesečnoj razini manje troškove za 150 KM! 150 studenata x 150 KM x 10 mjeseci jest 300.000 KM! Čista je logika kako će Dompes godišnje pomagati najmanje u visini 300.000 KM najpotrebnijima obiteljima, odnosno studentima. Održavanje zgrade – bojenje, veće popravke kvarova – nadoknadit ćemo radeći s turistima! Osim soba, studentima će biti dostupna čitaonica i dvorana za tjelovježbu.
Fra Iko Skoko je rođen je u Ljubuškom. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, školovao se u Visokom, Sarajevu, Zagrebu i Bologni. Sveučilišni je profesor komunikologije, a doktorirao je u Sarajevu na Fakultetu političkih nauka na temu “O komunikaciji Isusa, Mojsija i Muhameda”, nakon čega je proizašla i knjiga “Način komuniciranja Mojsija, Bude, Isusa i Muhameda”. Trenutačno obnaša dužnost vizitatora albanske kustodije, a uz to je odgojitelj franjevačkih postulanata u Mostaru. Uz ovaj projekt Dompes, fra Iko je dosad imao puno humanitarnih projekata, a svakako najveći je Bijeli put one ratne 1993. – humanitarni konvoj za središnju Bosnu, u kojem je skupa s dr. Slobodanom Langom sudjelovao od početka do kraja u akciji spašavanja više od 70.000 Hrvata u enklavama središnje Bosne. Prije desetak godina inicirao je humanitarnu akciju za obnovu crkvi u Posavini pod nazivom “Hercegovina Posavini”, a sudjelovao je u misiji za pomoć stradalima na Haitiju.
Ipak, ova akcija izgradnje Dompesa je možda najznačajnija i po njemu će ga stanovnici Mostara i okoline zauvijek pamtiti.
Velik broj studenata
– Izgradnja doma za siromašne studente u Mostaru rodila se 2013. godine. Tada sam obnašao dužnost gvardijana Franjevačkog samostana. Ovaj cijeli prostor na mjestu doma bio je ruševina koja je prijetila sigurnosti prolaznika i susjeda. Morali smo nešto uraditi. Odlučeno je da se gradi studentski dom – priča nam o samim počecima fra Iko.
Za pomoć se obratio Vladi RH, koja je tada dala milijun kuna, nakon čega su projekt podržali brojni donatori. – Tu moramo spomenuti i male donatore, dosad ih imamo čak 4000. Zahvaljujući velikim donatorima može se ozbiljno graditi, a oni mali daju ljepotu i plemenitost kao što sol daje ukus hrani, tako bez malih donatora zgrada nema duha, nema ljubavi – objašnjava.
Na samom ulazu u dom svim donatorima je odana posebna zahvala. Među njima središnje mjesto zauzima Vlada Republike Hrvatske, koja je s 3 milijuna kuna i najviša izdvojila. Pomogle su i lokalne vlasti u BiH, ali i franjevci i časne sestre iz Bosne Srebrne, Italije, Njemačke, Švicarske, Kanade i Amerike, kao i Hrvati iz cijeloga svijeta. Inače, svi donatori mogu se pratiti na internetskoj adresi Dompesa, gdje je sve transparentno i javno.
– Znali smo da je ovaj projekt velik, ali nismo baš mogli predvidjeti da će ga ovako dobro ljudi prihvatiti i da će tako velikodušno darovati svoj dio novca, jer ima osoba koje su darovale možda i posljednju svoju marku – ističe fra Iko.
Inače, Mostar se posljednjih desetak godina razvio u pravo sveučilišno središte. U gradu djeluju dva sveučilišta – s jedne strane je Univerzitet Džemal Bijedić, a s druge Sveučilište u Mostaru. Na obje ove visokoškolske ustanove studira više od 15 tisuća ljudi, što čini 20 posto populacije grada. Na Sveučilištu studiraju mladi iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i iz susjedne Republike Hrvatske. U Mostar također dolazi raditi i veliki broj sveučilišnih profesora i liječnika iz RH. Određen broj studenta iz RH dobit će krov nad glavom i u Dompesu. Za očekivati je da će sutra smještaj u domu možda potražiti studenti iz drugih zemalja iz razmjene ili pak druge nacije i vjere. Za sve je Dompes otvoren. – Godišnje se blizu 500 studenata iz Hrvatske upisuje na Sveučilište u Mostaru. Oni, kao i ostali studenti, ovom gradu daju poseban duh, što se najbolje primijeti ljeti kada ih nema.
U sklopu Dompesa nalazi se i Centar za dijalog. Možda i najveća stvar koju je Franjevački samostan uradio za vraćanje povjerenja među nacijama i vjerama u multietničkom gradu zbila se 2015. godine. – Tada smo paralelno imali u crkvi obrede Velikoga petka, a u samostanu uz crkvu je bila priređena Pasha, što je jedinstven događaj ne samo kod nas, nego i u svijetu. To je bio veliki znak, princip kako se treba uspostavljati međureligijski dijalog, kako u Mostaru tako i u cijeloj BiH. Mišljenja sam da se ova država može graditi samo u slučaju da u mjestima najbrojniji pomažu najmalobrojnijem narodu. U Mostaru su kršćani najbrojniji, a Židovi najmalobrojniji. Zato smo pokazali tu gestu – smatra fra Iko Skoko, koji je osobno zadovoljan ekumenskim životom u Mostaru. Na njegovim predavanjima na Sveučilištu često se kao gosti mogu vidjeti predavači islamske zajednice i pravoslavne crkve.
O tome kakvo vidi budućnost Bosne i Hercegovine, u kojoj još uvijek vlada veliko nepovjerenje, fra Iko nam je slikovito ispričao kroz priču iz Rima: – U rimski metro su jedno popodne ušla dva mladića i uzeli veliku iglu i krenuli bosti putnike ukoliko im ne dadnu 5 ili 10 eura. I svi bi putnici vadili novce i davali im. I svi su stalno bili ogorčeni i u strahu od tog zla jer su bili nesvjesni da bi njih šezdeset, koliko ih je bilo u svakom vagonu, udruženi u dobru nadjačali to zlo. A sve što nisu imali povjerenje jedni prema drugima, živjeli su individualno i svatko za sebe. E slično je i s nama u BiH, gdje vlada veliko nepovjerenje među ljudima. A u svakom čovjeku, pa i onome koji čini zlo, postoji dobro i mi se moramo udružiti u dobru. Ljudsko biće najviše voli sigurnost, a ovdje vlada nesigurnost i zato nam ljudi, nažalost, odlaze. Mislim da bi se ovdje trebalo utemeljiti Ministarstvo obitelji kako bi se osigurala socijalna davanja za obitelji s više djece. Jer ne možemo mi s oltara poručivati ‘rađajte djecu’ kad vlada nesigurnost. Trebamo osigurati minimum preduvjeta za to – poručuje fra Iko, kojemu je najveći dar, kaže, što ima puno ideja, ali malo vremena za njihovu realizaciju.
