»IX. simpozij Stopama pobijenih«, kojeg organizira Vicepostulatura postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće” na čelu s fra Miljenkom Stojićem održan je danas u Širokom Brijegu.
Njime se pokušava osvijetliti istina o ubojstvu 66 hercegovačkih franjevaca i mnoštva puka Božjeg u Drugom svjetskom ratu i poraću te povijesne okolnosti u kojima se to dogodilo.
Simpozij je započeo sv. misom u samostanskoj crkvi, koju je predslavio gospićko-senjski biskup u miru dr. Mile Bogović uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića i voditelja franjevačkog Trećeg reda fra Dane Karačića. Osvrnuvši se na pročitano Evanđelje biskup je u propovijedi istaknuo kako je Isus u nekoliko riječi postavio odnose među nama: ljubav treba biti na prvom mjestu. Ako se bilo koja druga vrijednost postavi na prvo mjesto, nastaju poteškoće i nered. Dotakao se još i naših pobijenih u Drugom svjetskom ratu i poraću te onih koji su među nama tomu doprinijeli. Pozvao je na opraštanje i zauzetost na izgrađivanju naše slobode i države.
Svetu misu prenosile su Radiopostaja Široki Brijeg i Radio Herceg Bosne. Pjevao je Veliki župni zbor sa Širokog Brijega.
Nakon sv. mise u samostanskoj dvorani uslijedila su tri predavanja. Simpoziju je nazočio velik broj sudionika, a među njima bili su i predstavnici društvenih i političkih vlasti i udruga.
Prvo izlaganje održao je povjesničar dr. Anđelko Mijatović na temu »Komunistički zločini nad civilima u procesu osvajanja vlasti – prilog istraživanju ubojstva franjevaca sa Širokoga Brijega 1945.« Ovo su naglasci iz njegova izlaganja. »Pri zauzimanju Širokoga Brijega u početku veljače 1945. partizani su se posebno okomili na franjevce iz samostana u Širokom Brijegu, značajnoga prosvjetnog središta i izvan područja zapadne Hercegovine. Tada su šestoricu franjevaca strijeljali 6. veljače u Mostarskom Gracu, 7. veljače na Širokom Brijegu ubili su i potom spalili 12 franjevaca, a 8 njih sutradan su odveli prema Splitu i ubili. Nedavno su u Zagvozdu pronađeni posmrtni ostatci nekih od tih mučenika, a gdje su likvidirani ostali još je nepoznato. Potrebno je naglasiti da se nijedan od tih franjevaca nije isticao politički, devetorica su bili profesori u tamošnjoj gimnaziji, a sedmorica od njih bili su i doktori znanosti iz predmeta koje su predavali. Partizanske su snage nastavile zločinima i nakon zauzimanja Mostara nad vojnim ranjenicima u bolnici, nekolicinom franjevaca i drugim uglednim građanima koje su, uglavnom, uhićivali, ubijali i ubacivali u Neretvu. Takvim i sličnim zločinima nastavili su i sljedećih mjeseci.«
Drugo predavanje imao je povjesničar, biskup dr. don Mile Bogović. Govoreći o prvih pet godina rada Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij (2011. – 2016.), istaknuo je sljedeće. »Nakon uspostave samostalne hrvatske države i kod nas, kao i u drugim državama koje su prije bile pod komunizmom, počelo se i u javnosti drukčije odnositi i pisati o žrtvama jugokomunističkog režima. Tražio se način kako izraziti poštovanje onima kojima je bilo oduzeto svako dostojanstvo, koji su mučeni i bačeni u razne jame, pećine, rovove i sl. Jedna od mojih glavnih preokupacija kao biskupa bila je uključiti se što djelatnije u taj zadatak suvremenog hrvatskog naraštaja. Pokrenuo sam inicijativu za gradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. U novije vrijeme pokrećem projekte za Svehrvatski grob i za Hrvatski križni put.«
O novim spoznajama o fra Radoslavu Glavašu govorio je povjesničar mr. Ivan Ćorić. Izlaganje je završio riječima: »Komunistički historiografi pisali su povijest u svrhu opravdanja svojih zločina. Tako i popratne bilješke koje su napisane u dosjeu fra Radoslava Glavaša žele ga prikazati kao zakletog ustašu kojem je jedini razlog postojanja bilo ubijanje Srba. Svrha mog izlaganja jest utvrditi istinu, ma kakva god ona bila. Ne postoje dokazi za optužbe na račun fra Radoslava Glavaša, zbog toga ću glasno razmišljati i postaviti pitanje nije li vrijeme za reviziju njegove presude?«
Simpozij je završio zahvalom svim posjetiteljima i predavačima te pozivom da se svi koji imaju bilo kakvu informaciju o ubojstvu fratara jave u Vicepostulaturu te na taj način doprinesu njezinu uspješnom radu.
