Ugodno iznenađenje dočekalo je u srijedu ministra državne imovine Gorana Marića. Naime, usred napornog radnog dana javio mu se naš proslavljeni tenisač i trenutno četvrti reket svijeta – Marin Čilić.
Goran Marić, veliki ljubitelj sporta koji je godinama bio i prvoligaški i međunarodni nogometni sudac, s neskrivenim je oduševljenjem na Facebooku podijelio ovu vijest.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
U Ministarstvu državne imovine danas dinamičan dan, sastanci s gostima, kolegama ministrima, načelnicima općina, gradonačelnicima, uži kabinet Vlade, konzultacije, mediji … sve važni i redovni povodi, obveze, dogovori, i već prva otpuhivanja i tjeranje zamora.
I nakon desetaka poziva na mobitel, iznenada jedan break , javljanje s recepcije. Prepoznajem odmah glas Marina Čilića: ministre, imaš li vremena da se kratko pozdravimo…! Ugodno iznenađenje, i još više uz ovu činjenicu: prošetao se, tako jednostavno i spontano, do Dežmanove u Zagrebu, do Ministarstva, četvrti tenisač svijeta, Hrvat, Marin Čilić.
Zaokružujem za svoje drage prijatelje koji otvaraju ovaj moj profil ovu vijest, sliku ovog jutra: ispod osunčanog Tuškanca i Rokova perivoja, u neizbrojivim bojama jeseni, u kadru se pojavi velikan tenisa i velikan skromnosti i jednostavnosti Marin Čilić. Zar to nije dovoljno da podijelim s vama ovaj zapis o svom iznenađenju, osvježenju i istinskom oduševljenju …
Dok razgovaramo u ovom iznenadnom susretu, struji mi mislima upit i znatiželja: kako povezati ovu Marinovu mladost i toliku zrelost?! Mi ekonomisti bismo to odmah htjeli staviti u odnos, korelaciju, razmjer: kako je moguća tolika razina zrelosti, svijesti o ulozi, značaju jednog športaša za svoj narod, za zemlju … od ove mladosti?! Marin kao da je iz nekog drugog, bestežinskog svijeta u kojem nema tjeskobe, sebeljublja, taštine, egocentrizma, gnjeva i egoizma … On doista pripada, diskretno i moćno, neotuđivo i utemeljeno svom narodu, zavičaju i njihovim vrijednostima. Rado bih ga usporedio s nekim, ali ne nalazim prikladna primjera.
Moje dojmove potvrđuje i moje osobno, duboko poznanstvo i iskustvo s njim kad sam ustvrdio i više godina ranije: ovaj će mladić raditi sjajan posao! Za sebe, za Hrvatsku, za svoju Hercegovinu, za sve nas.
Naravno, nije bilo izgleda preskočiti Wimbledon pri ovom susretu. Pitam ga: Zaboravio Wimbledon? Ne, njemu se i njegovu travnjaku sigurno vraćam po pobjedu koju ću darovati svima u Hrvatskoj! Kad tako kaže Marin, jedino što činim, vjerujem mu i svjedočim evo za sve vas čitatelje …
I na kraju susreta, reče mi Marin: Gorane, nisam ti rekao da sljedeći mjesec, od 12. do 19. studenog u Londonu, igram na završnom turniru osmorice. (osam najboljih tenisača svijeta s ATP ljestvice) Ovo je poziv, zapiši! .
Lijepa vijest, i još ljepša pozivnica! Očekujem i već vidim: bit će to velika hrvatska priča za Svijet!
