Katastrofalna glad pogodila je Hercegovinu 1917. i 1918. godine, a najugroženija su bila djeca. Fra Didak Buntić organizirao je humanitarnu akciju zbrinjavanja djece u obiteljima, najviše u Slavoniji i Srijemu.
Filozofski fakultet mostarskog Sveučilišta bio je domaćin Znanstvenom skupu u povodu stote obljetnice humanitarne akcije spašavanja gladne djece iz Hercegovine. Organizatori znanstvenog skupa su Filozofski fakultet, HKUD “Didak” i Hrvatski institut za povijest iz Zagreba, donosi portal Treći.ba.
Cilj okruglog stola bio je i približiti velebni lik fra Didaka Buntića, o kojem se s obzirom na njegova djela i aktivnosti, malo zna i govori.
Znanstveni savjetnik iz Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba Zlatko Matijević rekao je kako je fra Didak bio otac i majka hercegovačkom narodu. „Za vrijeme Prvog svjetskog rada u Hercegovini je vladala velika glad, a fra Didak Buntić je osoba koja je svojim autoritetom, akcijama, spasio veliki broj djece“.
Fra Didak je bio veliki humanist, važan katolički svećenik, redovnik, a iza sebe je ostavio značajne tragove i kao svećenik i kao čovjek. Stjepan Matković s Hrvatskog instituta za povijest kazao je kako je fra Didak Buntić odigrao ključnu ulogu u organizaciji zahtjevne humanitarne akciji prebacivanja tisuća djecu u Hrvatsku.
„Preseljavanje hercegovačke djece na područje tadašnje Banske Hrvatske je specifičan trenutak Prvog svjetskog rata kada se pokazalo kako se prostor Hercegovine i Banske Hrvatske može povezat kroz veliku humanitarnu akciju. Rijetke su zemlje u Europi koje su svjedočile jednom takvom pothvatu“, naglasio je Matković.
U slavonske su obitelji smještana djeca s šireg područja Bosne i Hercegove, a među njima je bio i značajan broj pravoslavne i muslimanske djece. Točan broj djece nije moguće utvrditi, ali se pretpostavlja da je riječ o 17 tisuća djece.
Govoreći o okolnostima koje su dovele do humanitarne katastrofe, fra Robert Jolić je rekao kako je jedan od uzroka gladi bio odsutnost muške radne snage, jer je većina muškaraca bila u ratu. „Prema sačuvanim podacima, 1180 muškaraca s prostora Mostarsko-duvanjske biskupije poginulo je u Prvom svjetskom ratu, a s obzirom na izgubljene matične knjige i knjige umrlih ta je brojka vjerojatno puno veća i iznosi oko 2 tisuće, što je stravičan podatak“, kazao je fra Robert.
Prema podacima matičnih knjiga, u to vrijeme su od gladi umrle 402 osobe, a ako se tome prebroje osobe koje nisu upisane ta brojka bi iznosila 600 osoba. Pred kraj Prvog svjetskog rada pojavila se i španjolska gripa koja je širom Europe odnijela milijune života.
Na području zapadne Hercegovine od španjolske gripe umrlo je 3179 osoba. To je dvostruko više nego ukupan broj žrtva poginulih vojnika i umrlih od gladi. „Kada se sve zbroji, imamo jednu tragičnu demografsku situaciju za vrijeme i pred kraj Prvog svjetskog rata i stoga je fra Didakova ideja da spasi najslabije tako velika i značajna“, dodao je fra Robert.
Fra Didak, nije samo lik prošlosti. On postaje uzor sadašnjosti i budućnosti. Fra Didakova aktivnost i sveprisutnost na opće dobro čitavog naroda trebale bi biti smjernice za današnjeg čovjeka s problematikom i pitanjima našega vremena, ali s istim ciljem – za napredak te zadovoljstvo naše domovine i naroda; ne pakiranjem kovčega, već ostankom i hodom malim, ali isto tako važnim koracima.
