Događanja u Kataloniji proteklih dana aktualizirala su i pitanja o tome kako će se spor Madrida i Barcelone reflektirati na slične situacije u drugim državama u kojima postoje pokrajine ili narodi koji teže neovisnosti.
Po izvještavanju medija u BiH sa svih strana političko-nacionalnog spektra vidi se da je situacija u Kataloniji itekako imala odjeka u susjednoj državi, kao i da svatko katalonski slučaj tumači na sebi specifičan način, piše Index.hr.
U Republici Srpskoj se tumači kako katalonske težnje za neovisnošću legitimiraju slične najave predsjednika Milorada Dodika o referendumu, u Sarajevu se pak konstatira da RS i Katalonija nemaju nikakve relevantne sličnosti, dok mediji bosanskohercegovačkih Hrvata također pronalaze paralele između položaja Hrvata u BiH i drame u Kataloniji.
Je li, dakle, katalonski scenarij možda način da se riješi pitanje Hrvata u BiH?
Treba naglasiti da je situacija u BiH mnogo kompliciranija nego u Španjolskoj, s obzirom na uređenje te države koja se sastoji od dvaju entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska), od kojih se jedan – Federacija BiH – pak sastoji od deset federalnih jedinica koji se nazivaju kantoni ili županije te nisu formalno-pravno definirani po etnonacionalnom principu, iako se u praksi dijele na kantone s bošnjačkom ili hrvatskom većinom. Tu su i parlamenti na državnom nivou, pa na entitetskom nivou, pa na kantonalnom nivou te Dom naroda itd. Osim toga, Hrvati se kao brojno najmanji konstitutivni narod osjećaju nadglasanim od mnogo brojnijih Bošnjaka u Federaciji BiH (o čemu najbolje svjedoče dva mandata Željka Komšića kao predstavnika Hrvata u Predsjedništvu BiH koja je dobio pretežito glasovima Bošnjaka), koji pak odbijaju podržati promjenu izbornog zakonodavstva koja bi riješila taj problem. U igri je i “treći entitet”, kontroverzna ideja u međunarodnoj zajednici o kojoj ni Hrvatska nema jasan stav.
“Katalonijski scenarij u BiH nije na dnevnom redu”
Profesor na Filozofskom fakultetu u Mostaru Mile Lasić smatra da se “ne mogu povući uvjerljive paralele s položajem Katalonaca u Kraljevini Španjolskoj i položajem Hrvata ili Srba te posebice ne najbrojnijih Bošnjaka u BiH”. Lasić ističe da je ono što se danas događa u Kataloniji zapravo povijest BiH: “BiH kao jedna od najslabijih sljednica bivše SFRJ ima iza sebe građanski rat i Daytonski mirovni ugovor koji je proizveo pasivni zamrznuti konflikt pa ‘katalonijski scenarij’ i nije u BiH na dnevnom redu, to je ovdje već viđeno. Uostalom, Španjolska je članica i EU-a i NATO-a pa će se neko rješenje u vidu frozen conflicta pronaći i u toj zemlji, bez rata, s kojim će moći živjeti i Španjolci i Katalonci. Rješenja su, dakako, u višenacionalnim državama uvijek u većem stupnju autonomije, u federalizaciji, pa potom “Jovo nanovo” u transnacionalnim umreženjima nacija, regija i država.”
Aktivist za prava Hrvata Marijan Knezović drugačije interpretira odnos situacije u Kataloniji i BiH. “Zajednički nazivnik Katalonaca i Hrvata iz BiH jest to što oba naroda svoje države (Španjolsku i Bosnu i Hercegovinu) održavaju likvidnima. Znamo da Katalonci uplaćuju u španjolski proračun znatno više nego što im se vrati, a istu stvar imamo i u BiH, gdje Sarajevo zbog diskriminirajućeg zakona o raspodjeli javnih prihoda otima novac uglavnom hrvatskim, ali i pojedinim bošnjačkim sredinama (Tuzla.) Ipak, Katalonci se u Španjolskoj ne suočavaju s agresivnim, a ponekad i islamističkim kulturološkim nasiljem koje se kontinuirano provodi nad Hrvatima u BiH iz jednog dijela sarajevske političke elite te vandala koji redovito uništavaju crkve, pale hrvatske zastave, vješaju zastave islamske države ili vrše nacionalističko-terorističke napade kojih je u BiH od 1997. do danas bilo 10, s još nekoliko desetaka ozbiljnih pokušaja. Svaki put teroristički napadi bili su usmjereni na Hrvate ili Srbe”, objašnjava Knezović te upozorava da bi se sličan teroristički napad mogao dogoditi i na hrvatskoj obali, što bi ozbiljno ugrozilo prihode od turizma.
Predstavnici Hrvata u BiH nemaju interesa ni želje organizirati ikakav referendum
Ima li interesa i namjera među vodećim političarima bh Hrvata da se po uzoru na Kataloniju organizira referendum o “trećem entitetu” s većinskim hrvatskim stanovništvom, pitali smo Indexove sugovornike. Lasić kaže da “nitko među Hrvatima u BiH ne zagovara tu vrstu raspleta Gordijeva čvora u BiH, iako se u BiH ništa ne smije isključiti jer se radi o failed state, u kojoj se vode nezavršeni ratovi”, dok Knezović kaže da interesa “nažalost nema”.
“Treći entitet je tema koja se od hrvatskog političkog vrha sluša samo prije izbora, nešto slično kao reforme u Hrvatskoj. Ipak, Hrvati u BiH danas imaju legitimne političke predstavnike u vlasti i Predsjedništvu, što prije nekoliko godina nije bio slučaj, a to je značajan napredak. Ipak, čini se kako Bošnjaci opet planiraju preglasati Hrvate na idućim izborima i nametnut im člana Predsjedništva protivno njihovoj volji, kao što su već dvaput uradili s Komšićem”, kaže Knezović, dok Lasić nudi drugačiju interpretaciju, naglašavajući da su “povremene prijetnje ‘Herceg Bosnom’ pucanj u prazno.”
“Hrvatsko pitanje’ u BiH je takvo da se ni referendumom, niti eventualnim okrupnjavanjem i odcjepljenjem nekoliko županija u Federaciji BiH ne rješava, niti se može riješiti putem etno-teritorijalizacija, nego se mora rješavati putem institucionalne jednakopravnosti triju bh političkih naroda (domovi naroda, pariteti i veta…), a u kombinaciji s federalističkim i konsocijacijskim načelima. Ne smije se protiv jednog ili dvaju unitarizama boriti zalaganjem za treći, manjinski unitarizam”, ističe Lasić. Knezović i on se pak slažu da aktualna blokada reformi dolazi iz Sarajeva, odnosno iz bošnjačkih i tzv. građanskih stranaka.
“Što se tiče referenduma o odcjepljenju hrvatskih krajeva u BiH i neovisnoj državi, to nikada nijedan politički ili javno istaknut Hrvat iz BiH nije predložio ni zatražio, niti Hrvati u BiH to žele. Hrvati u BiH žele svoju federalnu jedinicu u vidu entiteta ili megažupanije, a ne neovisnu državu. Hrvati, Srbi i Bošnjaci u BiH su izuzetno ovisni jedni o drugima zbog visoke razine isprepletenosti njihovih tržišta. Bosna i Hercegovina treba preživjeti, ali ne ovakva, nego federalizirana”, tumači Knezović.
Usporedbe Katalonije i Republike Srpske nemaju smisla
S druge strane, što je s Republikom Srpskom u toj priči, u kojoj politički vrh često govori o secesiji, a i provođenju referenduma o toj temi? Lasić kaže da “ako i dođe do nekog ‘katalonskog scenarija’, njega će prije inicirati predsjednik RS-a Milorad Dodik, na što bi prvi čovjek u Bošnjaka, Erdoganov prijatelj Bakir Izetbegović odgovorio vrlo rado sredstvima koja su mu na raspolaganju”. Napominje da situacija u Kataloniji “samo prividno koristi Dodiku” i predviđa da ipak neće doći do disolucije Španjolske, nego do većeg stupnja autonomije Katalonije, što znači da će se “ovi događaji u Kataloniji i Španjolskoj okrenuti protivu Dodikovih ambicija i njegove secesionističke politike”.
Knezović kaže da ne bi povlačio paralelu između težnji Katalonije i Republike Srpske: “Katalonija ima svoj kulturološki i povijesni narativ, dok je ovakva Republika Srpska produkt Daytonskog sporazuma iz pretprošlog desetljeća i ne bi postojala bez Tuđmanova i Izetbegovićevog potpisa. Srbima također ne odgovara odcjepljenje od BiH, već se secesionističkom politikom hvastaju neposredno prije izbora ili u kriznim situacijama. Ipak, Republika Srpska kao entitet je pravna činjenica, a ako bi se BiH ustrojila na principu triju entiteta s trima različitim većinama, Bosna i Hercegovina bi prodisala kao i mnoge racionalno federalizirane zemlje u Europi i svijetu.”
Što bi se iz situacije u Kataloniji moglo naučiti kada je riječ o unutarnjem uređenju BiH i ravnopravnosti te samoodređenju naroda, pitali smo obojicu Indexovih sugovornika.
“Kad bi bilo političke pameti u BiH koje notorno nema, moralo bi se uvidjeti da je vrijeme da se prestane s vođenjem containment policyja – politike zagađivanja sebi i jezično i kulturološki veoma bliskih građana drugih nacija te da se od zajedničkog života na uskom prostoru građana svih bh nacija i nacionalnih manjina i tzv. novih identiteta mora napraviti vrlina, kako nas je poučio već prije dva i pol stoljeća notorni liberal John Stewart Mill. Bojim se samo da je u BiH isuviše malo misaonih i nenasilnih ljudi koji su svjesni velike opasnosti od ponovnog sunovrata u besmisao građanskih ratova”, odgovara Lasić.
Pohvale hrvatskoj ljevici zbog “dobrih poteza” oko položaja Hrvata u BiH
Knezović ističe da je “jedna stvar očita, a to je da sila i represija samo pogoršavaju stanje i kreiraju kaotičnu atmosferu. Također, vidljivo je kako je svijet postao senzibilan zbog ugroženih naroda nad kojima se provodi hegemonija. To objašnjava i razne vanjskopolitičke inicijative koje diljem svijeta u proteklih nekoliko godina zagovaraju federalizaciju kao logičan temelj fiskalnog konzervativizma i neoliberalnog kapitalizma, pogotovo u multinacionalnim državama kao što su Švicarska, Belgija ili na kraju krajeva – Bosna i Hercegovina. U BiH su Hrvati najveći zapadni faktor i predvodnici su slobodarskih ideja te generatori procesa pregovora s EU-om”.
Zanimljivo je i da Knezović hvali “dobre poteze Zorana Milanovića, Orsata Miljenića, a pogotovo Tonina Picule” u vezi borbe za položaj Hrvata u BiH te konstatira da se hrvatska ljevica osvijestila oko te teme. Dodaje i da će se pokazati “kako je španjolska vlada napravila grešku s onakvim nasilnim pristupom jer će katalonsko pitanje svakako imati lakši put prema javnosti”, a u svemu tome vidi i priliku za uspostavljanje “trećeg entiteta” u BiH s hrvatskom većinom. “Ako katalonsko pitanje završi ishodom pozitivnim za Katalonce, to bi moglo pokrenuti srednjoročni proces zahtijevanja federalizma u globalnom diskursu koji bi se trebao implementirati i u BiH ako želimo da zemlje iz bivše Jugoslavije ostanu stabilne, jer svaki politički incident u BiH može izazvati i legitimnu reakciju političkog vrha Hrvatske i Srbije kao potpisnica Daytonskog sporazuma”, rekao je Knezović, zaključuje Index.hr
