Oni su u punoj ofenzivi da Rami otmu Malu Gospu, zaštitni znak Rame, i nametnu joj tamo nekog jebivjetra Tvrtka za kojeg se pouzdano ne zna ni tko je ni što je!?
Ramljanke i Ramljaci,
Evo kucnuo je čas, ispunilo se vrijeme dolaska novog ramskog “božanstva”!
Rama je kroz svoju dugu i burnu povijest bila vjerna Bogu i Rodu, nisu ju promijenili ni mnogi osvajači, pljačkaši, okupatori i ostala bagra koja je protutnjala ovim prostorima. No, najveća tragedija koja je snašla Ramu je ona 1942. godine kada su četnici u svega nekoliko dana pobili preko tisuću Ramljaka i popalili skoro sve što je moglo goriti!
Slično se nešto Rami pripremalo i 1992. godine od istih snaga kao i 1942., ali ovoga puta su ramski sinovi i kćeri čvrsto odlučili da nikada više Ramu neće snaći nešto slično kao 1942. godine.
Hrabro su stali jedan uz drugoga, pogledali si u oči i svečano obećali da dušmani u Ramu mogu samo preko njih mrtvih!!!
Održali su obećanje i Rama je ostala u rukama Ramljaka. Ali, petnaestak godina poslije rata pojaviše se neke nove “sile sa istoka” s ciljem pokoriti Ramu, odnosno uzeti ju Ramljacima i dati ju tamo nekim nevažnim likovima iz davne prošlosti. Dok je okupator učvršćivao položaje u Rami kroz razne “znanstvene skupove” dotle janjičari koji djeluju u Rami kopaju rovove u srcu Rame!!!
Uz rovove kopaju i betoniraju i postolja gdje će postaviti to novo “božanstvo” koje ima da “drži Ramu pod kontrolom”! 1992. godine Ramljaci su stali rame uz rame i zaustavili četnike u namjeri da poharaju Ramu!
Ti branitelji koji su to uradili su sada rasuti diljem svijeta boreći se za kruh svoj jer u Rami za njih nema mjesta. Jer su ta mjesta zauzeli dezerteri, ratni profiteri, pozadinci, kamatari i ostali šljam koji se dočepao pozicija i hara!!!
Oni su u punoj ofenzivi da Rami otmu Malu Gospu, zaštitni znak Rame, i nametnu joj tamo nekog jebivjetra Tvrtka za kojeg se pouzdano ne zna ni tko je ni što je!?
I evo, dođe taj dan, dan kada “veliki Tvrtko “dođe” u Ramu pod Prozor”, tamo gdje “bir-vaktile” Dubrovčanima “šenkovo” nekakve “teftere”!
Kad ga skidoše s kamiona čulo se kako je zadovoljno odahnuo dolazeći tu poslije toliko vremena! Koje li drskosti od tih janjičara, samo par dana uoči Dana općine i Male Gospe oni dovukoše to svoje “božanstvo” kao u inat Ramljacima, u inat onima koji su krv lili za Ramu, u inat onima koji su živote dali za Ramu!?!?
Snaga koja je to mogla spriječiti je raspršena diljem svijeta, a to su ramski branitelji, a oni koji bi trebali zastupati te branitelje, Udruge proizišle iz Domovinskog rata, su nedefinirane? Ili su ucijenjene, ili su kupljene, ili oboje, ali nisu digli glasa, a MORALI SU!!!
Dobro oni znaju da poginuli za obranu Rame nisu živote dali za Tvrtka i njemu slične već za Ramu, Ramljake pa i svoju Malu Gospu!
Stoga dragi moji Ramljaci, vi koji još držite do svoje Rame i svoje male Gospe, čestitam Vam blagdan Male Gospe i Dan općine, a oni što nijemo i pokorno gledaju što janjičari rade neka se preispitaju dok još nije kasno!
Autor: Ivan Filipović
Članak je preuzet s portala Rama-Prozor.info
