Škrti krajolik ispresijecan krivudavim stazama, i tutanj teške mehanizacije koja podiže nepregledne zavjese prašine, kao da utjelovljuju scenu sa snimanja nekog budućeg nastavka antologije futurističkog filmskog serijala katastrofe “Pobješnjeli Max”, piše Večernji list BiH.
Dakako nije riječ o vješto postavljenoj filmskoj koreografiji, nego o gradilištu na kom se ovih dana užurbano radi kako bi se, što je moguće više, priveli kraju radovi na izgradnji akumulacijskog bazena za HE Mostarsko Blato.
Posjetili smo ovo veliko gradilište kako bismo iz prve ruke saznali do kud se stiglo s radovima i na koje eventualne probleme izvođači radova nailaze u ovoj fazi finalizacije projekta bazena, kao posljednjeg značajnog graditeljskog segmenta cjelokupnog projekta HE Mostarsko Blato.
12 sati – vrijeme za ručak
Od gustog oblaka prašine kojeg su za sobom podigli ogromni kotači kamiona za prijevoz iskopane zemlje, isprva nismo uočili manju skupinu radnika, bagerista i vozača koji su baš u to vrijeme u našem smjeru kretali na ručak. Pogledali smo na sat bilo je točno 12 kad je voditelj poslova Predrag Tokmakčija u svom plavom terencu stigao i obavijestio radnike kako je vrijeme ručka i sam se uputivši prema radničkoj menzi gdje će sa svojim radnicima podijeliti današnji obrok.
U kratkom razgovoru s njim saznali smo kako se radovi izvode užurbano, ali s maksimalnom pozornosti kako bi pokušali završiti predviđene zadaće do kraja ljeta, najkasnije do početka mjeseca listopada. To prije svega iz razloga što onda dolazi razdoblje kiša koje cijelo područje pretvori u blato i glib u kojem je nemoguće bilo što raditi. Zato su djelatnici Pušina Company d. o. o., inače podizvođača tvrtke Konstruktor, koja je zadužena za izgradnju ovog bazena, izašli s maksimalnim kontingentom djelatnika te zavidnim arsenalom mehanizacije kako bi posao bio realiziran u zadanim rokovima, a prije sezona kiša i lošeg vremena.
Prema riječima radnika i poslovođa koje smo susreli na terenu svi su puni optimizma kako će ove godine biti finalizirani tzv. grubi radovi na kopanju samog bazena akumulacije. Trenutačno se radi na izvlačenju zemlje na dubini od 2,5 metra na ogromnoj površini, koja zahvata planirani prostor za akumulacijski bazen.
Na terenu se nalazi oko 50 vozila, od kamiona različitih namjena i gabarita pa sve do ogromnih rovokopača. O opsegu posla i trudu na terenu svjedoči i nekoliko zamijenjenih kašika na rovokopačima, koji bez zastajkivanja pune kamione, koji odvoze iskopanu zemlju prema mjestu gdje će je deponirati. Putem do stovarišta uz obje strane ceste kao neka postrojena svečana garda miruje nekoliko drečavo žutih kamiona i bagera i jako je neobičan doživljaj kroz gusti dim voziti pored njihovih velikih kotača koji nadvisuju krov našeg automobila.
Veseli bageristi
Iako na terenu postoje dvije cisterne koje stalno vodom polijevaju prašnjave staze, kako bi se smanjila koncentracija prašine i zemlje u zraku, ipak postoje određene pritužbe lokalnog stanovništva, na sreću ne u tolikoj mjeri koja bi bila zabrinjavajuća. Kako su nam kazali, bez obzira na sve, većina stanovnika koji imaju kuće u blizini ipak imaju razumijevanja za ove radove koji će na kraju rezultirati objektom HE Mostarsko blato, a što će u konačnici značajno povećati elektroenrgetske kapacitete i stabilnost u Hercegovini te sigurno otvoriti i nova radna mjesta.
Malo dalje od mjesta na kom se već skupio veći broj radnika koji su se uputili na ručak, bageristi u nekoliko strojeva obrađuju zapadni obod bazena. U skučenoj kabini s mokrim ručnikom preko vrata, koriste kratki predah kako bi zapalili cigaretu, popili vodu i presabrali misli. Bagerist Gordan izašao je iz kabine i s kolegom Stankom krenuo nam u susret. Kada je vidio da nešto slikamo i zapisujemo, s osmjehom na licu je upitao: “Je li snimate za neke novine ili je za osobnu arhivu?”. Kad je čuo kako dolazimo iz Večernjaka, obradovao se i pozdravio se s nama. “Nema nikakvih problema, jest malo vruće, ali nama tako odgovara jer posao možemo uraditi samo po ovakvom vremenu. Kad dođu kiše to postaje glibina koju ni jedna mehanizacija na svijetu ne bi mogla iščupati”, s osmjehom na licu nam je potvrdio ovaj simpatični čovjek.
“Jedini problem su nam kvarovi koji se mogu dogoditi kad se izvode ovakvi radovi, ali na svu sreću nisu tako učestali”, uključio se u razgovor Stanko. Sudeći prema svemu što smo vidjeli na samom gradilištu i oko njega radovi teku svojim predviđenim tijekom i postoje realni izgledi da se poslovi iskapanja bazena završe do kraja ljeta te da se pristupi idućoj fazi postavljanja blokova. Impresionirala nas je disciplina i volja ovih vrijednih radnika kojima ni ove nesnosne vrućine nisu problem, nego dapače saveznik u savladavanju i ove prepreke do izrastanja jezera usred Mostarskog blata. Želimo im svako dobro i da ih prati sreća u radu.