Spomenik u čast svim Hrvatima iz općine Jablanica koji su poginuli za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata, te za vrijeme Domovinskog rata otkriven je 18. srpnja u naselju Doljani u toj općini.
Ovom događaju osim brojnih mještana nazočili su visoki vjerski i duhovni dužnosnici.
Na spomeniku su uklesana imena poginulih Hrvata, i to 11 imena poginulih u Prvom svjetskom ratu, 172 imena poginulih u Drugom svjetskom ratu, te 52 poginula Hrvata iz općine Jablanica u Domovinskom ratu.
Idejni tvorac spomenika je fra Vendelin Karačić, a izvedbeni projekt potpisuje tvrtka Urbis 86 iz Širokog Brijega. Spomenik je isklesan iz kamena domaćim radnim snagama kompanije MT „Gabro“, Jablanica, a pripremu terena i uređenje okoliša uradili su mještani Doljana.
Blagoslov spomenika i misno slavlje predvodvodio je mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH.
S obzirom da na području Jablanice ne postoji nijedan spomenik Hrvatima te općine koji je obilježio njihova stradanja kroz povijest, podignuti spomenik u Doljanima od iznimne važnosti za ovu općinu, ističu organizatori.
„Ovaj spomen znak je priča o životima i tijelima naših vitezova, vitezova ove zemlje, ovog obzorja, ovih visova. Svako je ovo ime naša svetinja, a na osobit način ponos i svetinja svoje obitelji i svoga zavičaja“, kazao je u svom obraćanju general zbora Stanko Sopta. Dodao je kako nijedan rat nije zaobišao Doljane, Soviće, Risovac, Polja i da su u svakom ratu ljudi s tih područja davali svoj udio, odnosno svoje živote. Istaknuo je kako je ovaj spomenik jedno veliko hvala i zavjet potomcima da ne zaborave svoju povijest i žrtvu svojih junaka.
Na svečanosti otkrivanja spomenika još su govorili Ivan Rogić voditelj organizacijskog odbora i ramski gvardijan fra Andrija Jozić.
Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte
Poštovani prijatelji!
U ovoj prodolini, stoljetnom hrvatskom ognjištu, valjalo se kroz sva ova stoljeća izboriti za život. Tom je životu nasušna potreba, poput kruha svagdašnjega, bila sloboda. Jer bez slobode nisi mogao imati ni ognjišta – dima, kućnog broja, ni svoga grunta.
To su jako dobro znali ljudi ovoga podneblja s padina velebne i epske planine Čvrsnice. Zorom su i sutonom bdjeli nad svojim ognjištem. Bdjeli su nad svojim obiteljima, bdjeli su nad svojim opstankom. Ni jedan rat nije obišao Doljane, Soviće, Risovac, Polja. Svaki je tu bio doma. I Prvi i Drugi i Domovinski. I u svakom su ovi ljudi dali svoga obola. Taj udio, obol, nije bilo nešto malo, nije bila kirija, to je bio život, to je bila krv, to je bilo vlastito tijelo. Očevi su davali svoje živote za život obitelji, mladići za život roditelja i sela, Domovine.
Ovaj spomen znak je priča o životima i tijelima naših vitezova, vitezova ove zemlje, ovog obzorja, ovih visova. Svako je ovo ime naša svetinja, a na osobit način ponos i svetinja svoje obitelji i svoga zavičaja.
Svi su htjeli ovaj komad zemlje. Pa i oni u koje bi se čovjek zaklinjao. Ti u koje smo se uzdali vodili su do naših sela koljače i mirno gledali kako nam kolju starce i starice, žene, djecu, kako pale naše kuće i ognjišta.
Ovaj je spomen znak jedno veliko hvala i jedna velika molitva. Jedan zavjet potomaka da ne zaborave svoje povijesti i da ne zaborave žrtvu svojih junaka.
Neka ova pismena uvijek ostanu čitka i neka budu spomen vjernosti i vječnosti.
Počivali u miru Božjem!
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.1650840021624416.1073742297.207402735968159&type=1&l=e21fd1654b
