Zove se Salvador Iñiguez Morales i dolazi iz Meksika.
Za Međugorje je čuo 1984. godine kada je imao deset godina. U to vrijeme, njegova baka mu je davala da čita knjigu koja se zvala “Djevica Marija govori u Međugorju”. Od tada je za Salvadora Međugorje njegov život. Za svoju misiju, uzeo je širiti Evanđelje i Gospine poruke iz Međugorja. Odlazi u najopasnije četvrti Guadalajare, među prostitutke, dilere i razne bande, te ih pokušava obratiti, kako bi upoznali ljubav Božju. Razgovarali smo s ovim uistinu posebnim čovjekom.
Za početak smo ga upitali kako je uopće saznao za Međugorje.
-Kada mi je bilo deset godina, moja baka po ocu mi je davala da joj čitam knjigu koja se zove” Djevica Marija govori u Medjugorju”, to je bilo 1984. Godine. Još uvijek čuvam tu knjigu, kao najvece bakino nasljeđe.
Kad je bio tvoj prvi posjet Međugorju?
-Prvi put sam u Međugorje došao, 2012. godine, a razlog posjeta je bilo moje sudjelovanje u dokumentarcu pod nazivom ” Marijina zemlja”. Producenti su bili ti koji su me doveli u ovo sveto mjesto , budući da mi prije toga moja financijska situacija nije dozvoljavala da si priuštim putovanje u Međugorje. Razlog mog sudjelovanja u dokumentarcu je misija koju činim u svojoj zemlji, noseći Evanđelje i poruke Blažene Djevice Marije Kraljice Mira u javne kuće, među bande, ovisnike o drogama i među migrante moga grada.
Kakav je bio tvoj prvi dojam?
-Moj prvi dojam o Međugorju se dogodio kada sam čitao tu knjigu svojoj baki . Dojam je isti onome, koji je imala sveta Elizabeta: “Tko smo mi da Majka našeg Gospodina dolazi k nama?” Međugorje je izvor milosti za cijelo čovječanstvo, Međugorje nije samo za Međugorje , ono je dar s neba za cijeli svijet.
Nikad nisam mislio da ću proživjeti sakramente kao što se žive ovdje. Nisam mogao prestati plakati kada sam vidio mnoštvo ljudi koji čekaju na ispovjed , koji su više od 30 godina udaljeni od crkve, što su mi i sami posvjedočili. Vidjeti količinu ciborija koje pune oltar Euharistijskog slavlja, zbog broja ljudi koji se pričešćuju , to me je ostavilo bez teksta. Do sada to nisam vidio ni u jednom drugom svetištu na svijetu. Štoviše, usuđujem se reći, da se pridaje malo važnosti sakramentima. U Međugorju sam osjetio kao da je sve novo.
Ljudi su čuli o vama zbog vaše misije u Meksiku. Možeš li reći našim čitateljima koji je tvoj poziv?
-Glavni poziv koji sam osjetio preko Međugorja i poruka dogodio se preko krunice i poruka Kraljice Mira, poruka koje se fokusiraju na sakramentima. U mom slučaju proces obraćenja je započeo nakon ispovijedi, te čitanja i stavljanja u praksu poruka Kraljice Mira. Zbog toga sam iskusio Božji oprost. Osjetio sam se pozvanim, da pričam o Božjoj ljubavi onima koji Boga ne poznaju. Nesvjesno sam se usredotočio na poruke koje prima Mirjana, i bio sam ponukan prenijeti poruku onima koji ne poznaju Božju ljubav u svojim životima, jer im o njoj nema tko pričati.
Tako sam počeo ići u javne kuće , neke ulice na području moga grada, mjestima gdje se skupljaju migranti. Tako je nastao “Apostolat Marijo Kraljice Mira daj mi svoje ranjeno srce” i “Ruke Marije Kraljice Mira”.
Da li te je strah obavljati tvoju misiju u opasnim četvrtima Guadalajare?
-Strah? Ne! Samo iščekivanje , kako će ljudi primiti poruku. Uvijek uz sebe imam male slike Kraljice Mira i kada ih vide drago im je. Pitaju me tko je, i tu počinje evangelizacija. Osim Evanđelja , Djevica u Međugorju nam je kazala puno puta: “Ne bojte se , ja sam s vama!” , tu vidimo kako Marijine riječi I uloga uvijek imaju isti cilj: “Činite što vam On kaže!”
Možeš li nam opisati najopasniju situaciju u kojoj si se našao? Naravno, ako je bilo takvih situacija?
-Jednom prilikom sam ušao u jednu uličicu javnih kuca, uličica u koju nikada prije nisam ušao, budući da je to bio dio gdje su se sastajali svi glavni dileri droge . Taj dan sam završio ranije svoje rute po javnim kućama i sa sobom sam nosio prilično krunica i slika Djevice i Milosrdnog Isusa.
Pripremio sam se i kada sam bio ispred te uličice napravio sam znak križa na čelu , izmolio sam nekoliko Zdravomarija, zapleo sam na desnu ruku krunicu koju su mi poklonili, krunicu iz Međugorja koju je Djevica blagoslovila i rekao : u ime Gospe!
I samo što sam napravio nekoliko koraka, zaustavio me jedan čovjek uperio mi u stomak vrh oštre šipke , i očito drogiran rekao mi da mu dam sve vrijedno sto nosim. Uplašen, digao sam ruku sa krunicom i uzviknuo sam drhtavim glasom:“Moju krunicu iz Međugorja?” On je vukao drugom rukom da ju otme i u isto vrijeme pitao : Što je to Međugorje? Nastavio sam borbu i on je pokušavao dohvatiti krunicu. Upitao sam ga jel’ baš ne zna što je Međugorje, i rekao je ne.
Nastavio sam mu govoriti da je Međugorje jedno selo, gdje se i dan danas se ukazuje Djevica . Više nije pokazao interes. Istrgnuo mi je ruksak I izvadio sve sto sam nosio. Istresao ga je na pod I pri tome su ispale sve moje krunice i slike Djevice I Isusa.
Kada je vidio samo to , uperio je opet oštri predmet I rekao: “Nešto vrijedno sigurno nosiš!” izvadio sam Bibliju i rekao: “Ovo je najvrjednije što nosim !“ Uzeo ju je i bacio , nastavio je inzistirajući i govoreći kako je nemoguće da ne nosim novac. Kada me je detaljno pretresao i shvatio da ne nosim novac , rekao mi je kako je nemoguće da nemam ništa. Rekao sam mu da ipak imam nešto, obratio je pažnju na mene i čekajući da mu kažem rekao sam: Imam žeđ! Osjećam žeđ! žedan sam, jako sam žedan . Na to mi je uzvratio neugodnim glasom : “Nije moguće da nemaš ni za vode, idemo, kupit ću ti bocu vode!”
I tako samo učinili. Na izlasku iz ulice sjeli smo na pločnik , dao sam mu krunicu i sliku Kraljice Mira. Pričao sam mu o Međugorju, vidiocima , i porukama. Poslije mi je pomagao pripremiti oltar za molitvu krunice četvrtkom u javnim kućama. Nakon nekoliko mjeseci umro je od predoziranja. Ali siguran sam da je doživio ljubav Božju u svom životu. Zahvaljujući Mariji, Mariji Kraljici Mira.
Što te nadahnulo da pomažeš ljudima koji stvarno trebaju pomoć?
-To što znam da sam sin Božji. To što znam koliko me Krist voli i oprašta mi, unatoč tolikim grijesima i bijedama. Tolika je Njegova ljubav, da nam je ostavio sakramente da živimo sjedinjeni s Njim preko milosti Duha Svetoga. To što znam da nismo svi imali iste mogućnosti da upoznamo Božju ljubav , ljubiti druge I ne sablazniti se nad grijehom drugih samo zato što je drugačiji od našeg.
Kako se osjećaš kada obratiš, odnosno usmjeriš neke od tih osoba na pravi put?
-Smatram da je obraćenje put života , a ne stanje života . Ono što vidim, jeste otvoreno srce za promjenu .A moj osjećaj u srcu je zahvalnost Bogu p Djevici. Zahvaljujem jer i oni isto kao ja daju si priliku u životu da ljube i budu ljubljeni od Boga . To je radost , kada mogu reći: “Jedan više za Krista!”
Što predstavlja Međugorje za svijet i naravno za tebe?
-Međugorje je za mene poziv Majke svoj svojoj djeci, koja izgledaju kao da žele izbaciti Boga iz svojih života , iz našeg društva , i iz cijelog svijeta. Gospa dolazi podsjetiti nas na istinu Evanđelja, koju smo malo po malo zaboravili ili smo ostavili sa strane, jer nam smeta da živimo život bez Boga . Međugorje je izvor milosti za cijelo čovječanstvo. Poziv ljudima da se vratimo na pravi put i svrhu za koju smo stvoreni. Za mene je Međugorje moj život.
