Na uočnicu 36.obljetnice Gospinih ukazanja u Međugorju, na večernjoj svetoj misi propovijedao je fra Mate Dragićević, a u koncelebraciji je sudjelovao 151 svećenik, javlja Radiopostaja Mir Međugorje.
Samo jedan dan sjesti na Podbrdo, na Križevac ili ovdje pred crkvu i promatrati ljude koji se tu okupljaju – čovjek se ne može dovoljno načuditi ili nadiviti svim tim prizorima i potom postavljati pitanje: čemu sve to?
Što traže tu ljudi različitih jezika, rasa, naroda, sa svih strana svijeta; različitih starosnih dobi, naobrazbe, kultura, manira, navika i stilova življenja? Što traže u ovom kamenjaru, drači, šipkovini, škrapi, gdje zelembaći, gušteri i zmije tavore, a sunce prži i bura brije? Što traže u ovoj crkvi, koja nikakvo čudo arhitekture nije? Gledaj im lica, oči, usne; gledaj one nježne bose noge, koje nikada do ovdje nigdje po kamenjaru gazile nisu!
Gledaj u tom jednom danu predstavnike onih više milijuna takvih koji su ovuda u zadnjih 36 godina prošli, na ovim brdima i u ovoj crkvi boravili i vratili se kući drugačiji: mnogi novi, sretni, puni zanosa, duhovnog mira i odluka drugačije živjeti nego dosada. Je li to se ponovno pojavio Ivan Krstitelj, koji je svojevremeno najavio Isusov dolazak i ljude za taj dolazak pripravljao? Nagrnule njemu mase ljudi i pomno ga slušaju.
I što čuju? I što čujemo? Čuju i čujemo: „Obratite se, poravnite putove prema Bogu, prema bližnjemu, ali i put u svoje srce. Odbacite od sebe svaku nepravdu, laž, licemjerje, grubost, pohlepnost, bludnost, sebičnost. Zamijenite srce kameno toplim srcem puno ljubavi! Dolazi onaj koga očekujete, Mesija – Spasitelj“
I Ivan upire prstom u njega: „Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta!“
Da! Ivan Krstitelj i sad upozorava – Ovdje je!
Kao da je on i ovaj put preteča, upire prstom i usmjeruje našu pozornost na ONU osobu koja nam u ovom dezorijentiranom svijetu, svijetu odlutalom od Boga može biti učitelj, orijentir, oslonac, zaštita i sigurnost i još bolje od Ivana pokazati na jedinu Nadu ovome svijetu – na Isusa u kojemu je naše spasenje. To mora biti osoba posebnog duhovnog formata, da bi bila kadra u našemu užurbanom i turbulentnom vremenu privući pažnju i pozornost milijuna ljudi, ne zadržati ih za sebe nego usmjeriti na Isusa. Marija joj je ime.
Uistinu, ovdje se osjeti taj veliki, čisti i nježni duh velike osobe – Djevice i Majke, Bogorodice i Zagovornice, Posrednice i Pomoćnice – BDM, Kraljice mira. Osjeti se duhovni ugođaj i smiraj u blizini Marije, čije ime označuje njezino biće: Od Boga ljubljena, izabrana, Divna, Zvijezda Mora, Gospođa, Bezgrješno srce, koje također danas slavimo.
I ona je poput Ivana Krstitelja, ali daleko veća od njega. Ponavlja tematiku Ivanovih propovijedi, ali ih izriče majčinskim srcem koje je puno ljubavi i brige za svoju djecu. Njezina tematika: Mir u duši i među ljudima putem obraćenja, vjere, molitve i posta, iako za mnoge tvrda i opora, privlači, najprije zato jer nam zbori veliko, čisto, bezgrješno i ljubavlju prožeto majčinsko srce, a u isti mah upozorava da drugog puta nema.
U njezinoj blizini, pod njezinim okriljem, ljudi osjete ono isto što je veliki ruski pisac Dostojevski govorio, kad bi svake godine išao u Drezden da tamo čitav dan promatra Madonu, sliku velikog umjetnika Rafaela: „Kad gledam njezin lik, tu praiskonsku ljepotu i čistoću čovjekova bića, onda mi to pomaže da ne zdvajam nad sobom i čovječanstvom, koje je okuženo stravom zla!“
Ali i još više!
Rafaelova je slika, koliko god lijepa, ipak samo tvar. Tako blizi, živi i veliki duh Majke Marije i njezina majčinska toplina, nevinost i ljubav koju ljudi ovdje tako intenzivno osjećaju evo već 36 godina, nevjerojatna je snaga koja motivira tolike milijune ljudi, da ovamo dođu i dozvole da se pokrene njihov duh.
– Ovdje u Mariji doživljavamo vjernu službenicu Gospodnju i Majku čije je srce puno ljubavi prema nama. Osoba je to koja se stalno stavlja u službu Bogu i čovjeku.
– Ovdje svaki dan u njoj doživljavamo ono njezino veliko životno „DA!“ Bogu!
– U molitvi i otvorenosti za Božju riječ postala je hram – prebivalište Duha Svetoga. Kao takva čula je anđelov pozdrav i vijest da će postati Majkom Božjeg Sina. Iako nije sve razumjela, rekla je Bogu DA: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!“
To nije bila samo riječ, to je postao njezin stav, kojeg nikada nije mijenjala ili od njega odstupala bez obzira na sve okolnosti i životne situacije.
Taj stav VJERNOSTI čini je velikom i slavnom: „Od sada će me svi naraštaji zvati blaženom!“
– Ona je samo jednom u svom životu vidjela svijetlog anđela Božjeg: samo kod Naviještenja.
– Kad se Isus trebao roditi, ljudski je bilo očekivati da se kao Božji sin rodi u nekoj divnoj palači, a on se rodio u štali, gdje se nitko od nas nije rodio. Nema anđela da Mariji to objasni. Marija tu kaže „DA“, iako Boga ne razumije.
– Ako je Sin Božji, onda je za očekivati da će biti zaštićen i jači od svega i svakoga. No on mora bježati u progonstvo u Egipat da ga Herod ne ubije. I tu nema anđela da Mariji objasni, ali ona kaže u toj tami „DA“ Bogu.
– Kad se izgubio u hramu, traži ga, nalazi i ne razumije njegova odgovora, ali Marija kaže „DA“ Bogu.
– Kad je počeo propovijedati i drugačiji se pokazivati od svih drugih rabina i učitelja, tako da su neki govorili da je izvan sebe, nema anđela da Mariji to objasni, ali ona kaže „DA“ Bogu.
– Kad je ušla u tamu Isusova razapinjanja i smrti na križ, nema anđela da joj objasni, ali ona ostaje pri svojem „DA“ Bogu.
– A kad joj Isus s križa povjerava Ivana za sina i u njemu sve nas, a nju nama za majku, ona kaže „DA“ sve do današnjeg dana, čemu smo evo i mi ovdje svjedoci.
– Po ovome svome „DA“ ona je djevica, majka i kraljica. Vjernost je oznaka njezina karaktera, njezina bića, njezine osobne veličine.
Upravo radi te njezine vjernosti njoj u čast su ispjevane najljepše pjesme, komponirane najljepše glazbene dionice, naslikane najljepše slike, modelirani najljepši kipovi. Velikani duha, muze i uma sve su to stvarali ne samo radi njezine vjernosti, nego jer u sebi osjete da je vjernost jedna od najveći vrlina pravog čovjeka i jer i sami čeznu da takvi mogu biti.
Mogla je takva biti jer je bila potpuno otvorena Duhu Svetom – Duhu Božjem, a plod Duha je vjernost.
Marijino uznesenje i okrunjenje za kraljicu neba i zemlje je nagrada te vjernosti.
Braćo i sestre!
Bez moralnih vrednota čovjek ne može ispravno živjeti. Ali nijedna vrednota ne vrijedi bez vjernosti.
Pozvala nas je Gospa večeras ovdje k stolu svoga Sina da nas on okrijepi kako bi i mi oživjeli i živjeli vjernost.
- prema Bogu
- prema Crkvi
- prema obitelji
- prema zavičaju
jer to su naše najvažnije vrednote.
- Vjernost prema Bogu
U Sv. Pimu – u Ponovljenom zakonu možemo čitati:
“Zato znaj da je Gospodin, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži Savez i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi” (7,9).
Kolika je Božja dobrota i vjernost izrekao je pisac psalma sljedećim riječima: “Do neba je, Gospodine, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.” (Psalam 36,6).
“Ako smo nevjerni – on ostaje vjeran! Ne može se, naime, odreći sam sebe.” (2.Timoteju 2,13).
“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” (1.Ivanova 1,9).
Bog je rekao svoje DA prema nama. U njemu nema DA i NE, nego samo DA, kaže sveti Pavao. U Kristu Isusu na križu, ali i u njegovu uskrsnuću pokazao je da stoji uz nas i pruža nam svoje spasenje.
Upravo zbog toga što je Krist, druga Božanska osoba, postao naš Spasitelj, Otkupitelj, Brat, Prijatelj, naš Veliki Svećenik, koji se žrtvovao za nas na križu i učinio sve za nas i naše spasenje, trebamo biti vjerni Bogu.
Ako ponekad odlutamo od Boga znajmo da nas on uvijek čeka da se vratimo. On je naš dobri Otac, voli i čeka svako svoje dijete da se vrati.
Isus nam je ispričao priču o izgubljenom sinu. Kada je zapao u tešku situaciju i dotaknuo samo dno svojeg života – vratio se ocu. Otac ga je dočekao raširenih ruku, prihvatio ga i dao mu počasti kao sinu.
Takav je i naš Otac Nebeski. U sakramentu sv. ispovijedi on čeka svakoga od nas da mu se vratimo, ma kako daleko otišli od njega, kako duboko pali u grijeh. On nas čeka raširenih ruku i spreman nam je pomoći.
Upravo ovdje u Međugorju potaknuti Gospinim pozivom na obraćenje mnogi kršćani su otkrili neprocjenjivi dar sv. ispovijedi, u kojoj susrećemo Oca milosrđa, Boga ljubavi i praštanja što nam udjeljuje mir srca i duše.
Stoga je sv. Ispovijed uz Euharistiju najveće duhovno bogatstvo u Međugorju. Doći u Međugorje i ne ispovjediti se, isto je kao doći žedan na vodu, a ne napiti se.
U sakramentu ispovijedi doživljavamo ono što sv. Pavao piše u 2. Poslanici Solunjanima: “Gospodin je vjeran i on će vas ojačati i sačuvati od Zloga.” (3,3).
Što trebamo činiti kada nas Bog u svojoj vjernosti uvijek ponovno prihvaća?
Zasigurno na vjernost odgovoriti svojom vjernošću. Ali ne samo vjernošću, nego i svjedočenjem kako psalmist kaže: “Tvoju pravdu neću kriti u srcu, kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini. A ti, o Gospodine, milosrđa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.” (Psalam 40,11-12).
U našem vremenu imamo tolike svjedoke vjernosti, što posebno vidimo među članovima progonjenje Crkve u Aziji i Africi.
Nije to jednostavno. Zato svoju vjernost trebamo uvijek ponovno osvježavati molitvom i sakramentima ipovijedi i pričeti. Posljedica toga je mir u srcu i duši i usmjerenje našeg života u pravom pravcu, a to je Bog. Bez Boga smo krhotina, a s Bogom pravi čovjek.
Braćo i setre,
36 godina ovdje vapi majka Marija s puno majčinske ljubavi i strpljivosti: Vratite se Bogu svome, obnovite vjernost svoju, jer bez njega ćete lutati i srljati u propast.
Europo, ne odricaj se Boga svoga i kršćanstva svoga na kojem je tvoja kultura sazdana! Bez Boga ćeš lutati. Obnovi svoju vjrenost pravom Bogu, a ne prema božanstvima, kako god se oni zvali. Bog oslobađa i vodi u budućnost, božanstva zarobljuju, zasljepljuju i guraju u propast.
Vjernost nije lako živjeti, ali upitajmo se je li Europa sretnija što se odriče Boga, Krista, kršćanstva i postaje nevjerna. Ne, naprotiv. Vidimo s kolikim se problemima suočava.
Zna Gospa da nema mira i prave sreće za nas, ako nismo u Bogu, ako i mi kao i ona ne reknemo svojim životom: „Bože, eve me. Neka mi bude po riječi tvojoj!“
Zato učimo od majke Marije biti Bogu vjerni i vršiti njegovu volju u svom životu!
Iskreno želim svima nama da na koncu života čujemo sljedeće Isusove riječi: “Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malom, zato ću te nad velikim postaviti: Uđi u veselje gospodara svoga!” (Matej 25,21)
- Vjernost prema Crkvi
Stalni znakovi Božje vjernosti prema nama su plodovi Kristove otkupiteljske smrti i uskrsnuća koje nam Bog pruža po Duhu Svetom u svim sakramentima i u svojoj objavljenoj Riječi preko zajednice vjernih, što se zove Crkva.
Po krštenju smo postali članovi Crkve, kojoj je Marija srce, najuzoritiji član, majka Crkve, jer je puna Duha Svetoga.
U vremenu u kojem živimo nalazi se Crkva kao lađa na uzburkanom moru, na koju udaraju različiti valovi krivovjerja, valovi raznih ideologija, valovi relativizma, valovi rodne ideologije, modernizma i sektaštva koje se često kriju pod imenom aktivizma za ljudska prava te humanitarnih i ideoloških organizacija. A cilj im je razoriti Crkvu koja je moralna vertikala i stalno povezuje Boga i čovjeka božanskom riječju, da čovjek ne otiđe u propast.
Nažalost, mnogi kršćani dali su se od ovakvih pokolebati te se udaljuju od Crkve u koju su usađeni po sakramentu krštenja. Ali nisu stoga postali sretniji. Naprotiv, nemirniji, neki agresivniji i strašno siromašni duhom jer su skučili kreativnost svoga duha samo na negativno, na kritiku, kritizerstvo, sumnjičenje, ogovaranje, klevetanje i izrugivanje Crkve.
Ali protivnici Crkve i oni koji su se od nje udaljili zaboravljaju Isusove riječi: „Ni vrata je paklena neće nadvladati!“
Zaboravljaju pročitati viđenje sv. Ivana don Boska: Imao je viđenje kako su neprijatelji Crkve sa svih strana počeli rušiti crkvu sv. Petra – iznutra i izvana. Ali kad je prijetila opasnost da bi imali uspjeha, najednom pojavi se jedna divna žena koja je svojim plaštem natkrila crkvu, što je neprijatelje strašno prepalo da su se razbježali. Ivan je u toj ženi prepoznao Blaženu Djevicu Mariju.
Kroz povijest, a posebno danas, udarana je Crkva i s izvana i iz nutra silovitim vjetrovima i valovima, ali ona i dalje plovi i plovi i vodi svoje vjerne članove u luku vječnog spasa.
Zato budimo vjerni svojoj, odnosno Božjoj Crkvi!
Na to nas potiču po Gospi nadahnute riječi: „Danas vas želim pozvati na rad u Crkvi. Sve jednako ljubim i od svih želim da rade onoliko koliko mogu. Znam da možete, a ne želite zato što se osjećate malima. Trebate biti odvažni i malim cvjetićima pridonositi Crkvi i Isusu da bi mogli svi biti zadovoljni.“ (31.10.1985.).
Ili i ove riječi:
Braćo i sestre,
imamo različite darove, kaže sveti Pavao, ali je isti Duh, koji nam je te darove dao na izgradnju zajedništva, tj. Crkve.
Tamo gdje su članovi župne zajednice aktivni i svi na svoj način doprinose životu župe u slavljenju liturgije, u pomaganju potrebnima, u brizi za djecu i mladež, u stvaranju molitvenih skupina, u misijskoj aktivnosti, u iskorjenuću psovačkog mentaliteta itd. tamo je Božji Duh na djelu i događaju se Duhovi danas.
Ovdje želim iskreno čestitati i zahvaliti onim članovima župe Međugorje, koji su pokazali svoju crkvenost tim što su ovih proteklih dana bez pare i dinara primili u svoje domove i iskazali im svoje toplo gostoprimstvo osobama s posebnim potrebama, kojih je bilo preko 2.000. Ali ne samo to!
Zato pođimo i mi večeras svojim kućama s čvrstom odlukom biti aktivni i na taj način vjerni svojoj Crkvi u župnoj zajednici. Majka Marija će nas pratiti svojom pomoći i zagovorom.
- Vjernost obitelji
Ne zaboravimo da je Gospa skupa sa svojim božanskim Sinom Isusom bila u svatovima u Kani Galilejskoj. Tu je Isus učinio prvo svoje čudo: na zagovor svoje Majke pretvorio je vodu u vino da radost bračne ljubavi ne bi bila pomućena manjkom vina. Toliko je Isusu i Mariji brak svet, da su oboje nazočni na slavljenju sklapanja braka, na slavljenju bračne ljubavi. Tim su pokazali i nama kolika je vrijednost braka i koliko je brak svet. A Isus jasno o braku kaže: „Što je Bog sastavio, neka čovjek ne rastavlja!“
Gospa zna da nema zdravog društva, ni zdrave Crkve ni jačine kraljevstva Božjeg na zemlji ako nema zdravog braka, zdrave obitelji i vjernosti svakog člana u obitelji.
Potiče nas na obnovu obitelji putem zajedničke obiteljske molitve po kojoj u obitelji ulazi Duh Božji, a on je Duh ljubavi, vjernosti i mira, praštanja, prihvaćanja i odgovornosti.
Zabrinjavajuće je da je u mnogim obiteljima televizija postala bog broj jedan, kome se neki u prosjeku dnevno 4 sata klanjaju, dočim međusobno samo 7 minuta razgovaraju, a s pravim Bogom, koji je vrelo života, malo ili nimalo.
Nije onda ni čudo da su tolike obitelji srušene, da se po evropskim metropolama već svaki 3. ili čak 2. brak raspada, a ni naš narod od toga nije nimalo pošteđen. Naprotiv, na različite načine perfidno, te u ime ljudskih prava, čini se mnogo toga da bi obitelji – osnovne ćelije naroda i Crkve – rastočili.
Zato po Gospinu nadahnuću čujemo poziv: „Molim vas da počnete mijenjati svoj život u obitelji. Nek obitelj bude skladni cvijet za Isusa. “ (1.5.1986.).
Na drugom mjestu opet: „… Počnite ljubiti svoju obitelj….!“ (13.12.1984.).
Ili opet: „… Jedna obitelj ne može reći da je u miru, ako ne moli. Zato neka vaše jutro počinje jutarnjom molitvom, a večer završava zahvalom.“ (25.8.1995.).
Dragi roditelji, nemojte prečuti ove i druge poticajne riječi koje glase: „… Stavite Sveto pismo na vidljivo mjesto u svojoj obitelji i čitajte ga i živite. Poučavajte svoju djecu, jer ako im niste primjer, djeca odlaze u bezboštvo…“ (25.8.1996.).
Uvijek ponovno doživljavamo u školama i na drugim mjestima teške posljedice na djeci, u čijim obiteljima ne vlada Božji Duh – Duh ljubavi, prihvaćanja, sebedarja i vjernosti. Koliko su naša djeca i mladi hendikepirani samo zato što ih odgaja televizija, horor-filmovi, društvene mreže, mediji i ulica!? Ako ih to odgaja, zar je onda čudno, odakle tolika agresivnost koja sve više raste.
Vi, muževi i žene, ovdje u ovoj svetoj misi obnovite vjernost jedni drugima. Pri tome ne mislite samo na vjernost u smislu držanja zadane riječi, nego u smislu stajanje uz osobu – uz svog bračnog druga, bez obzira u kakvoj je on situaciji: u dobru i u zlu. Vaša vjernost daje stabilnost i sigurnost obitelji i djeci.
Dragi muževi i očevi, vi ste glava obitelji, autoritet, oslonac, zaštita i sigurnost. To je čast, ali i odgovornost. Budite to što traži od vas vaša odgovornost i poslanje. Zato van iz vas pijanstvo, kocka, kladionica, ubijanje vremena po zagušljivim i zadimljenim sastajalištima. Poslije Boga na prvom mjestu je vaša supruga i vaša djeca. Za njih nosite odgovornost.
Supruge i majke, budite toplo i požrtvovno srce svoje obitelji, koje se u ljubavi dariva.
Muževi i žene, pogledajte svoj prsten i sjetite se što ste kod vjenčanja obećali: DA tebi srcem, dušom, mislima, tijelom sve do groba! Tvoja vjernost je znak tvog karaktera!
Počujmo jedan divan primjer vjernosti iz povijesti (16. stoljeće):
Finska Katarina Jagelović imala je muža vojvodu, kojeg je zarobio švedski kralj i bacio ga u tamnicu zbog urote. Katarina dođe kralju pa mu reče:
– Veličanstvo, ja sam došla živjeti sa svojim mužem u zatvor.
– Znate li, da vaš muž nikada neće ugledati svjetlo dana?
– Znam, veličanstvo.
– Znate li da vaš muž nije više vojvoda nego veleizdajnik?
– Znam veličanstvo, ali on je i dalje moj muž.
– Nakon njegove izdaje vas vjenčanje ne veže, vi ste slobodni.
– Nisam slobodna! Pogledajte moj prsten. Ne njemu piše: “Mors sola – samo smrt“. Nitko nas drugi ne može rastaviti.
Kralj joj je dopustio, pa je Katarina ostala sa svojim mužem 17 godina u zatvoru. A kad je kralj umro, onda su bili pomilovani.
Ovakva se vjernost traži. Bit će je i u vašim brakovima, ako po molitvi dozvolite da Bog bude vrelo vaše ljubavi i vjernosti.
Upravo zato majka Marija naglašava važnost molitve u obitelji. Čujte majčinu želju radi vaše sreće, a ona kao majka sve će vas zagrliti, da bude još više ljubavi.
- I na kraju vjernost prema domovini.
Gospa je majka svih. Zato smo dužni svakoga cijeniti i poštivati mu život i slobodu, poštivati mu narodnu pripadnost, jezik, kulturu i zavičaj. Ali, ako majka Marija ovdje u našem kraju na vrlo intenzivan način povezuje nebo sa zemljom, zar to nije za nas veliki znak iz kojeg moramo čitati: Ljubiti svoj zavičaj, svoj narod komu pripadam i doprinositi prosperitetu svakog čovjeka.
Njegovati i razvijati osjećaj za pravdu, poštenje i solidarnost. Čuvati okoliš i ne trovati ga, nego ga oplemenjivati i njegovati, kako bi i budući naraštaji imali što bolju kvalitetu života.
Dobro je se prisjetiti riječi što ih je u svoje vrijeme blaženi kardinal Alojzije Stepinac rekao: „Vaša ljubav prema … narodu ne može biti predmet trgovine, nego je moralna dužnost. … Kršćanin katolik ne samo da smije, nego mora ljubiti narod iz kojeg je nikao…. Ako bih rekao da katolik smije ljubiti svoj narod, onda bih premalo rekao. Jer ljubav prema samome sebi ili ljubav prema roditeljima nije samo dozvoljena, nego i zapovjeđena. A narod nije ništa drugo nego velika obitelj. … A što je, pitam vas, najveće dobro za pojedinca i za narod? Ono, bez čega mu nema trajne egzistencije. To pak nije samo ni novac, ni imetak, ni znanost, ni sila, nego vjera i moral, obraz i poštenje“ (Benigar, str. 398 s.).
Ali jer je Marija majka svih ljudi i ovdje k njoj dolaze ljudi iz različitih nacija i država, zar to nije znak svima nama da se u našoj različitosti uvezujemo u zajedništvo koje će doprinositi razvoju boljega svijeta, Kristom otkupljenog svijeta. Jedno čvrsto zajedništvo (novi Ujedinjeni narodi), zajedništvo koje će biti prepoznatljivo u hrabrom dizanju glasa za poštivanju svakog čovjeka, naroda i njegove domovine.
I na kraju jedna priča od Mark Twain-a: Jednom je imao jednu vrstu gušterice (Chamäleon) koja je vrlo lako mijenjala boju i prilagođivala se okolišu. Jednog dana uzeo ju se u svoju radnu sobu i stavio je na vrlo šareni tepih. Te različite boje tepiha utjecale su na guštericu i počela se prilagođivati tim bojama. Ali to nije bilo nimalo jednostavno jer je u tepihu bilo previše boja. Satima se trudila prilagoditi, vrtjela se tamo – ovamo, ali nije joj uspjelo nikako. I na kraju je od iscrpljenosti uginula.
Tako se može dogoditi i s nama. Ako se budemo prilagođivali različitim trendovima, koji se tako brzo mijenjaju, nikada nećemo imati pravoga mira i zadovoljstva. Uginut ćemo. Naprotiv, ako na poticaj Majke Marije učvrstimo svoju vjernost prema Bogu, Crkvi, obitelji i svom narodu, onda ćemo imati mir u srcu i duši.
Da bi to moglo biti, prihvatimo njezin poziv na molitvu, na djela ljubavi, na obraćenje, slavljenje sakramenata i slušanje Božje riječi. A Marija će nas svojim majčinskim blagoslovom i zagrljajem pratiti i reći nam: „Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!“ Amen.
