Život leti kapetane, mladost biži, a na srcu friži…’ Tužna pjesma koja nas podsjeća da nema velikog, najvećeg, košarkaškog Mozarta Dražena Petrovića. Prošle su 24 godina kako je Dražen napustio ovaj svijet. Tog kobnog 7. lipnja 1993., tamo na autocesti kod Denkendorfa, nadomak Ingolstadta u Njemačkoj.
U automobilu je bio s još dvije žene – djevojkom Klarom Szalanty, bivšom košarkašicom i modelom koja je i upravljala golfom, te Hilal Edebal, u to vrijeme talentiranom 23-godišnjom košarkašicom koja je u toj prometnoj nesreći izgubila pamćenje. Njih dvije došle su po Dražena u zračnu luku u Frankfurtu, nakon što je s ostatkom reprezentacije doputovao iz Poljske, s kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Oni su za Zagreb nastavili avionom, on je sjeo u automobil…
Oko 17.30 toga dana, golf se punom brzinom zabio u kamion u cisternu, a Dražen, koji je sjedio na suvozačkom mjestu, na mjestu je poginuo. Ostale dvije djevojke preživjele su nesreću. Hilal sa spomenutom amnezijom, a Klara s tek lakšim ozljedama i ogrebotinama. Policijski očevid utvrdio je da je Klara Szalanty vozila prebrzo.
Karijeru je Dražen počeo s 15 godina u Šibenci iz koje je 1984. prešao u Cibonu. S vukovima je osvojio dva naslova europskog prvaka, Kup pobjednika kupova, jedan naslov jugoslovenskog prvaka, te tri kupa bivše države. Uslijedio je odlazak u madridski Real 1988. s kojim je uzeo španjolski Kup i europski Kup pobjednika kupova. No, njegova sudbina bila je najjača košarkaška liga svijeta, gdje je došao 1989. iako je još 1986. bio biran kao 60. izbor drafta od strane Portland Trailblazersa, s kojima je izborio i finale NBA lige. Nakon toga otišao je u New Jersey, gdje je u sezoni 1992./93. izabran u treću najbolju momčad NBA lige.
A onda je njegov život naprasno stao. A s njim i hrvatska košarka…
