Bošnjačko laganje o ratu: Dokumentirana lekcija povijesti javnim medijima, „antifašistima“, komunistima i ostalim nacional socijalistima

•         Rat u Mostaru nije počeo 09.05.1993.g., nego se kao početak rata u Mostaru uzima datum 03.04.1992.g. kada je u naselju Zalik eksplodirala cisterna, nakon koje je Momčilo Perišić naredio totalni napad-agresiju na Mostar, koja je rezultirala neviđenim rušenjem i devastacijom grada;
•          HVO ne mogu biti i nisu „fašisti“ i/ili „ustaše“ kako su ih novinari i njihovi sugovornici nazvali, jer HVO je prva i jedina organizirana vojna formacija koja je stala u obranu BiH 1992.g. Kao jedinoj vojnoj formaciji u Mostaru, tadašnje Predsjedništvo BiH na čelu sa Alijom Izetbegovićem dana 29.04.1992. povjerava obranu grada (dokument 1,2,3 iz priloga). To se kasnije ispostavilo državničkom i izvrsnom odlukom jer je akcijom „Lipanjske zore“ HVO oslobodio Mostar 1992. g.
•          Muslimansko-hrvatski sukob u Mostaru nije počeo 09.05.1993. kao datum početka sukoba uzima se 18.04.1993. kada je u noći 17. na 18. travnja iz zasjede ubijen Ivica Talić, pripadnik HVO-a. Do spomenutog 09.05. dogodilo se više incidenata, s kojima se kršio sporazum Boban – Izetbegović, potpisan u Zagrebu, o čemu svjedoči i dopis Jadrana Topića tadašnjem vodstvu SDA, nakon što je tzv. ABiH zatvorila most kod Bristola (dokument 4 iz priloga).
•          Ne postoji niti jedan pisani dokument, niti službena zabilješka koja bi ne samo potvrdila i dokazala, nego i minimalno dala naznaku kako su HZHB i HVO strateški i unaprijed planirano pristupili sukobu sa tzv. ABiH. S druge strane, postoje brojni dokumenti koji govore kako je muslimansko vodstvo sustavno pristupilo sukobu sa Hrvatima i HVO-om. Samo ćemo navesti pojedine (svi datiraju prije 09.05.1993.):

1.  Direktiva Sefera Halilovića od 25.02.1992. koja govori o „ekstremnom krilu HDZ-a“ kao agresoru (dokument 5);
2.  Službena zabilješka općinskog štaba Kiseljak od 05.08.1992. koja naređuje „pojačanu kontrolu, praćenje, izviđačke radnje“ kako protiv agresora, tako i HVO-a“ (dokument 6);
3.  Zapovijed Envera Hadžihasanovića iz 20.01.1993. koja naređuje pripadnicima ABiH da se ne bave politikom i ne iniciraju sukobe sa HVO-om prije vremena. „Za  sukobe u svim gradovima HZHB je još preuranjeno“(dokument 7);
4.  Izvješće Arifa Pašalića od 02.05.1992. koje govori o „uvezivanju sa spavačima iz redova HVO-a“, s ciljem onemogućavanja dovođenja pojačanja protiv agresora (srpskog), a u cilju slabljenja drugog agresora (hrvatskog) „vis a vis“ budućih vojnih aktivnosti (Dokument 8 i 9)
5.  Zamolba za neometan prolaz „humanitarnim organizacijama“ arapskog porijekla na lijevu obalu grada, za koje se kasnije ispostavilo da su kriomice dostavljale naoružanje i uvozile mudžahedine i na područje Mostara (dokument 10).

·         Apsolutna je izmišljotina zapovijed sa radija o „isticanju bijelih čaršafa i traka“ muslimanima. Za nju ne postoji niti pisani, niti zvučni dokument. Tu izmišljotinu je izrekao kontroverzni novinar Jeremy Bowen u svom propagandističkom filmu o ratu u Mostaru. Da se radi o jednostranoj propagandi u njegovom filmu je potvrdio i sud u Haagu nakon njegovog svjedočenja prigodom unakrsnog ispitivanja generala Praljka. Da se radi o pristranom novinaru potvrdio je i BBC otkazavši mu suradnju nakon njegovog izvješćivanja iz Izraela 2014.godine. Uostalom, sama teza o hrvatskom radiju koji poziva na vješanje „čaršafa“, a ne „plahti“, bi sama po sebi morala biti sumnjiva

·         Neistina je u Dnevniku javnih TV izrečena teza kako je „lijeva strana grada nakon 09.05. više od godinu dana bila zarobljena u jedan ogromni logor“. Naime, nakon povlačenja HVO-a iz Sjevernog logora 30.06.1992. cijelom duljinom lijeve obale grada odvijala se neometan promet i komunikacija sa ostalim teritorijem pod kontrolom ABiH (Jablanica, Konjic, itd.) sa „ogromnim problemom“ od 150 m makadamske ceste kod srušenog mosta Bijela. Do tog datuma, humanitarna pomoć je na dnevnoj osnovi pristizala na lijevu obalu grada, preko desne obale (pod kontrolom HVO-a), o čemu je posvjedočio u Haagu i Seid Efendija Smajkić.

·         Mediji spominju Heliodrom i Dretelj, zaboravivši kako je u istočnom dijelu grada tzv. ABiH uspostavila više logora za zarobljene pripadnike HVO-a i hrvatske civile: bivša vojarna JNA “Sjeverni logor”, 4. osnovna škola, osnovna škola u Potocima , SDK Mostar kod robne kuće “Razvitak” i dr., u koji su dovedeni prvi zarobljenici još 06.05.1993. Dakle, prije 09.05. U logorima na istočnoj strani bilo je ukupno 672 Hrvata, a živote izgubilo njih 77 (Dokument 11)

Moglo bi se citirati još nebrojeno mnogo dokumenata koji dokazuju kako sukob HVO-ABiH nije bio sustavan i osmišljen od strane HZHB. Nitko nije danas toliko lud da će negirati zločine počinjene pod odorom HVO-a, kao što se prikrivaju zločini počinjeni pod odorom tzv. ABiH, niti itko zdravog razuma može poistovjećivati rat 1945 i tadašnje dihotomije fašizma/antifašizma sa današnjim vremenom. Želimo samo poslati poruku da se konačno okrenemo budućnosti, a prošlost ostavimo povjesničarima koji će je pisati na osnovu dokumenata i istine. Ne postoje po definiciji loši, kao što ne postoje po definiciji oni dobri. Ostavimo se propagande. Pružimo konačno jedni drugima ruku i okrenimo se budućnosti, na temeljima istine i bez skrivenih namjera. Ratno huškanje neće nikome donijeti mir.